Delić u Plenumu: Sistem socijalne zaštite je najzapušteniji u državi

Vatra koja je odnijela živote u Domu penzionera u Tuzli osvijetlila je greške, propuste i potencijalno nemar sistema. Je li ovo dovoljno glasan alarm za promjene? Kako standardizirati sistem socijalne zaštite u svim segmentima i obezbijediti dostojanstvo i sigurnost najugroženijim članovima društva?

Gosti emisije Plenum bili su: Adnan Delić, Kemal Bošnjaković i Vladimir Vasić.

Bošnjaković: Vatrodojava, sprinkleri i ulaganje od 150.000 do 200.000 KM

Očekivalo se da će tijekom ove sedmice javnost dobiti službeni izvještaj Tužiteljstva ili policije Tuzlanskog kantona o tragediji u Tuzli. Međutim, nadležni organi još nisu objavili zvanične informacije. Kemal Bošnjaković, sudski vještak protupožarne zaštite, naglašava da ni sam nema pristup detaljnim podacima, već raspolaže samo informacijama koje su dostupne javnosti putem medija. Ipak, kaže da se i na osnovu dosad poznatog može govoriti o određenim nedostacima u sistemu sigurnosti objekta Doma penzionera u Tuzli.

„Postoje nedostaci koje se mogu primijetiti - to su tehnički, organizacioni, kadrovski, regulacijski, i sami operativni problemi“, istakao je.

U tom kontekstu, ističe da postoji federalni propis koji treba pokušati implementirati u objekte takve vrste.

„Ako se ne može u cijeli objekt implementirati, može u dijelove koji su najugroženiji i odrediti zonu do koje mogu biti nepokretne osobe, do koje mogu biti polupokretne, do koje mogu biti pokretne“, pojasnio je.

Dalje navodi da pojedini objekti nemaju planove evakuacije.

„Kako ćete vi krevet provući, evakuisati nekoga, kad on nije širine po propisu? Znači, treba tražiti neki manji krevet. Kad nema horizontalne, onda vertikalna evakuacija. Ne može se liftovima transportovati, ali postoje stvari kojima se spuštaju ti koji ne mogu sami sebe evakuisati“, govori Bošnjaković.

Kaže i da se sigurnosti objekata može poboljšati ugradnjom vatrodojave i sprinkler sistema.

„Hodnici moraju biti pokriveni videonadzorom. Moramo imati sistem povezan sa hitnom, vatrogascima, policijom. Kad kažemo da nešto košta - da se implementira vatrodojava, sprinkler sistem, protupožarne pregrade - objekt koji ima stotinu korisnika, 150.000 do 200.000 KM treba uložiti da ga uvedemo u ovaj standard“, kazao je, između ostalog, Bošnjaković.

Vasić: Moramo priznati da imamo problem kao društvo

Sociolog Vladimir Vasić komentarisao je nedavne tragične događaje u Bosni i Hercegovini, ističući da su oni rezultat dubokih sistemskih grešaka i nepostojanja iskrene spremnosti da se problemi rješavaju.

„Početak rješavanja problema jeste da stavimo otvoreno karte i da kažemo: jeste, imam problem, hoću da ga rješavam“, rekao je Vasić, naglašavajući da društvo u BiH još uvijek ne priznaje sopstvene slabosti.

„Mi moramo ovde da u BiH kažemo – imamo problem ljudi. Imamo ozbiljne probleme, sistemske greške“, dodao je.

Prema njegovim riječima, najveća prepreka leži u tome što se svaka tema u društvu odmah politizuje.

„To je nama problem, što mi sve što možemo i što ne možemo i što trebamo i što ne trebamo politizujemo, stavljamo u nacionalne i vjerske okvire i bliskoistorijske događaje“, kazao je sociolog.

Vasić je podsjetio na niz tragičnih događaja koji su potresli region u proteklom periodu – od ubistva u školi „Ribnikar“, preko masakra u Mladenovcu, do niza femicida i tragedija u BiH.

„Imali smo narative od nekih ljudi koji su po funkciji odgovorni, ali ne lično odgovorni, koji su govorili – okrenućemo nebo i zemlju, ispravićemo sistem, uvešćemo nove mjere – ali šta smo zapravo uradili?“, upitao je Vasić.

Dodao je da društvo ne koristi tragedije kao povod za učenje i promjene.

„Zašto te nesreće ne koristimo da popravljamo sistemske greške? Vidjeli smo da nešto ne funkcioniše, ajde da uradimo koliko možemo da predupredimo nove nesreće“, poručio je.

Govoreći o odgovornosti institucija i kadrovskim rješenjima, Vasić je istakao: „Kada već imenujete neke ljude, imenujte prije svega ljude koji se razumiju profesionalno u svoju oblast, ljude koji imaju moralne karakteristike da neće staviti svoj potpis na stvari koje nisu legalne, koje nisu dobre.“

Smatra da je problem i površno bavljenje tragedijama: „Bavimo se kao društvo, što sam primijetio, da se par dana samo bavimo time.“

Vasić upozorava da se pažnja javnosti često skreće na globalne teme, dok ključni problemi u zemlji ostaju po strani.

 „Mi ćemo se baviti politikom, Izraelom i Palestinom, Ukrajinom i Rusijom, a što nam gori kuća – Bosna i Hercegovina – to nas ne zanima. Imamo sistemske greške, djeca ubijaju djecu, zlostavljaju se najranjiviji, a mi se nećemo pogledati u oči“, rekao je.

Za kraj, uputio je jasan apel institucijama: „Dajte jedan dan da dočekamo da naprave, na bilo kom nivou vlasti, tematsku sjednicu koja će se baviti problemima unutar društva u Bosni i Hercegovini.“

Delić: Niko se ne bavi sistemskim, dugoročnim rješenjima

Ministar rada i socijalne politike Federacije BiH, Adnan Delić, kazao je da ovo nije prvi put da se slična situacija desi u istom domu i da problem traje godinama.

„Nije ovo prvi slučaj po preuzimanju mandata da se desi ovakav slučaj u istom domu za penzionere u Zenici, Oni to zovu Dom penzionera i zove se tako i službeno jer je to zgrada, ali i sistem koji je naslijeđen iz bivše države, koji nema nikakve standarde koji bi trebali da budu usklađeni sa modernim standardima. Evo recimo zemalja Evropske unije, znamo da je to prosto nemoguće, ali evo, makar da se potrudimo da stignemo nešto. Sistem gradnje ustanova socijalne zaštite mora imati neke standarde, jer ne možete izgraditi objekat kroz koji ne mogu proći bolnički krevet ili slično. Što je slučaj kod svih ovih zgrada koje su iz bivših sistema i koji ne zadovoljavaju elementarne uslove gradnje.“

Posebno upozorava da ne postoje minimalni standardi iz oblasti socijalne zaštite.

„Kad pričamo o minimalnim standardima iz oblasti socijalne zaštite – to ne postoji. Jer ne postoji nikakav zakonski okvir ni na nivou Federacije, rijetko koji kanton to ima propisano. A trenutno to imaju jedine ustanove čiji je osnivač federalni nivo vlasti, zato što smo to donijeli prije možda godinu dana – minimalne standarde za oblast socijalne zaštite. Sad možemo krenuti redom i reći da ništa ne postoji kada je taj dio u pitanju. Znači ako ne postoje minimalni standardi, znači ne postoji ništa.“

Ministar naglašava da, iako ovo nije formalno njegova nadležnost, kao resorni ministar prati stanje i finansijski pomaže domove iz federalnog budžeta.

„Ja kao ministar koji je entitetski ministar i koji poprilično dobro poznaje oblast socijalne zaštite, jer i pored toga što mi to nije nadležnost, mogu da kažem da sam se bavio i tim domom konkretno, jer je taj dom korisnik naših sredstava koja smo obezbijedili u budžetu, iako nam to nije nadležnost. Ali smo znali kakvo je stanje, ne samo u tom domu, nego generalno u svim domovima – i ne govorim samo o domovima za stare i iznemogle, nego i o domovima za djecu bez roditeljskog staranja, o domovima za djecu sa poteškoćama u razvoju, o raznim ustanovama iz oblasti socijalne zaštite koje nemaju apsolutno nikakve standarde.“

Govoreći o zakonskim rješenjima, Delić kaže da je Ministarstvo izradilo Zakon o socijalnim uslugama, koji bi prvi put uveo obavezne standarde i propise za sve domove i ustanove.

„Mi smo uradili što je do nas i u ovom kratkom periodu donijeli smo zakon koji je prošao prvi krug čitanja na oba doma Parlamenta Federacije BiH, i to je Zakon o socijalnim uslugama. Taj zakon treba da propiše minimalne standarde za sve ustanove socijalne zaštite koje pružaju bilo koji oblik socijalnih usluga. Minimalni standardi iz oblasti socijalne zaštite znače da taj objekat mora imati standarde koji kažu da na broj korisnika 20 mora biti toliko njegovatelja, psihologa, socijalnih radnika. Taj zakon treba da propiše i minimalne standarde zdravstva, minimalne standarde protupožarne zaštite, minimalne standarde obrazovanja. Najlakše je sve svaliti na ovu socijalnu zaštitu, koja je apsolutno zapuštena, na marginama, ostavljena od svih. Ne želi niko da se tim bavi, ni mediji. Samo kad se desi tragedija, onda ćemo se baviti reakcijom, onda ćemo nekom skinuti glavu, bez obzira je li kriv ili nije, i time ćemo sve riješiti i završiti priču. Ali niko se ne bavi prevencijom, niko se ne bavi ovim sistemskim, dugoročnim rješenjima.“

Ministar je opisao i stanje u samim ustanovama.

„Niko ne zna šta žive štićenici ustanova socijalne zaštite. Kakve su to tišine između četiri zida, kakvi su to problemi – to niko ne zna osim njih. Ustanove nisu decenijama ulagale ni marku. Taj dom je najbolji primjer – izgleda kao iz bivšeg sistema i nema elementarne uslove da se tu drže ljudi. Ima i dobrih primjera, ima odgovornih lokalnih zajednica i kantona. Evo i Federacija ima primjer našeg doma za stare i iznemogle osobe u Ljubuškom, koji zadovoljava sve standarde zato što smo mi propisali i odvojili sredstva. Ali, da bi se stanje popravilo, i te zajednice lokalne samouprave moraju izdvojiti sredstva. Ali lakše je asfaltirati put pred izbore i reći: evo, asfaltirali smo put.“

Govorio je i o stanju u centrima za socijalni rad, koje je nazvao „prvom linijom sistema“.

„Ti ljudi nemaju prostorije uopšte, nemaju gdje da rade. Ja sam bio u većini tih centara – imaju jednu prostoriju u kojoj treba da prime žrtvu nasilja, dijete bez roditeljskog staranja, staru osobu, porodicu koja ima socijalni problem. Psiholog nema gdje da se zatvori s korisnikom i razgovara. Prvo moramo priznati šta imamo, a šta nemamo.“

Na kraju je zaključio da je sistem socijalne zaštite najzapušteniji dio države i da se mora početi od sigurnosti i dostojanstva korisnika.

„Sistem socijalne zaštite je najzapušteniji sistem u državi. Ne možemo isključiti ni segment gradnje, jer u svijetu postoje standardi kada je riječ o osobama koje su korisnici sistema socijalne zaštite. Moramo poći od sigurnosti da bi ti ljudi imali dostojanstvo.“

federalna.ba