Osam najboljih filmova 2024. do sada

Filmski kritičari BBC Culture Nicholas Barber i Caryn James napravili su svoj izbor najvažnijih filmskih ostvarenja 2024. do sada, uključujući viziju ratom razorene Amerike, jezivi horor o časnoj sestri i šokantni kriminalistički triler sa Kristen Stewart.

1. The Beast (Zvijer)

Pogledavši „The Beast“ mislila sam "Ovo je najčudniji film koji sam vidjela od Jadnika", ali i da mi se sviđa. Bertrand Bonello stvorio je hrabar, maštovit film o ljubavi, sjećanju, boli i umjetnoj inteligenciji koji luta kroz tri vremenska razdoblja, a svako prikazuje verzije Gabrielle i Louisa, koje tumače Léa Seydoux i George MacKay. U surovoj i jezivoj 2044., AI se može koristiti za brisanje osjećaja boli, uključujući slomljeno srce, ali to znači ponovno proživljavanje tih sjećanja kako bi ih se izbrisalo. Gabrielle započinje proces koji je vodi do Belle Epoque Paris, gdje je nesretno udana, a George je za nju uznemirujuća privlačnost....Zatim Los Angeles 2014., gdje ona čuva kuću a on je progoni.. Prolazeći kroz vremenska razdoblja, „Zvijer“ je vrsta priče koja se možda ne slaže uredno na prvi pogled, ali je toliko ispunjena neočekivanim obratima i scenama – poput Gabrielle i Louisa uhvaćenih u poplavljenom podrumu tvornice lutaka u Parizu – da je konstantno uzbudljiva. (napisala filmska kritičarka Caryn James)

2. Immaculate (Bezgriješna)

Sydney Sweeney (ujedno i producentica filma) glumi u ovom jezivom horor filmu o američkoj časnoj sestri novakinji koja saznaje da u italijanskom samostanu nije sve onako kako se čini. Immaculate je lako mogao biti trash jeftini B-film o zlostavljanju sestara ali je (majka) superioran na mnogo načina, od hrabrog komentara o ponašanju muškaraca prema ženama do kinematografije koja podsjeća na renesansnu religijsku umjetnost. Međutim, ono što je najupečatljivije u filmu je njegova spremnost da stvari dovede do zapanjujućih ekstrema. Postoje brojni trenuci kad ga gledate i pomislite: "Ne... oni neće ići tamo... ne bi..." A onda to učine. (napisao filmski kritičar Nicholas Barber)

3. Civil War (Građanski rat)

Reakcije na ovaj film bile su gotovo jednako polarizirane kao i podijeljena zemlja koju prikazuje, što je siguran znak da je Alex Garland pogodio živac svojom vizijom SAD-a bliske budućnosti koji je upao u građanski rat pod fašističkim predsjednikom. Kirsten Dunst je u središtu kao fotoreporterka koja se, zajedno sa svojim kolegama – koje glume Wagner Moura, Cailee Spaeny i Stephen McKinley Henderson – izlaže velikom riziku da svjedoče i izvještavaju o akciji oko sebe. Garland tu akciju čini visceralnom i eksplozivnom, od oružja i tenkova na ulicama Washingtona DC do nasilnih sukoba jedan na jedan u navodno mirnom selu. Ali najmučniji aspekt filma je koliko je akutno i uvjerljivo pozicionirao fikciju za dlaku od stvarnog svijeta oko nas. Neki su se gledatelji žalili da Garland nije postavio oštriji politički sukob, ali meni je film dovoljno jeziv u svojoj viziji previše vjerodostojne budućnosti razorene ratom. (napisala filmska kritičarka Caryn James)

4. Love Lies Bleeding (Ljubav krvari)

Lik koji tumači Kristen Stewart ima beznadan život na početku filma “Ljubav Krvari”, baš kao što to često biva sa likovima Kristen Stewart. Ona vodi sumornu teretanu u malom gradu, izbjegava svog gangsterskog oca (Ed Harris) i uzaludno pokušava nagovoriti svoju sestru (Jena Malone) da napusti nasilnog supruga. Ali sve se mijenja kada joj harizmatična skitnica, koju igra Katy O'Brian, stane na put dok ide na takmičenje u bodybuildingu u Las Vegasu. Iskre frcaju a zatim nastaje vatromet znojnog seksa, šokantnog nasilja i sveopćeg ludila. Elegantni, crno-komični lezbijski film noir Rose Glass, britanske redateljice koja je debitirala s hvaljenim hororom Sveti Maud, "Ljubav Krvari" je najzabavniji i najmaštovitiji indie kriminalistički triler od Dobrog Vremena (2017), u kojem je Stewartov kolega iz Sumraka, Robert Pattinson, ostvario glavnu ulogu. (napisao filmski kritičar Nicholas Barber)

5. La Chimera

La Chimera Filmovi Alice Rohrwacher - poput sjajnog, fabulističkog ostvarenja "Sretan kao Lazzaro" iz 2018. - obojeni su magičnim realizmom. Priča La Chimera, smještena u Toskanu 1980-ih, među najboljim ostvarnjima je jer hoda linijom između realizma bogate teksture i snova. Josh O'Connor glumi Arthura, Engleza koji radi s grupom lokalnih talijanskih grobara na pronalaženju drevnih artefakata u etruščanskim grobnicama- za prodaju na crnom tržištu. Oštećenog izgleda i tužan, Arthur pati zbog gubitka svoje ljubavi, Beniamine. Kako kaže jedan lik, on u podzemlju traži "vrata u zagrobni život" i ponekad se čini da ih nalazi. Rohrwacher ima oko za pronalaženje ljepote u ruševinama, bilo da se radi o velikoj ruševnoj kući u kojoj živi Beniaminina majka (Isabella Rossellini) ili samom Arthuru. Radnja se nastavlja, s opasnostima, zločinima i bijegovima od policije, ali film je oblikovan O'Connorovom dirljivom, skromnom, ali karizmatičnom izvedbom i Rohrwacherovom elegantnom vizijom, koju je sjajno snimila velika snimateljica Helene Louvart. (napisala filmska kritičarka Caryn James)

6. Robot Dreams (Snovi robota)

“Robot Dreams” je crtani film kao nijedan drugi. To je špansko-francuska produkcija, a ipak je ljubavni omaž životu1980-ih u New Yorku. Film je animiran u 2D stilu slikovnice, a ipak je prepun sitnih detalja. Nema nikakvog dijaloga, a ipak je ispunjen duhovitošću i mudrošću. Sve se vrti oko psa i robota, a ipak je to bogato ljudsko istraživanje usamljenosti i druželjubivosti. Adaptiran iz grafičkog romana Sare Varon u režiji Pabla Bergera, ovaj dragulj nominiran za Oscara priča očaravajuću priču o dva prijatelja koji nalaze toplinu u međusobnom društvu - i onda moraju shvatiti mogu li naučiti živjeti odvojeno. (napisao filmski kritičar Nicholas Barber)

7. Io Capitano (Ja Kapetan)

Rijetko koja migrantska drama je tako dirljiva, humano i napeta kao ova, o opasnom putovanju 16-godišnjeg dječaka dok napušta Senegal u potrazi za boljim životom. Matteo Garrone (Gomora) osvojio je nagradu za najboljeg reditelja na Venecijanskom filmskom festivalu 2023. godine za ovaj film, a njegov ne-profesionalni glavni glumac, Seydou Sarr, osvojio je nagradu za najboljeg mladog glumca-kao fiktivni Seydou, nježni mladić odlučan da stigne do Italije zajedno sa svojim rođakom Moussom. Svaka faza putovanja dječaka predstavlja različitu opasnost. Krenuo je  preko Sahare s grupom drugih migranata, i kada jedna žena umre, Seydou je vidi kako lebdi kroz zrak, kao da stvarnost previše boli. U Libiji je zatvoren i mučen. U posljednjim fazama svog putovanja mora upravljati brodom punim migranata prema Italiji, dajući filmu naslov “Io Capitano” (Ja Kapetan). S relativno malo riječi, Garrone i Sarr stvaraju izražajan, duboko stvaran film o jednoj osobi, čija priča u korelaciji sa situacijom miliona ljudi širom svijeta. (napisala filmska kritičarka Caryn James)

8. Perfect Days (Savršeni dani)

Ne biste nužno pomislili da je neko ko čisti javne toalete pronašao tajnu sreće, ali "Perfect Days" Wima Wendersa snažno zagovara tu ideju. Ovaj hipnotički studij karaktera na japanskom jeziku njemačkog scenarista i redatelja prati Hirayamu (Kōji Yakusho) u Tokiju dok obavlja svoje poslove čistača, zalijeva svoje biljke, čita romane, sluša američku rock muziku i fotografiše drveće, sve sa istom tišinom, predanošću i ponosom. Tu i tamo ima naznaka o tome kako se život Hirayame promijenio i kako bi se mogao promijeniti u budućnosti, ali srž filma je meditacija nalik dokumentarcu o miru postojanja ogoljenog do svojih osnova. Također, javni toaleti sami po sebi su tako dobro dizajnirani da bi ih "Perfect Days" lako mogao pretvoriti u turističke atrakcije. (napisao filmski kritičar Nicholas Barber)

federalna.ba/BBC