Palestinci biraju ruševine umjesto šatora, oštećene zgrade prijetnja novim tragedijama

U trenutku kada zvaničnici okupljeni u Odboru za mir američkog predsjednika Donalda Trumpa obećavaju milijarde dolara za obnovu ratom razrušene Gaze, iz Ureda Ujedinjenih nacija za ljudska prava (OHCHR) stiže upozorenje da su izraelske snage, Hamas i druge palestinske naoružane grupe počinile teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava i okrutne zločine.

I dok se u međunarodnim krugovima govori o obnovi i odgovornosti, stanovnicima Gaze takva obećanja i izvještaji malo znače. Ono što žele jeste život dostojan čovjeka – u vlastitim domovima, a ne u šatorima. Uprkos opasnostima, mnogi se vraćaju u razrušene kuće.

U teškim okolnostima nakon što su se vratili sa juga u grad Gaza i na mnoga druga mjesta poslije prekida vatre i posljednjeg sporazuma, brojni Palestinci žive u šatorima, a boravak u njima uzrokuje brojne zdravstvene i životne probleme i nisu pogodni za stanovanje. Mnogi Palestinci zato žele živjeti u svojim domovima. Nažalost, mnoge kuće su djelimično srušene, pored onih koje su potpuno uništene.

Mahmud Es-Saveir, stanovnik Gaze, kaže da pomoći gotovo da i nema.

„Nema nikoga da nam pomogne, da ukloni ruševine ili dovede opremu i kamione. Poručujem ljudima koji imaju milosti, izvan Pojasa Gaze, da nam pomognu. Nemamo izbora; čovjek se, htio-ne htio, vraća u svoju kuću, pa makar bila i u ruševinama“, kazao je Es-Saveir.

Stručnjaci upozoravaju da je takav povratak izuzetno rizičan. Mahmud Obiad, član Sindikata inženjera, ističe da su gotovo sve oštećene zgrade u Gazi izgubile strukturnu stabilnost.

„Sve oštećene zgrade u Gazi, čak i ako još stoje, izgubile su sposobnost da izdrže bočna opterećenja i postale su krhke. I pored toga, ljudi se vraćaju u svoje domove, svjesni velike opasnosti, ali ih smatraju boljom opcijom od života u šatorima. Ako govorimo o šatorima, gotovo sve njihove strane su loše“, rekao je Obiad.

Život u djelimično oštećenim zgradama je opasan jer postoji mogućnost njihovog urušavanja tokom vremenskih nepogoda i usljed potresa izazvanih bombardiranjem. To se već dešavalo u istočnim, sjevernim i južnim područjima Pojasa Gaze i dovelo do brojnih žrtava.

Obiad dodatno pojašnjava da su zgrade, pogođene direktno ili indirektno, izgubile konstruktivnu povezanost.

„Oštećene zgrade koje još stoje, bilo da su pogođene direktno ili indirektno, izgubile su strukturnu povezanost svojih elemenata i sposobnost da izdrže bočna opterećenja. Svako, pa i blago prirodno podrhtavanje – a tlo je stalno u pokretu – može dovesti do katastrofe“, izjavio je.

Kao ilustraciju navodi toranj Zakni. Donjih pet spratova je srušeno, dok su se preostala četiri gornja sprata spustila i ostala oslonjena jedan na drugi. Uprkos tome, pojedine porodice i dalje borave u toj zgradi, iako se život u njoj smatra krajnje nesigurnim.

Specijalizirani inženjeri, u saradnji sa inženjerskom komorom, obilazili su teren i upozoravali stanovnike da se ne zadržavaju u objektima koji su procijenjeni kao opasni i podložni urušavanju. Ipak, za mnoge je i takav rizik prihvatljiviji od života pod ceradama, bez osnovnih uslova za dostojanstven život.

federalna.ba