Platforma Nisam tražila: Još treba raditi, neophodno je poboljšanje zakona
Ispovijesti sa digitalne platforme Nisam tražila pokrenule su lavinu reakcija u regiji. Iz ove inicijative jasan stav od početka - neophodno je poboljšanje aktuelnih zakona, a sve da bi žrtvama bila pružena konkretna zaštita. Prve korake - usvajanjem izmjena i dopuna Krivičnog zakona - napravio je Zastupnički dom Parlamenta FBiH. No, na njemu se još treba raditi, ističu iz inicijative.
“Imam 15 godina i već sam bila silovana četiri puta”, samo je jedna od ispovijesti žrtava seksualnog nasilja koje i danas na Facebook grupi Nisam tražila dijele traumatična iskustva. A sve je pokrenula hrabra Milena Radulović, glumica iz Srbije, koja je prošle godine prijavila učitelja glume Miroslava Miku Aleksića za silovanje. Ovim je i u zemljama regije podignut tepih pod kojim su stajale prešućene traume seksualnog nasilja i uznemiravanja. Bosanskohercegovačka inicijativa Nisam tražila uputila je zahtjev Vladi Federacije za izmjene i dopune Krivičnog zakona. Ministarstvo pravde je reagovalo, Nacrt je usvojen na Zastupničkom domu.
“Mi, ekipa iz Nisam tražila, možemo reći da smo zadovoljni sto je uopće pokrenuta incijativa, što je to otišlo u proceduru, ali ono sto nam se ne dopada - jeste taj manjak transparentnosti”, kaže glumica Nadine Mičić.
Iako je Nacrt već odavno u proceduri, u Inicijativi o tome nisu obaviješteni. Za usvajanje su saznali od nas. Resorni ministar Mato Jozić, umjesto izjave u kameru, uputio nam je konkretne izmjene. Tiču se usklađivanja krivičnog djela silovanja sa Istanbulskom konvencijom, uvođenja krivičnog djela psihičkog nasilja, zlostavljanja djeteta, te definisanja ključnih termina.
“Detaljno propisuje ko su sada članovi porodice, ko su bliske osobe - to do sada nije bilo prisutno. Sada se zna da je dijete osoba do 18 godine, što je do sada bilo nespretno napisano”, objašnjava Adisa Zahiragić, sutkinja Kantonalnog suda u Sarajevu.
Međutim, Nacrt nije u potpunosti u skladu sa Istanbulskom konvencijom, tvrde iz Inicijative i Sarajevskog otvorenog centra. Sporne tačke, ističu, odnose se na netretiranje govora mržnje, visinu kazne, definisanje pojma pristanak, te usklađivanje kazne prema različitim zakonima.
“Seksualno uznemiravanje je Zakonom o ravnopravnosti spolova predviđeno kao krivično djelo. I za njega se propisuje kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Međutim, u Krivičnom zakonu predviđena kazna je do jedne godine zatvora. To će u praksi napraviti problem jer će se postaviti pitanje koji će se zakon primjenjivati. Znajući kakva je nasa sudska praksa, najvjerovatnije će se ići u korist počinitelja”, navodi Amina Dizdar, programska koordinatorica Sarajevskog otvorenog centra.
Na zakonu je neophodno raditi još, smatraju naše sagovornice, jer je cilj kvalitetno zakonsko rješenje. Da je ono nužno, ukazuje i Milena Radulović: “Izrazito je važno da te stvari budu sistemski regulisane i da ne mogu neke građanske incijative, ženske inicijative ili pokreti da zamijene ono što je zakon, što ostaje i prema čemu će se voditi i sljedece generacije i, na kraju, prema čemu se sve računa. Ovo je baš veliki uspjeh djevojaka iz pokreta Nisam tražila”.
Kod nas je obično po onoj narodnoj “tresla se gora, rodio se miš”. Međutim, u ovom slučaju, na vlastito iznenađenje društva, nije tako. Premda zakon ne liječi traume, institucionalni pristup problemu korak je naprijed. Zato se naše sagovornice nadaju usvajanju zakona i u Domu naroda, ali onog koji je u potpunosti usklađen s Istanbulskom konvencijom.
federalna.ba