Osmi mart: borba za prava žena još traje

Osmi mart se u Bosni i Hercegovini već davno pretvorio u pomodni praznik, lišen ideje zbog koje se zapravo rodio, borbe za prava radnica koje se ostatak godine suočavaju sa diskriminacijom na radnom mjestu, verbalnim i seksualnim nasiljem, mobingom. Radnice, naročito one u realnom i trgovačkom sektoru, i ove su godine praznik  dočekale sa nagomilanim problemima, od onog da se 40-satna radna sedmica, propisana Zakonom o radu, ne poštuje, do toga da im je prekovremeni rad neplaćen. Zbog straha od gubitka radnog mjesta i činjenice da se osjećaju nezaštićeno, rijetke su žene koje o ovim problemima govore. Vrijeme pandemije dodatno je, čak duplo, ugrozilo prava žena na ekonomskom planu, pokazuju istraživanja. Jadranka Milićević iz Fondacije Cure:

„Od 30 hiljada koji su ostali bez posla, 70 posto je bilo žena, a one su u najvećem broju bile u sivoj ekonomiji, odnosno neplaćene za poslove“, kaže Milićević.

Nisu prava žena u Bosni i Hercegovini ugrožena samo na radnim mjestima. Pravo na život bez nasilja bh. ženama u velikom procentu samo je neostvarena želja. U godini pandemije porodično nasilje poraslo je za čak 30 posto. Dženana Alađuz, direktorica Fondacije Infohaus:

„Svaka treća žena u BiH doživjela je neku vrstu nasilja, više od 50 posto žena u našoj vojsci je doživjelo nasilje, svaka četvrta djevojčica se susrela s nasiljem. Imamo više od 20 posto prijava kućnog nasilja tokom korone. Puno je razloga zašto bi 8. mart trebao biti posvećen njima“, ističe Alađuz.

Ali nikako na nivou potrošačkog i svečarskog, jer razloga za slavlje nema. Bh. društvo još uvijek je u okovima tradicionalnih, patrijarhalnih  stavova, predrasuda po osnovu roda, prema kojima je ženski spol rođen da trpi. Ali tamo gdje je presija, rađa se i otpor, pokazali su i nedavni masovni istupi žena svih životnih dobi koje su s javnošću na fejsbuk grupi „Nisam tražila“ podijelile strašna iskustva o seksualnom nasilju i uznemiravanju na poslu, fakultetima, školama. Uprkos ogromnoj podršci, reakcije javnosti, ipak, nisu bile bez rezerve uz žene, a reakcije državnih institucija tek se očekuju. Jadranka Milićević:

„Mora država da preuzme i da zna koliki je broj femicida, odnosno ubijenih žena, koliko ih traži pomoć i podršku, koliko je procesuiranih i kolike su kazne“, ističe Milićević.

Bosna i Hercegovina ima svoju istoriju borbe za ženska prava koja traje već stotinu godina i još nije završena.