Olimpijac Zdravko Stojnić: „Sarajevo je bilo centar svijeta“
U povodu 37. godišnjice olimpijade u Sarajevu prisjetili smo se i Zdravka Stojnića, nekadašnjeg jugoslavenskog i bosanskohercegovačkog olimpijca, učesnika čak četiri zimske olimpijade - Sarajevo 1984, Calgary 1988, Albertvill 1992 i Lillehamer 1994.
Na Olimpijskim igrama u Sarajevu Stojnić je bio član bob-reprezentacije bivše Jugoslavije, koju su činili još Boris Rađenović, Borislav Vujadinović, Mario Franić, Nikola Korica, Ognjen Sokolović, Siniša Tubić i Zoran Sokolović.
"To je bila moja prva olimpijada, u mom Sarajevu. Bila su to lijepa vremena, a svi smo bili zajedno i živjeli za te dane, od Vardara pa do Triglava. Sarajevo je bilo centar svijeta. Kao što su i svi rekli, do tada najbolje organizovane Olimpijske igre. Naša reprezentacija uspjela je osvojiti i prvu zimsku olimpijsku medalju, srebrenu Jure Franko u veleslalomu. A našem bob-timu bilo je bitno učestvovati, rezultat je bio u drugom planu. Ostala su sjećanja tih naših nastupa na lijepom Trebeviću. Četiri godine kasnije nastupali smo i u kanadskom Calgaryju i 1992. u francuskom Albertvilleu, gdje sam na otvaranju nosio zastavu Jugoslavije i to je bio posljednji nastup za bivšu državu", prisjeća se Zdravko Stojnić.
Osim Olimpijskih igara u Sarajevu, Stojniću su u posebnom sjećanju ostale Olimpijske igre 1994. u norveškom Lillehammeru na kojima je on bio i selektor.
"Članovi bh. bob-tima bili su Igor Boras, Izet Haračić, Nihad Mameledžija i Nizar Zaćiragić. Vozio sam i dvosjed i četverosjed. Pripremali smo se u opkoljenom Sarajevu u vrlo teškim ratnim okolnostima. Dobro se sjećam da smo trčali po cestama kako bismo se spremili za olimpijadu. Trenirali smo i u Skenderiji. Ono na što sam najviše ponosan u tom periodu jeste to da je naša reprezentacija bila multietnička. Pod zastavom BiH nastupali su Srbi, Hrvati i Bošnjaci i to je bila naša dodatna snaga i time smo pokazali svijetu tu našu multietničnost."
Stojnić je najzaslužniji i za osnivanje Bob saveza Bosne i Hercegovine. Tog ratnog decembra 1992. godine pod snajperskom pucnjavom izašao je iz Sarajeva i otišao u Innsbruck, gdje je podnio zahtjev za osnivanje ovog strukovnog saveza.
"Bila su to zaista teška vremena za grad Sarajevo, državu Bosnu i Hercegovinu. Otišao sam i, naravno, nakon desetak dana sam se vratio u Sarajevo. Kasnije sam to učinio i nakon učešća na Olimpijskim igrama u Lillehammeru i još nekoliko takmičenja za vrijeme rata. U svakom mom nastupu želio sam da zastavu BiH nosim širom svijeta, ali odmah nakon toga sam se vraćao u Sarajevo, da budem uz svoj narod. Na to sam posebno ponosan."
Stojnićev posljednji sportski nastup bilo je takmičenje u američkom Lake Placidu.
"Na Svjetskom kupu osvojili smo drugo mjesto i poslije tog nastupa odlučio sam se oprostiti od aktivnog bavljenja sportom. No, sport je bio i ostao dio mog života, tako da sam diplomirao na Fakultetu sporta u Sarajevu, na temu Biomehanička analiza vožnje bobom u krivini."
Osim boba, u kojem je godinama bez konkurencije bio najbolji takmičar u bivšoj Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini, s rekordnih 287 nastupa za obje selekcije, Zdravko Stojnić se uspješno bavio i karateom, u kojem je osvojio brojne medalje na domaćim i inozemnim takmičenjima.
"Moj bazni sport ustvari je bio borilački, i to karate, a tada smo mi u Bosni imali sjajnu generaciju na čelu sa rahmetli Salihom Salkom Ćurićem, inače pionirom karatea na ovim, našim prostorima. U to moje vrijeme bh. karate bio je najbolji na prostorima bivše Jugoslavije i postizali smo sjajne rezultate, gdje god da smo učestvovali, bilo na domaćoj ili ino-sceni", kaže Zdravko Stojnić.
federalna.ba/Muhamed Bikić