Pećanac za FR: Nemamo nadzor nad povratnicima u vršenju krivičnih djela, nadzor nad oružjem, kao ni nad licima koja se bave kriminalom
Razgovarala: Amra Ličina
Sigurnosna situacija u Kantonu Sarajevo, kao i u Bosni i Hercegovini generalno, daleko je od zadovoljavajuće, ocjena je brojnih eksperata iz ove oblasti. Osim straha zbog pucnjava i ubistava te bahatih vozača, građani se pribojavaju pljački i razbojništva. Sankcija nema, a ni mogućih institucionalnih rješenja. O sigurnosnoj situaciji u Bosni i Hercegovini, s posebnim akcentom na Kanton Sarajevo, za Radio Federacije govorio je nekadašnji kantonalni ministar unutrašnjih poslova Nermin Pećanac.
Učestale pucnjave i međusobni obračuni kriminalaca, tučnjave, razbojništva, teške saobraćajne nesreće, postale su svakodnevica građana Sarajeva. Građani se s pravom osjećaju nesigurno, dok oni koji bi trebali brinuti o sigurnosti ne osjećaju odgovornost i ne poduzimaju nikakve aktivnosti?
„Trenutna bezbjedonosna situacija je, blago rečeno, nezadovoljavajuća i u vrlo kratkom periodu imali smo veliki broj krivičnih djela. I pored tako teških krivičnih djela, ono što posebno zabrinjava jeste način izvršenja krivičnih djela. To je vatreno i hladno oružje. Nažalost, kad kažem vatreno oružje, mislim na kratko oružje do kojeg je vrlo lako doći i mnogi koriste taj vid obračuna sa suparnicima. Ono što je isto tako zabrinjavajuće i zato imamo ovakav stepen nesigurnosti jeste i jedan hladan i neodgovoran odnos institucija vlasti. Sav, maltene, problem bezbjednosti Sarajeva i Bosne i Hercegovine pao je na leđa policije. Možemo mi policiji dati mnogo mana, ja bih prvi mogao govoriti o manama policije, međutim, oni su jedini koju su stali na branik borbe protiv kriminala. Druge institucije šute i vrlo se vješto kriju iza leđa policije, prebacajući odgovornost na njihova leđa, kao i na tužilaštva i sud. Nijedna institucija ne može biti amnestirana od svoje uloge u kreiranju i povećanju stepena bezbjednosti. Govorim o ministarstvima saobraćaja, obrazovanja, kulture, sporta, privrede, zdravstva. Znači, svako ima svoj udio u kreiranju bezbjedonosne situacije. Međutim, mnogi se kriju, ništa ne rade, sve prebacuju na policiju. Evo jedan dokaz, ima već 15 dana, pored svih ovih stvari koje su nas zadesile, kriminalnih radnji, Skupština Kantona Sarajevo ne može da se dogovori da se održi jedna hitna vanredna sjednica. U toj čitavoj priči funkcioneri Skupštine misle da situacija nije zabrinjavajuća pa pod pritiskom svega što se dešava, te javnosti i medija sad su promijenili priču pa kažu da je, ipak, zabrinjavajuća i da će hitno sazvati sjednicu. Međutim, sazvati sjednicu za deset dana, to nije ni hitno i tim pokazuju taj neodgovoran odnos. Znači, zabrinjava šutnja države. Umjesto da država uzvrati svim svojim pravnim sredstvima, kroz svoje institucije, mi ovdje imamo jedan neodgovoran odnos prema bezbjedonosnoj situaciji. Vidjeli ste čak da su se i neredi sa ulice prebacili u skupštinske klupe. I umjesto da se izvinu građanima akteri tih incidenata u Skupštini Kantona Sarajevo, oni i dalje na drugi način podgrijavaju tu atmosferu, zajedno sa čelnicima svojih stranaka koji očito pokušavaju afirmisati nasilje kao jedini odgovor na ovo sve što se dešava.“
Pokušat ću nabrojati samo neka od krivičnih djela koja su počinjena u posljednje vrijeme: pucnjava na Điđikovcu, brutalno ubistvo Farisa Pendeka, pronalazak tijela u Miljacki, ranjavanje maloljetnika u Sarajevu, ranjavanje djevojke na Baščaršiji, upravljanje maloljetnika motornim vozilima, likvidacija na Stupu, napadi navijača na policiju, napad više osoba na ženu, također, u Sarajevu, tučnjava učenika u sarajevskoj Srednjoj metalskoj školi, ubistva u Doboju i Tuzli, brojne saobraćajne nesreće i zaista niko ne može reći da je sigurnosna situacija dobra.
„Mnogo je toga, da ne govorimo o tučama, paležima auta, pljačkama, razbojništvima, huliganskim izgredima navijača itd. Možemo nabrajati ovdje i najlakše je reći da država radi, međutim, apsolutno država ne radi ništa. Kada je u pitanju ulaganje u bezbjednost, stalno ponavljam bezbjednost nije luksuz, to je potreba. Vidimo svaki dan da se obistinjuju moje riječi koje godinama ponavljam, pasivan odnos države je u suštini hrana za kriminalne aktivnosti koje sad imamo.“
Mislite li da je situacija izmakla kontroli?
„Hajde da budem blago optimista. Ne mogu reći da je izmakla, ali izmiče. Ovakav pasivan odnos dovest će do toga da se neće moći kontrolisati neke stvari, jer ne možete Sarajevo hermetički zatvoriti. Također, imamo teških krivičnih djela i u Doboju, Prijedoru, Banjoj Luci, Tuzli. Ne možemo govoriti samo o Sarajevu. Jednostavno, najteže pored ovih krivičnih djela jeste pasivnost institucija države. Često je njihovo jedino javljanje kada skidaju odgovornost sa sebe i prebacuju ga na drugu instituciju. Nema koordinacije između agencija za zaštitu zakona, naprimjer, u ovoj situaciji tužilaštvo i policija bi trebalo svaki dan da imaju sastanke i da imaju operativne planove kako će rješavati ovu situaciju. Policija bi trebalo da izađe maksimalno u svom kapacitetu i da bude na ulicama. I u uniformi i u civilu. Trebali bi imati često racije i kontrole. Jer nije to represija, represiju treba vršiti nad ljudima koji su skloni kriminalu i mislim da im za to niko ne bi ni zamjerio.“
Indikativno je da su u većini djela, koja su se desila u posljednje vrijeme, glavni akteri povratnici u vršenju krivičnih radnji. Čija je odgovornost to što ti povratnici nisu pod nadzorom?
„To je odgovornost društva. Mislim da bi Ministarstvo pravde trebalo da napravi, hajde da kažem, inventuru zakona, jer su nadležni za to koji će pomoći da se poveća stepen bezbjednosti i da se smanji stopa kriminala. Ovdje kada osuđenici presuđeni izađu sa izdržavanja kazne po bilo kojem osnovu, niko više ne vrši nadzor nad njima. Nema resocijalizacije, nemamo ustanova koje se u suštini bave ovim pitanjem. Oni su poslije izlaska opet na ulici. Da ne govorim o ekonomskom i njihovom drugom stanju. I njima je logično da se opet bave kriminalom i da se nastave baviti onim zbog čega su već bili u zatvoru na izdržavanju kazne. Nikakvog nadzora nad takvim licima mi nemamo. Nemamo nadzora nad oružjem, licima koja se bave kriminalom i onda je rezultat svega toga ovo što sad imamo.“