Paradise Road: Hit pjesma iz 1980. koja je prorekla kraj apartheida

Objavljen tokom mračnog razdoblja u povijesti zemlje, revolucionarni crossover hit Paradise Road crnačke ženske grupe Joy obećao je "bolje dane" za Južnu Afriku, nagovijestivši trijumf Nelsona Mandele 14 godina kasnije.

Prije trideset godina, u aprilu 1994., Nelson Mandela pobijedio je na prvim demokratskim izborima u Južnoj Africi. Ovaj epohalni trenutak označio je konačni poraz rasističkog sustava apartheida, koji su južnoafrički muzičari dugo osuđivali u svojoj umjetnosti. U određenom smislu, Mandelinu pobjedu nagovijestila je pjesma objavljena 14 godina prije, 1980., koja je obećavala "bolje dane" zemlji koja ih je očajnički trebala, piše za Fraser Morris za BBC Culture.

Bila je to pjesma “Paradise Road” (Rajska cesta) crnnačke ženske grupe Joy, koja je vladala južnoafričkim pop listama nevjerovatnih devet uzastopnih sedmica. Napisali su je i komponovali dvojica bijelih Južnoafrikanca, Patric van Blerk i pokojni Fransua Roos. “Paradise Road” često se ističe kao jedna od najboljih južnoafričkih pjesama svih vremena, pa čak i kao "neslužbena" nacionalna himna.

Patric van Blerk već je bio veteran u muzičkoj industriji kad je kasnih 1970-ih upoznao Joy. Blisko je surađivao s legendarnom Margaret Singana, poznatom pod nadimkom "Lady Africa", koja je glumila u mjuziklu Ipi Tombion na West Endu i Broadwayu. Van Blerk je također pokrenuo boyband Rabbitt, napisavši njihov singl Charlie, koji je bio hit na južnoafričkim top listama. Upoznao je Joy putem njihovog menadžera Linde Berhard, u vrijeme kada je djevojačka grupa – Anneline Malebo, Thoko Ndlozi i Felicia Marion – željela restruktuirati svoj uobičajeni repertoar Motown obrada i etablirati se kao ozbiljne izvođačice. Pozvani da pišu za njih, Van Blerk i njegov dugogodišnji autorski partner Roos ponudili su izbor od tri pjesame. "Rajska cesta se isticala kao planina", kaže Van Blerk za BBC.

Međutim, Marion, jedina Joyina preživjela članica, kaže kako nije bila impresionirana. "Fransua je počeo svirati na klavijaturi, a ja sam pomislila, 'pa, kako dosadno!'", ispričala je za BBC, razočarana što je dobila upute da otpjeva melodiju tačno onako kako je napisana.

"Pretpostavljam da sam htjela dodati puno više ukrasa i varijacija. Bilo je previše jednostavno za mene." Ali autori pjesme znali su da "Paradise Road" ima čaroliju, pa su za snimanje angažirali ugledni jazz ansambl Spirits Rejoice.

Kad je pjesma počela, publika je poludjela. Nešto ih je upravo izbezumilo - Felicia Marion

Pjesma počinje Marioninim prozračnim sopranom, pozivajući slušatelja da "pođe sa mnom, niz Paradise Road". Dok ona nudi svoju očaravajuću ponudu, Malebo i Ndlozi ulaze u miks, tiho pjevušeći u pozadini. Malebo preuzima vodstvo u himničnom refrenu, trijumfalno rekavši da su "pred nama bolji dani i iza nas gorući most". Motivirajući stihovi pjesme potpomognuti su raskošnom, orkestracijom. "Rekao sam Fransui, 'pjesma samo vrišti za gudačima, za limenim instrumentima, posebno za francuskim rogovima i harfama'," prisjeća se Van Blerk, "a on je samo rekao: 'Cool. Pa, učinimo to!'" Marion se sjeća nastupa s tom pjesmom u društvenoj dvorani jednog uobičajenog utorka navečer u "ili Sharpevilleu ili Soshanguveu" pred crnačkom gomilom, prije službenog objavljivanja. "Kad je pjesma počela, publika je poludjela", kaže ona. "Nešto ih je jednostavno izbezumilo."

Ipak, pjesma je zamalo propala. "Prva četiri sedmice nisam mogao puštati ploču u Južnoj Africi. Nemoguće!" kaže Van Blerk. Sjeća se da mu je poznati južnoafrički producent čak rekao: "Ovo je najveća gomila sranja koje sam ikada čuo... ne možete koristiti žice, limene duhače i francuske rogove i harfe [na crnoj južnoafričkoj ploči]. To je nečuveno."

Ali, Van Blerk je ustrajao. Pjesmu je predstavio industrijskom rivalu i radijskoj ličnosti Davidu Greshamu, koji je vodio dnevni program na Južnoafričkoj radiodifuznoj korporaciji. "Mislio sam da je to najbolja pjesma koju sam čuo cijele godine. Nisam mogao vjerovati da je tako sjajna pjesma odbijena", kaže Gresham za BBC, sugerirajući da je komercijalni radio diskriminirao pjesmu na rasnoj osnovi. "Mislim da su bili protiv podržavanja južnoafričke muzike, možda zato što [Joy] nisu bili bijeli umjetnici", kaže. Gresham je nastavio "vraški naklonjen" bez prestanka puštati  “Paradise Road”.

Protestanti prisustvuju sahrani vođe Pokreta crnačke svijesti Stevea Bikoa, koji je ubijen u državnom pritvoru 1977. (Izvor: Getty Images)

Pjesma je postala veliki hit. “Paradise Road” je 1. augusta 1980. dosegao prvo mjesto južnoafričke Springbokove top liste – zamijenivši Take That Look Off Your Face Martija Webba – i tamo se zadržao više od dva mjeseca. Prema ovoj arhivi povijesti južnoafričke top liste, Joy su bili prvi i jedini crni južnoafrički izvođač koji je zauzeo prvo mjesto na top listi radija Springbok. Kako Gwen Ansell piše u svojoj knjizi “Soweto Blues”, crossover uspjeh Paradise Roada pokazao je "nemogućnost održavanja strogih podjela" između muzike različitih zajednica u Južnoj Africi. "Činjenica da je pjesma privukla obožavatelje svih rasnih slojeva bila je dodatni udarac bijeloj nadmoći", napisao je novinar Bongani Madondo u Daily Mavericku. Joy su osvojili dvije nagrade Sarie (tadašnji južnoafrički ekvivalent Grammyja) za najbolju vokalnu grupu i najbolji engleski album. Van Blerk, Roos i inženjer Greg Cutler također su nagrađeni.

Lako je razumjeti zašto je zagonetna, ali puna nade poruka pjesme odjeknula. Sedamdesete su bile desetljeće eskalacije nasilja i represije u Južnoafričkoj Republici, što je utjelovljeno ustankom u Sowetu 1976., tokom kojeg je policija na nekažnjeno ubijala crnačku djecu koja su protestirala u školama. Sljedeće godine, vođa Pokreta crnačke svijesti Steve Biko ubijen je u državnom pritvoru. Za razliku od eksplicitno anti-aparthejdske muzike, recimo, Hugha Masekele i Miriam Makebe, “Paradise Road” nije se zadržavala na nepravdama sadašnjosti, već je umjesto toga ponudila pronicljiv pogled u mirniju budućnost. Shimmy Jiyane iz Gospel zbora Soweto, koji je obradio pjesmu, kaže za BBC da je “Paradise Road "postala himna borbe [koja] je održala duh naroda.

Nisam sjeo da napišem političku pjesmu. Nisam sjeo da napišem propovjedničku pjesmu… Samo sam napisao ono što je mi je došlo – Patric van Blerk

Međutim, Paradise Road nikada nije zamišljena kao odgovor na jadno stanje u Južnoafričkoj Republici. "Nisam sjeo da napišem političku pjesmu. Nisam sjeo da napišem propovjedničku pjesmu... Samo sam napisao ono što je mi je došlo", kaže Van Blerk. "Oduvijek sam bio vrlo političko biće. I bio sam vrlo svjestan na svim razinama onoga što se događa; mora da je samo prodrlo u moju psihu i svijest."

Pjesma je "ljudima dala nadu da će jednog dana hodati Paradise Roadom (Rajskim putem)", rekla je Ndlozi u intervjuu iz 1993. godine. Marion ponavlja taj osjećaj i primjećuje kako je pjesma pružila utjehu južnoafričkim političkim egzilantima. Međutim, ona priznaje da se, na određeni način, "ovo nisu pokazali kao 'bolji dani' kojima smo se nadali", navodeći visoke razine kriminala, korupcije i nezaposlenosti u današnjoj Južnoj Africi.

Seizmički osjećaj

Poduzeti su pokušaji da se "Paradise Road" proslavi i izvan Južne Afrike. Joy su se prvi put pojavili na britanskoj televiziji u istoimenoj BBC emisiji Martija Cainea i krenuli na britansku turneju. Van Blerk se sjeća da je pustio pjesmu radijskom DJ-u u Birminghamu. "Nakon što je pjesma zvršila, voditelj mi je rekao, 'to je apsolutno fantastično. Na kojem jeziku pjevaju?'. Van Blerk je uzdahnuo. "Shvatio sam da određene ne-južnoafričke uši zapravo nisu mogle razumjeti izgovor Joy-a. Bio sam potpuno šokiran, ali nije bilo prvi put da se to dogodilo”. U New Yorku, Van Blerkovu prezentaciju za Cotillion Records prekinula je vijest da je na predsjednika SAD-a Ronalda Reagana pucano. Dogovor nikada nije postignut, a pjesma se borila da dobije popularnost negdje drugdje.

Trijumf Nelsona Mandele na izborima u aprilu 1994. označio je poraz južnoafričkog rasističkog sustava apartheida (Izvor: Getty Images)

Naknadni pokušaji da se poveća popularnost pjesme izvan Južne Afrike također su bili neuspješni. Verzija snimljena od strane soul pjevača Dobie Gray za film iz 1988. "Hold My Hand I'm Dying" nikada nije komercijalno objavljena. Razgovori o tome da umjetnici poput Dusty Springfield, Lulu, Cliff Richard i, mnogo kasnije, Josh Groban i Michael Bublé obrade pjesmu nikada nisu urodili plodom.

Joyina zvijezda više nije sjajila. Grupa se raspala 1983. nakon što je Marion pronašla svoj poziv kao kršćanska i gospel pjevačica. I Malebo i Ndlozi nastavili su s drugim muzičkim pothvatima. Tragično, Malebo se zarazila HIV-om i umrla od bolesti povezanih s AIDS-om 2002. godine, u dobi od 48 godina. Iskoristila je posljednje mjesece da javno govori o svom statusu i izazove stigmu oko HIV-a i AIDS-a. Ndlozi je preminula u januaru 2021., u dobi od 74 godine. Grupa će se uvijek pamtiti u Južnoj Africi po seizmičkom osjećaju s kojim su plasirali pjesmu “Paradise Road”. Nakon više od 40 godina od objavljivanja pjesme, ona je postala klasik a obradile su je brojne južnoafričke grupe. I dan danas se pušta na radiju.

Van Blerk ostaje dirnut trajnom popularnošću pjesme. "Ako sutra odem, ljudi će i dalje svirati i pjevati Paradise Road", kaže namignuvši, "a to je divna misao."

federalna.ba/BBC