Odlazi radno sposobno stanovništvo i prazni se tržište radne snage u Bosni i Hercegovini

Situacija na tržištu radne snage u Bosni i Hercegovini je takva da nedostaje radnika. Istovremeno, na biroima za zapošljavanje postoje oni koji ne traže posao. Tačnije, većina njih radi u sivoj zoni, a na birou se nalaze samo da bi dobili neki vid pomoći od države. To je ono što je problem i odgovornost države da te probleme riješi, smatraju poslodavci.

Kanton Sarajevo je najmoćniji kanton u Bosni i Hercegovini. On posjeduje veliki potencijal da se može širiti – i kada je u pitanju obim proizvodnje i kada su u pitanju investicije, te broj zaposlenih. Međutim, da bi se to desilo, neophodna je podrška određenih institucija. Prije svega, Zavoda za zapošljavanje. Trenutno je, naprimjer, najpopularnija tema izgradnja solarnih, i elektrana i alternativnih izvora snabdijevanja električnom energijom. U Kantonu Sarajevo to ide veoma sporo. Suhad Ećo, predsjednik Upravnog odbora Udruženja poslodavaca Kantona:
„Naše kolege koje rade u drugim kantonima u puno boljoj su poziciji. Mi u Kantonu Sarajevo smo zarobljeni u sistemu administracije. Da li su to općinski, kantonalni nivoi, gradski nivoi. Tako da imamo jedan veliki problem u energetskom sektoru – kako da na neki način ubrzamo dobijanje određenih dozvola, da otvorimo investicije onih preduzeća, onih firmi koji su zaista u mogućnosti da investiraju u solarnu energiju.“

Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca Federacije BiH, kaže da je tržište rada u Federaciji značajno izmijenjeno u odnosu na nekoliko godina ranije:
„Dešava se jako intenzivan odliv radno sposobnog stanovništva iz BiH i jednostavno se prazni ovdje tržište radne snage i poslodavci su u sve većim i većim problemima kod pronalaska radnika. To se posebno osjeća u nekim specifičnim industrijama kao što je građevina, kao što je ugostiteljski sektor, kao što je klasična industrija – dakle, prerađivačka industrija gdje trebaju radnici sa, da kažem, određenim kvalifikacijama, pa čak i nekvalifikovana radna snaga.“

Jedan od ključnih problema je što zavodi za zapošljavanje imaju veoma puno nezaposlenih na evidenciji. Istovremeno, aktivnih tražilaca posla ima veoma malo. Adnan Smailbegović:
„Problem je, dakle, ključni što se preko naših zavoda za zapošljavanje ostvaruje pravo na zdravstveno osiguranje i onda su, naravno, svi prijavljeni tamo – i oni koji traže posao i koji ne traže.“

Saša Trivić, predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske, smatra da je neophodno napraviti reformu funkcionisanja Zavoda za zapošljavanje i usmjeriti ga u pravcu prekvalifikacije radne snage za one poslove koji trenutno trebaju privredi:
„Naravno da su to poslovi sa nekim većim platama, dok je evidentno da će za one NK poslove, da kažemo, ta mjesta popunjavati strana radna snaga. Tako da posla za državu u ovom momentu ima ukoliko, naravno, hoće da se bavi rješenjem ovakvih problema.“

U Udruženju poslodavaca Federacije smatraju da je neophodno riješiti i zapošljavanje studenata. To je, zasad, problem koji nije riješen na adekvatan način. Danas studenti nemaju pravo da zasnuju radni odnos, jer tako gube status redovnog studenta. Istovremeno, smatraju da treba liberalizovati i zapošljavanje penzionera. Veoma mali broj penzionera, i to samo oni koji imaju punu penziju, ima pravo da radi i prima penziju. Ostali to pravo nemaju. Smatraju da to, u ovoj situaciji i s ovakvim tržištem rada, treba promijeniti.