Osam Osam – Nadija Rebronja

**
Dobro je čitati ... čitati riječi i čuti muziku, čuti sebe ili čuti eho zaboravljenih značenja, pa se polako, kao što se tonovi stapaju u simfoniju, stopiti sa sebstvom/sobom, s riječima, s muzikom ...
**
Nadija Rebronja, autorica je tri knjige poezije i više naučnih radova i studija, eseja, kritika ... Na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu doktorirala je iz oblasti književnosti i redovna je profesorica/docentica na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru. Knjige poezije „Flamenko utopija“ i „Ples morima“ objavljene su i na više stranih jezika. Po stihovima iz knjige „Ples morima“, u prevodu na italijanski jezik, načinjeno je osam kompozicija na konzervatorijumu „Nikolo Pičini“ u Bariju, koje su predstavlјene na nekoliko koncerata u Italiji, Danskoj i SAD. Nadija Rebronja autorica je opsežne naučne studije „Derviš ili čovek, život i smrt. Religiјski podtekst romana 'Derviš i smrt' Meše Selimovića“, te studije o južnoslovenskoj komparatistici. Dobitnica je „Priznanja za poeziju“ gradonačelnika grada Penonome u Panami. U svoju bibliografiju Nadija bilježi i knjige obјavlјene na stranim jezicima: „Alfa, Alef, Elif“, izbor iz poezije na španskom jeziku, „Flamenco utopia“, poezija na španskom i francuskom jeziku, te „Borges’in Gozlerinden“, poezija na turskom jeziku ... Knjigu poezije Nadije Rebronja „Osam osam“ objavila je Izdavačka kuća Buybook, 2022.godine, a knjiga je promovirana na Međunarodnom festivalu književnosti Bookstan. 
**
Naslovnicu knjige poezije „Osam osam“ kreirala je Aleksandra Nina Knežević. Vrlo upečatljiv sklad boja crvene, crne, malo sive i bijele. Na naslovnici je dama / žensko lice sa šeširom koji ima obod od klavirskih tipki. Obod šešira je oblik kruga, tako da se ponovo i na ovoj razini na još jedan način sugerira beskonačnost i bezgraničnost. Usne i brojke osam poentirane/naglašene su crvenom bojom naspram kontrasta crno-bijelo, što upućuje na bitnost/značaj zvuka riječi koje pjesnikinja izgovara i koje mi izgovaramo dok čitamo. Zvuk se naravno povezuje za muziku, tako da se značenja koja iščitavamo u Nadijinoj poeziji na više razina isprepliću i nanovo otvaraju dajući nam sliku još jedne u nizu beskonačnosti.
**
Broju osam ljudi često pripisuju magijsko djelovanje, jer je sastavljen od dva kruga ili prstena te stoga sadrži dvostruku čarobnu snagu tih simbola. Osam  predstavlja red, balans, perfekcionizam, konstantnu želju za unapređivanjem bitnih stvari u životu; simbol je vječnosti/beskonačnosti i konstantnog protoka energije i moći; simbol sklada i ravnoteže i unutarnje snage. Nadija Rebronja u naslovu svoje knjige Osam osam jednu pored druge stavlja dvije beskonačnosti, suprotstavlja ih, spaja i otvara nova i pitanja, i začudnosti i značenja.
**
Pred nama je neobična knjiga, za koju usputni, neangažovani čitaoci i čitateljke ne bi znali reći je li „laka“ ili „teška“ – ali bi je u svakom slučaju rado i sa zadovoljstvom pročitali, jer ima taj appeal koji vuče na muziku i na neke priče koje kao da su nam svima poznate ... No, ispod te nepodnošljive lakoće „talasi su razbili tekst“ i pretvorili ga u 88 klavirskih tipki/pjesama u prozi, a one nam pričaju o surovoj nježnosti „koja lomi svijet oko nas“, kada „krećeš se previše brzo da bi bio tijelo, samo si muzika“ – ali ne tako brzo da autorica ne uspije zabilježiti užas i ljepotu savremenog svijeta, unutarnjeg i vanjskog. Nadija ispisuje sjajan hommage lektiri – između ostalog, nudi nam čudesnu kombinaciju Borgesa i Harmsa („jedan je čovjek poželio da herojski pogine na svih sedam kontinenata“), ali i priređujući nam koncert za tekst i bol na ženski – najbolji način ... Ferida Duraković   
**
Klavir obično ima 88 tipki, 52 bijele i 36 crnih, iz kojih proizlazi 88 tonova. Pijanist u pravilu čita 88 nota. Ovih 88 mikroproza istovremeno čine jedan klavir i jedan klavirski koncert. Svaka priča jedan je ton, ali sve priče zajedno okupljene, jer tako ih treba čitati, kao cjelinu, ne čine roman, kako bi to netko krivo pomislio, nego jednu precizno oblikovanu muzičku formu. Na prvi pogled, svijet Nadije Rebronje nije mimetičan, ne opisuje stvarnost, ne svjedoči na sudu. Ali kao što ni Bachove Goldberške varijacije ne opisuju stvarnost, niti se mogu upotrijebiti kao dokaz na sudu, a ipak ništa o stvarnosti tako precizno ne govori kao kad Glenn Gould mrmljajući svira Goldberške varijacije, tako je i 88, Nadije Rebronje, svijet i život deriviran u riječi. Muzika postojanja. Čudesno, nepodnošljivo lijepa knjiga, koju ovaj njen čitatelj odsad smatra svojom. A drugu, crnu, dirku, koja glasi: “- iz brzog voza možeš vidjeti kako voz prozorima lomi svijet oko nas./ - potrebno je slomiti svijet da bi od parčića izgradio novi.”, za čitatelja konačna je definicija putovanja. - Miljenko Jergović
**
Knjiga 88 građena je od 88 „klavirskih tipki“, fragmenata, koji nisu povezani nekim vanjskim, mehaničkim okvirom. Kao ključ za razumijevanje konstrukcijskog principa može poslužiti 6. tipka/fragment, u kojem ženski govoreći subjekt kaže da je upoznala pijanistu koji je ranije bio filozof, student hidronautike, kandidat za porno glumca, radnik na plantaži. Nakon što je pročitao Božanstvenu komediju, pijanista je razbio klavir „i ostavio za sobom osamdeset osam svjetova u osamdeset osam dirki“. Ovo upućuje na to da Rebronja gradi svijet u kojem se, sasvim borhesovski, jedna knjiga doživljava jednako stvarno kao stol ili klavir na kojem ta knjiga stoji. Borhesovski postupak ogleda se i u tome što je autorica zamislila da su neke pripovijetke, novele, ili, čak, romani već napisani i onda nam ona u svojim fragmentima donosi „sažetak“ karaktera, sudbine, ili egzistencijalne situacije na kojima se ta „napisana“ djela zasnivaju. Pošto velike teme - poput smrti, slobode, ljubavi, tradicije - kojima se i ovi fragmenti bave, više ne garantiraju uvjerljivu cjelovitost književnog djela, 88 nas podsjeća da suvremena proza više živi od takta i ukusa onog ko tu prozu ispisuje nego od velikih tema. Zato ovi fragmenti „još uvijek nisu“, ili „već nisu“, dio neke čvrste cjeline, koju oni metonimijski predstavljaju. Visok stupanj samostalnosti fragmenata i način na koji Rebronja gradi ritam svoje knjige dozvoljavaju da se 88 čita i kao poezija u prozi, kao knjiga koja pritom potvrđuje da nijedan stih nije sasvim slobodan, ukoliko se čovjek ozbiljno bavi svojim poslom. - Almir Bašović
**
Odabrala i uredila – Selma Dizdar
Ton-majstor – Šerkan Cakić
Izvor / foto – Selma Dizdar