Kovčeg s tijelom pape Franje unesen u crkvu Santa Maria Maggiore

Nakon vjerskog obreda kojem su prisustvovale stotine hiljada vjernika iz različitih dijelova svijeta i brojni državnici, kovčeg s tijelom pape Franje stigao je u crkvu Santa Maria Maggiore.

Pogrebna povorka s kovčegom pape Franje u preuređenom papamobilu putovala je od Bazilike sv. Petra do papinog konačnog odredišta uz pozdrave hiljade vjernika okupljenih na rimskim ulicama.

Duž rute duge oko 5,5 kilometara od Trga sv. Petra povorka je prolazila pored mnogih poznatih rimskih spomenika, uključujući Koloseum, a mnoštvo ljudi oprostilo se se pljeskom dok je povorka prolazila.

Pred Bazilikom sv. Marije Velike dočekalo ga je četrdeset pripadnika marginaliziranih grupa koji su odali posljednju počast papi Franji. Tu su bili migranti, beskućnici, zatvorenici i transrodne osobe. Ukop će biti obavljen iza zatvorenih vrata.

Papa Franjo će biti pokopan prema svojoj želji u Bazilici iz petog stoljeća smještenoj u
centru Rima.

Iako je uobičajeno da papa bude ukopan u Vatikanu, papa Franjo će biti prvi papa nakon 1903. godine koji će biti ukopan izvan ovog područja.

Crkvu Santa Maria Maggiore papa Franjo je tokom svog pontifikata posjetio više od 100 puta. Na grobnoj ploči od ligurskog mramora bit će samo ispisano Franjino ime na latinskom, Franciscus.

Vatikan je saopćio da će ljudi moći posjetiti Franjin grob od nedjelje ujutro.
Prema podacima Vatikana, oko Trga svetog Petra danas se okupilo oko 200.000 ljudi. Najmanje 162 delegacije potvrdile su dolazak na sahranu, a među njima je oko 50 šefova država i najmanje 10 vladajućih monarha. Prisutno je bilo i više od 200 kardinala i oko 4.000 svećenika.

Papa Franjo, rođen kao Jorge Mario Bergoglio 17. decembra 1936. u Buenos Airesu, bio je sin italijanskih imigranata. Studirao je u Argentini i Njemačkoj, a zaređen je za isusovačkog svećenika 1969. godine.

Na čelo Katoličke crkve došao je 2013. godine, postavši prvi papa iz Latinske Amerike. Tokom više od deset godina pontifikata, ostao je figura i divljenja i osporavanja – zalagao se za reformu vatikanske birokratije, borbu protiv korupcije i socijalnu pravdu, ali je istovremeno naišao na otpor konzervativnih krugova unutar Crkve.

Posljednje mjesece njegovog života obilježila je borba s bronhitisom i obostranom upalom pluća. Iz bolnice u Rimu otpušten je nakon 38 dana, a preminuo je u ponedjeljak, 21. aprila, u 89. godini.

federalna.ba/AA