Portreti Obama: Nikada nismo mislili da ćemo biti dio te priče

Čak i nakon svih ovih godina, Michelle Obama se još uvijek se osjeća pomalo čudno i neugodno u Bijeloj kući. “Odrastajući na Aveniji Euclid (na južnoj strani Chicaga),” nikada nisam mogla zamisliti da će išta od ovoga biti dio moje priče”, prisjetila se bivša prva dama.

Ipak, od srijede će njeno lice krasiti zidove najpoznatije američke adrese sve dok ona postoji i dok je predsjednici još uvijek nazivaju svojim domom. U svojoj prvoj posjeti kao par Bijeloj kući otkako su napustili dužnost 2017., ona i bivši predsjednik Barack Obama otkrili su svoje službene portrete na ceremoniji u Istočnoj sobi.

Dok je Oliver Cromwell želio da se naslikaju bradavice i sve, Barack Obama je priznao da je tražio neka poboljšanja od umjetnika Roberta McCurdyja – ali uzalud. “Primijetit ćete da je odbijao sakriti moje sijede”, rekao je. “Odbio moj zahtjev da mi smanji uši. Također me odgovorio od toga da nosim žutosmeđe odijelo.”

Kao rezultat toga, McCurdy – koji je ranije naslikao Nelsona Mandelu, Jeffa Bezosa, Toni Morrisona, Muhammada Alija i Neila Armstronga – sada je stvorio sliku bivšeg predsjednika kako stoji u crnom odijelu sa bijelom pozadinom, što je drugačije od verzije Kehinde Wiley za Nacionalnu galeriju portreta Smithsonian, Obame koji „pluta“ u vegetaciji i cvijeću.

U međuvremenu Sharon Sprung naslikala je Michelle Obamu kako sjedi na sofi u Crvenoj sobi Bijele kuće u svečanoj svijetloplavoj haljini. Michellein suprug zahvalio je umjetnici "što je uhvatila sve što voli kod Michelle: njenu gracioznost, njenu inteligenciju i činjenicu „da je dobra."

Michelle je izgledala napola zadovoljno, napola posramljeno dok se publika, prepuna nostalgičnih Obaminih bivših studenata i dužnosnika Joea Bidena, smijala i klicala.

Otkrivanjem portreta je oživljena dvostranačka tradicija koja je posljednji put održana prije deset godina, ali budući da je riječ o Obamama, niti jedan portret nije puka tačka niti samo hladno i usamljeno, lijepo umjetničko djelo. To je također metafora za Ameriku i ko priča njenu priču. Čuti ih kako govore nakon Bidena bio je podsjetnik da dok sadašnji predsjednik govori u prozi, Obame govore u poeziji.

Kao prva dama osam godina, Michelle je jednom slavno primijetila da se svako jutro budi u kući koju su izgradili robovi. U srijedu je postala prva Afroamerikanka koja je uslikana na portretu prve dame. Priznala je da se nikada nije osjećala ugodno u ulozi političkog simbola – ali da razumije njenu važnost za buduće generacije.

"Za mene ovaj dan nije samo zbog onoga što se dogodilo", rekla je, noseći pletenice, sa slikom oca osnivača i robovlasnika Georgea Washingtona iznad lijevog ramena. “Također se radi o tome što bi se moglo dogoditi jer djevojka poput mene nikada nije trebala biti tamo gore pored Jacqueline Kennedy i Dolley Madison. Nikada nije trebala živjeti u ovoj kući i definitivno nije trebala biti prva dama.”

Neko iz publike je povikao: "Volimo te, Michelle!" Začuo se spontani pljesak. Barack, koji je stajao s njene desne strane, izgledao je ganut.

Promatrana od strane svoje majke, Marian Robinson, u prvom redu, Michelle je opisala portrete "djeteta miješane rase i neobičnog imena", "kćeri operatera pumpe za vodu i majke koja ostaje kod kuće" kao demonstraciju da ljudi ne moraju zarađivati puno novca ili dolaziti iz određene skupine ili klase ili vjere da bi se uklopili.

“Jer kao što je Barack rekao, ako nas dvoje možemo završiti na zidovima najpoznatije adrese na svijetu, onda je, opet, toliko važno da svako mlado dijete koje sumnja u sebe vjeruje da i oni mogu. To je ono o čemu se radi u ovoj zemlji.” Doista, insistirala je Michelle glasom koji je drhtao od emocija, dan nije bio o njoj ili njenom mužu, pa čak ni o portretima. “Radi se o pričanju te punije priče, priče koja uključuje svakog pojedinog Amerikanca u svakom kutku zemlje kako bi naša djeca i unuci mogli vidjeti nešto više za sebe.

“I koliko god neki ljudi možda željeli da vjerujemo da je ta priča izgubila nešto od svog sjaja, da su podjele i diskriminacija i sve ostalo možda prigušili njeno svjetlo, ja i dalje znam, duboko u svom srcu, da ono što dijelimo kao što moj muž i dalje govori, da je to puno veće od onoga što ne dijelimo.

Dodala je: "Naša je demokratija puno jača od naših razlika, a ova djevojčica s južne strane je blagoslovljena preko svake mjere što je osjećala istinu te punije priče tokom cijelog svog života - nikad više nego danas."

Činilo se da su takve graciozne note jasan dokaz da je Michelle Obama i dalje anti-Donald Trump, živuća antiteza njegovoj mračnoj nativističkoj viziji i administraciji koju vode privilegirani bijeli muškarci. Njene poruke bile su otvoreni poziv za sanjare o “Michelle kao predsjednice”, iako je ona uvijek tvrdila da se to neće dogoditi. Oni su učinili da će se ove dvije prekrasne, krhke slike pokazati vrjednijima od bilo koje slike Rembrandta ili Van Gogha.

federalna.ba/The Guardian