Osobe s invaliditetom na margini društva
U susret Međunarodnom danu osoba s invaliditetom koji se obilježava 3. decembra, provjerili smo kakav je njihov položaj u društvu i prepreke s kojima se svakodnevno susreću.
Kako su nam kazali sagovornici, iako se stalno ukazuje na probleme s kojima žive, pomaka nabolje još uvijek nema.
Jedini koji se bore za njihova prava su uglavnom Udruženja za osobe sa invaliditetom koja su, kada je u pitanju podrška od nadležnih, također na margini.
Zgrada u kojoj Hata Bajrić živi nema adekvatan pristup za osobe s invaliditetom. Od kolica se ne razdvaja već 40 godina otkako je nesretnim slučajem ostala bez obje noge. Kaže da je sve bilo lakše ranije dok je imala više snage u rukama te da s godinama dolaze i nove prepreke.
„Zna se desiti da mi kolica kad silazim niz stepenice ispadnu i pustim ih da bih sebe sačuvala“, kaže Hata Bajrić.
Hata nije jedina koja ovako živi. Osobe s invaliditetom su uskraćene za kvalitetno obrazovanje i zaposlenje. Nemaju mogućnost da se samostalno kreću kako zbog mnogobrojnih barijera koje društvo proizvodi tako i zbog nemogućnosti dobijanja odgovarajućih pomagala. A stanje se iz godine u godinu ne mijenja.
„U svim ključnim oblastima života nema pomaka koji bi bili vidljivi i na temelju kojih bi mogli reći da osobe s invaliditetom svake naredne godine žive nešto bolje i kvalitetnije“, ističe Suvad Zahirović, predsjednik Koalicije organizacija osoba sa invaliditetom TK-a.
Ukoliko se i izbore za neku pomoć, ona je uglavnom minimalna i nedovoljna za normalan život.
„Na margini smo, ne znam kako da vam kažem. Nije da nemamo prava, imamo ih, ali kakva? Dobijemo socijalu koja ne može ni režije platiti, tako da i nemamo baš neka prava“, tvrdi Bajrić.
Iako su zbog invaliditeta već na margini društva, pandemija koronavirusa je dodatno utjecala i na njih, posebno kada je u pitanju mentalno zdravlje.
„S jedne strane možemo reći da su te osobe svojim ranijim iskustvima imale priliku da se, nažalost, naviknu na ovakve situacije, ali s druge strane mnogi od njih ovu situaciju dodatno doživljavaju kao dvostruko opterećenje“, smatra Bojan Šošić, psiholog u Udruženju za uzajamnu pomoć u duševnoj nevolji Tuzalnskog kantona ''Feniks''.
Međutim, uprkos svim barijerama, osobe sa invaliditetom ne skidaju osmijeh sa lica ukazujući na to da je od života potrebno izvući ono najbolje te da postoji mnogo više stvari koje oni mogu da urade u odnosu na ono što ne mogu te da im je samo potrebna prilika i podrška.
federalna.ba