Od tragedije do ekrana: Zašto je snimanje u Bataclanu izazvalo podijeljena mišljenja

Jean-Xavier de Lestrade, dobitnik Oscara i režiser osmodijelne mini-serije Des Vivants (Živi), našao se u središtu kontroverze nakon što je odlučio snimati scene unutar kazališta Bataclan, gdje se 13. novembra 2015. odvila masovna teroristička akcija u kojoj je poginulo 130 ljudi, a više od 490 ih je ranjeno.

De Lestrade je kategorično odbacio optužbe da je odluka o snimanju u originalnom prostoru „neukusna“ ili „nepristojna“. On tvrdi da su upravo preživjeli, čije su priče poslužile kao temelj serije, tražili da se njihova traumatična iskustva rekonstruiraju unutar Bataclana. „Snimati negdje drugdje bi bila obmana“, rekao je de Lestrade.

Priča serije i preživjeli

Des Vivants prati sedam muškaraca i žena koji su preživjeli napad islamističkih terorista u Bataclanu i pokušavaju ponovno izgraditi svoje živote. Tijekom napada, teroristi su ih prisiljavali da promatraju ubojstva drugih i prijetili da će ih ubiti ukoliko se pomaknu. Sedmero preživjelih okuplja se najmanje jednom mjesečno tijekom posljednjeg desetljeća i nazivaju se „les potages“ – kombinacija riječi pote (prijatelj) i otages (taoci).

De Lestrade, koji je 2001. osvojio Oscara za dokumentarac Murder on a Sunday Morning, objasnio je Guardianu da je odluka o snimanju u Bataclanu bila detaljno promišljena. „Pitao sam se bih li ja prihvatio da se ovdje snima fikcija. Nije bila laka odluka, ali pričali smo točnu priču ovih preživjelih“, rekao je.

Preživjeli su među rijetkima koji su se izravno suočili s teroristima, a u seriji se nastojalo što vjernije prenijeti njihove stvarne doživljaje, uključujući vizualni, fizički i verbalni kontakt. De Lestrade naglašava da scena u Bataclanu traje tek osam minuta od ukupno osam sati serije. „Omogućuje gledateljima da budu unutra, u prostoru užasa i tragedije, ali serija nije napravljena samo za žrtve, već za sve.“

Reakcije preživjelih i obitelji

Arthur Dénouveaux, predsjednik udruge Life for Paris i preživjeli napada, kritizirao je snimanje u kazalištu jer „zamućuje granicu između fikcije i stvarnosti“ i uznemirava preživjele i obitelji žrtava. On sam kaže da neće gledati seriju: „Ne želim kontaminirati svoje sjećanje fikcijom.“ Philippe Duperron, predsjednik udruge 13onze15 i otac preminulog Thomasa, ističe da mišljenja žrtava i preživjelih variraju. „Većina nije skandalizirana niti zgrožena. Neki su ljuti zbog snimanja u Bataclanu, ali da je snimano negdje drugdje, neki bi bili uzrujani“, rekao je Duperron.

De Lestrade je također pojasnio da je uprava Bataclana dala dozvolu za snimanje tek nakon što su preživjeli zajedničkim pismom zatražili autorizaciju. „Važno je da fikcija preuzme 13. novembar, ali na kraju, ovo je komercijalni projekt koji želi privući što više gledatelja. Ne možemo ga predstavljati kao samoposvećeni rad sjećanja ili rad namijenjen isključivo žrtvama. Mi znamo kako ispričati svoje priče“, zaključio je.

federalna.ba/The Guardian