'Otključajte vrata ili ćemo ih srušiti': zašto najmlađa južnoafrička političarka žuri s promjenama

Zovu ih „rođeno slobodnim“ Južnoafrikancima - premladi da bi se sjećali apartheida i bez instinktivne lojalnosti Afričkom nacionalnom kongresu. A mogli bi ozbiljno ugroziti i stranku koja je vodila oslobodilačku borbu, ako ova generacija uopće izađe na izbore 29. maja. Tri desetljeća nakon rođenja demokratije u zemlji, ANC bi prvi put mogao vidjeti pad svog udjela glasova ispod 50%.

U zemlji koja je zaglibila u korupciju pod bivšim predsjednikom Jacobom Zumom, nejednakost je naglo porasla, a dva mjeseca bez prekida struje od strane državne energetske tvrtke Eskom razlog je za slavlje.

Sada nova generacija političara, od kojih su mnogi proizašli iz društvenih pokreta, pokušava ponovno osnažiti ANC. Najmlađa od svih je Fasiha Hassan, koja je postala istaknuta kao vođa #FeesMustFall, vala studentskih protesta zbog troškova školarina koji je zahvatio univerzitete 2015. godine.

Sa svojih 30 godina, Hassan je vršnjakinja demokratske Južne Afrike i žuri joj se ugledati prenos vlasti sa stare garde. Godine 2019. diplomirana pravnica postala je najmlađi član pokrajinskog zakonodavnog tijela za Gauteng, regiju oko Johannesburga; sada je 65. na ANC-ovoj listi od 200 kandidata za parlamentarne izbore. Mladi ljudi, kaže ona, ključni su za "projekt obnove" ANC-a. „Potrebna nam je međugeneracijska mješavina, ta stručnost; ali nema nove energije ili ideja za rješavanje problema u zemlji. Potrebna vam je skupina mladih ljudi koji su dobro obrazovani, voljni zasukati rukave i reći: 'U redu, šta ćemo raditi sljedećih 10 godina?'”

U nedavnom izbornom videu, ona govori o “čišćenju ANC-a ” i insistira: “Trebamo mjesto za stolom za donošenje odluka.” Noseći kefiju okačenu oko ramena, postavlja hrabri ultimatum: "Otključajte vrata ili ćemo ih srušiti." Hassan je jednako nestrpljiva zbog prepreka ravnopravnijoj zastupljenosti u južnoafričkoj politici. “Postoji drugačiji skup pravila za žene i queer političare”, kaže ona. “Osjećaj vlasništva nad mladim ženama koje su javne osobe – daje vrlo malo prostora za pogreške. Ali također postoji vrlo široko mišljenje o stvarima izvan javne službe: šta nosite, kamo idete, s kim ste, s kim niste.”

Dobija kritike od "vrlo konzervativnih" elemenata u vlastitoj azijskoj muslimanskoj zajednici. “Ljudi koji ne vjeruju mladoj muslimanki trebaju biti hrabri i glasni. Čak i prije nego što sam preuzela javnu dužnost, bilo je puno podrške, ali i negativnih reakcija, 'Pogledajte ove muslimanke, djevojke, pogledajte ih kako protestuju.' Ali mi ih podsjećamo da imamo svako pravo, čak i u islamu postojati u ovom prostoru i biti lideri.” Na nedavnom simpoziju na Univerzitetu u Londonu skrušeno je govorila o starijim kolegicama koje su je ponižavale i kritizirale njezino odijevanje, ili da su je smatrali sekratirocom ili "plus jedan" pratnjom na putovanju s muškim političarima – ali i o tome kako je izbjegla uhode. Jednakost plata i mogućnosti ključni su, kaže Hassan, ali priznaje da je rodno uslovljeno nasilje toliko rašireno u Južnoj Africi da je poboljšanje sigurnosti važnije. “Bojim se otići do auta kasno navečer, ali barem imam auto. To je velika privilegija.”

Kako bi se borila protiv visoke razine nasilja u porodici u Južnoafričkoj Republici, prihvatila je inovativne ideje kao što su osnaživanje socijalnih radnika i aktivista zajednice da zabilježe izjave u slučajevima silovanja kako preživjele ne bi morale odmah ići na policiju, sa svim traumama koje za sobom povlače, i predlaže odvojene sudove za seksualno nasilje.

“Jedna od posljedica apartheida i stotina godina kolonijalizma bilo je vrlo nasilno društvo. Nismo se izliječili“ - kaže ona. “Potrebna nam je neka vrsta Komisije za istinu i pomirenje u našim zajednicama koja se bavi rodno osviještenim nasiljem.”

Hassan se nada da će ovi izbori dovesti do toga da se neke od ovih ideja usvoje. “U Južnoj Africi postoji glad za novim vodstvom, unutar ANC-a i izvan njega. Moraju se razvijati”, kaže ona. "Razvij se ili umri." Postoji osjećaj predaje štafete: “Naši roditelji, naši djedovi i bake, borili su se i postigli političku slobodu”, kaže ona. “Ali još nismo dosegli tačku ekonomske slobode. To smatramo našom generacijskom misijom.” Osjećaj dobne razlike unutar stranke također dolazi do izražaja u njenom suprotnom stavu prema starim saveznicima ANC-a u Zimbabveu ("Tamošnji drugovi iz Zanu-PF-a me baš ne vole") i Rusiji ("Ne može biti opravdanja za invaziju drugog suverenog teritorija … međunarodno pravo je temeljno”). Ali ona brzo naglašava nesvrstanu poziciju Južne Afrike: “Ne možemo više podržavati unipolarni svijet... BRICS [savez zemalja u razvoju] može pomoći u stvaranju svijeta koji je ravnopravniji u smislu dinamike moći; daje nam više utjecaja na svjetskoj pozornici.”

Hassan nije premlada da bi se mogla sjetiti optimističnijih vremena, citirajući govor bivšeg predsjednika Thaba Mbekija „Ja sam Afrikanac“ iz 1996. “Sjećam se da sam bila u osnovnoj školi i imala taj duboki osjećaj da  je 'pred nama dobra budućnost,' " ona kaže. “Bilo je nade.” Ali iako se pokazalo da je Mbeki vođa s dubokim manama, kojeg je njegova stranka natjerala da ode s položaja i koji je bio „zaražen“ svojim zavjereničkim pogledom na HIV/sidu, ona smatra da je njegov nasljednik, Zuma, pao još niže.

"Vidjeli smo stagnaciju privrede, ali što je još gore, počeli smo gledati kako se država prazni", kaže Hassan, govoreći o "zarobljavanja države" pod Zumom. Optužbe za sistemsku korupciju ne prestaju stizati. "Ne mislim da je stranka nepopravljiva", kaže ona. "Ne bih se kandidirala za javnu dužnost da vjerujem u to." Ali ona prihvata da je borba protiv korupcije "teška bitka". “Nije samo ANC – to su sve političke stranke. Postoji grupa ljudi koji misle da je politika način da se zaradi novac." Riječ je o sređivanju stranke, kaže ona, “ali u konačnici o sređivanju države”.

U izvještaju Svjetske banke za 2022. navodi se da je Južna Afrika najnejednakopravnija zemlja na svijetu, s jazom između bogatih i siromašnih koji se produbljuje još od apartheida. Iako Hassan insistira na "objektivnom napretku", podaci Međunarodnog monetarnog fonda pokazuju velike razlike u bogatstvu - 20% najbogatijih ima 68% prihoda - i između regija (Gauteng ima dvostruko veći prihod po glavi stanovnika od ruralne pokrajine Eastern Cape, npr), rast koji stagnira desetljeće, a nezaposlenost mladih veća je od 50%.

Ali Hassan vjeruje da većina Južnoafrikanaca nije odustala od ANC-a. “Iako su ljudi jako ljuti, s pravom, što više vremena provodite s njima, oni više govore: ‘Ovo je ono što nam treba – mladi ljudi poput vas koji otvoreno govore o problemima.’”

Hassan s ponosom ističe svoje rezultate u promicanju privrednog razvoja, posebno u pomaganju u probijanju zakona za potporu novim poduzećima u općinama, nešto što želi vidjeti replicirano na nacionalnoj razini, te u potpori marginaliziranim zajednicama: „U Gautengu, premijerov ured sada ima LGBTQIA+ stol , ili 'queer desk', čiji je posao stvaranje više prilika, ali i rad na zagovaranju.”

U zemlji u kojoj je skovan izraz "korektivno silovanje" lezbejki, bilo je "žamora" na to, priznaje ona, ali kaže da je stav ANC-a bio: "Morate nam vjerovati u vezi s tim jer Južna Afrika pripada svima."

federalna.ba/The Guardian