Pelja-Tabori za FR: Sistemsko zanemarivanje javnog prostora

Govoriti o sarajevskom prostornom i urbanističkom planiranju se može jedino kroz određeni vremenski kontekst. Refleksija duge tranzicije se posebno odrazila na javni prostor koji je postao marginaliziran. O javnom gradskom prostoru u vrijeme tranzicije, izazovima i perspektivi se govorilo na ovosedmičnom okruglom stolu „Sarajevo i svijet“, što je i povod za razgovor sa urbanisticom Natašom Pelja Tabori.

Erozija društvenih vrijednosti kao direktni učinak ekonomske i političke tranzicije ima za posljedicu promjene prostorne strukture grada. Nažalost, ovi procesi nisu se pozitivno odrazili na sistem planiranja. Šta je artikulacija nazovimo ga „lakog kapitalizma“ donijela urbanitetu Sarajeva?

„Donijela je zanemarivanje javnog prostora. Svi smo jako dugo fokusirani na privatne prostore, privatno vlasništvo, a sistemski zanemarujemo ono što je javno i zajedničko. To su prostori koji nas čine društvom, naše ogledalo, oni koji bi trebali da odražavaju naša htijenja, kulturu i identitet.“

Ako smo izgubili vrijednosnu artikulaciju urbanog i dobili glavni grad kao neuralgično mjesto, kako izaći iz problema koje su producirali upravo pretvorbeni procesi, odnosno tranzicija?

 „Jedino sistemski. Na Forumu smo istakli nekoliko stvari koje se dugotrajno zanemaruju i identificirali koji su problemi što se tiče urbanizama, a to je nepostojanje strategije prostornog planiranja koju nemamo, a koju svi evropski i gradovi u okruženju posjeduju. Prostorni plan ističe 2023. Urbanistički je istekao 2015. godine, novi nije donesen, sve to govori o dugotrajnom procesu zanemarivanja. Vrlo bitan segment, građevinski red, nemamo već 91-u godinu. Od vremena Austrougarske i Kraljevine Jugoslavije nemamo ono što svi evropski centri imaju, a što se donosi paralelno sa urbanističkim planom i prati sve promjene i inovacije u prostoru. Bez unapređenja sistema prostornog i urbanističkog planiranja nema naprijed, prvo treba  početi procese koji su u mikroskali da bi došli do većih koraka koje grad treba.“

Da li je kasno za dobro projektiran javni prostor, onaj koji uvodi koncepte zelene površine, upotrebu obnovljivih izvora energije,  modernizaciju sistema javnog saobraćaja, itd?

„Nije kasno. Neki su koraci već poduzeti. Značajna su ulaganja u javni prijevoz, a što će biti i dalji pravac. Također ozelenjavanje, energetska efikasnost... Izgubljeni kontinuitet zbog rata u prostornom planiranju može se vratiti prije svega  kvalitetnim odlukama i radom.“ 

Da li postoji politička volja, vjerujem, naučno znanje posjedujemo, da stvorimo životni prostor u kojem se ispunjavaju socijalne, emocionalne, kulturne i estetske potrebe i vrijednosti građana?

„Teško bi bilo jednom urbanisti vjerovati da nema i da neće biti  političke volje. Ona mora postojati. Bez političkih odluka ne možemo dalje, one se reflektiraju na struku, odnosno donošenje planskih dokumenata bez kojih grad ne može sistemski krenuti naprijed. Za mene idealan grad Sarajevo je onaj grad koji ima idealne uvjete za optimalan razvoj, tzv. petnaestominutnog grada u koji možete pristupiti svim tačkama pješke, biciklom. Grad koji posjeduje sve što je potrebno savremenom čovjeku, samo ga treba dovesti do toga da uzme korak sa 21. vijekom i potpuno se uključi u proces evropskog planiranja.“