Od patuljaka koji se lako razbjesne do divova koji jedu djecu: Evropski folklor otkriva tamniju stranu Božića

Došlo je doba godine kada se veliki dio svjetskog stanovništva smjesti uz čašu kuhanog vina, a misli se okreću svemu što je vezano uz Božić. Dok se uživa u veselju i kuglicama, ukrasima i zelenilu božićne jelke, postoji i strana ovog praznika koja lako može donijeti iznenadno zahlađenje. U nekoliko kultura na sjevernoj hemisferi, božićni zimski solsticij donio je veliku strepnju. Stoljećima su zajednice širom Evrope uglavnom bile ruralne i stoga prepuštene na milost i nemilost prirodi, stoga ne čudi da su ljudi osjećali da njima upravljaju nadnaravne sile.  

Na Islandu za ovo doba godine, kada dnevno svjetlo traje samo četiri do pet sati, srednjovjekovni su Islanđani vjerovali da je to vrijeme kada duhovi lutaju zemljom. Jedna islandska saga pod nazivom Eyrbyggja uključuje priču o farmeru koji je pozvao svoje susjede na božićnu gozbu, samo kako bi ih pratili duhovi. Savjetuje im da otresu blato sa svoje odjeće i njime poprskaju ostale goste. Oni koji ih pokušaju spriječiti razbole se i umiru.  

Tu je i mitološko stvorenje nalik gnomu zvano Nisse, u južnoj Švedskoj, Norveškoj i Danskoj, ili Tomte u Švedskoj. Farmeri često stavljaju zdjelice rižine kaše na kućne pragove kako bi umirili te niske duhove sa bijelom bradom. Ako se s njima dobro postupa, štite porodicu i životinje od zla i nesreće. Međutim, ako ih se vrijeđa, mogu ukrasti predmete, povrijediti ili čak ubiti ukućane. Barem se tako vjeruje.  

Godine 1812. knjiga Washingtona Irvinga vjerojatno je izmislila ideju o svetom Nikoli kako lupa kroz dimnjak, ali prije toga su prema pričama, kućna ognjišta posjećivali duhovi. Često bi nordijski bog Odin ulazio u dom kroz dimnjak za vrijeme zimskog solsticija. U Engleskoj se bikovo srce često probadalo željeznim čavlima i trnjem i vješalo u dimnjak, kako bi se kaznile vještice. U talijanskom folkloru postoji vještica po imenu Befana, koja također ide putem dimnjaka kako bi dostavila darove uoči Sveta tri kralja. Prikazana je kako jaše na metli i (razumljivo) prekrivena čađom. Djeca joj često ostave malu čašu vina i hranu. Ako su djeca dobra, budu nagrađena slatkišima – ili komadom ugljena ako su loša. Norvežani vjeruju da vještice na Badnjak izlaze jašući na metlama. Stoga sakriju sve metle u kućanstvu prije nego što odu na spavanje. 

Prijetnje i podmićivanje djece kako bi se potaknulo na dobro ponašanje za Božić imaju dugu tradiciju. 

Krampus je zastrašujući lik iz austrijsko-bavarskog folklora. Dlakav je, obično smeđe ili crne boje, s razdijeljenim kopitima i kozjim rogovima. Smatra se da njegovo ime potječe od njemačke riječi "krampen", što znači "kandža". Nosi brezove grane kako bi tukao nestašnu djecu, a onu koja su bila posebno neposlušna pojede ili odnese u pakao. 

Na Islandu je to Božićna vještica Grýla, ženski div s apetitom za mesom nestašne djece. Vlasnica je goleme, opake mačke koja jede ljude koji nisu dobili novu odjeću za Božić (kao da nemaju dovoljno problema) – mit koji je proizašao iz tradicije davanja nove odjeće onima koji su sve svoje poslove završili do Božić.  

Islandski Yule Lads skupina je od 13 šaljivdžija koji naizmjenično posjećuju djecu 13 noći prije Božića. Umjesto čarape, djeca stavljaju cipelu na prozor svoje spavaće sobe. Dobra djeca dobiju slatkiše, a loša truli krumpir. 

Jedna od najupečatljivijih božićnih narodnih priča dolazi iz zapadne Ukrajine. Vjeruje se da je nekoć živjela siromašna udovica sa svojom djecom. Jednog je dana primijetila da je češer pao s grane i pustio korijenje u njihovoj kući. Drvce je počelo rasti i porodica ga je njegovala, ali nisu mogli priuštiti božićne ukrase kojima bi ga ukrasili. Legenda kaže da su neki pauci čuli njihove jecaje i stvorili prekrasne mreže na stablu, na veliko čuđenje porodice. Sada mnogi Ukrajinci ne čiste paukove mreže, posbeno tokom božićnog razdoblja, jer se kaže da donosi sreću u novoj godini. 

federalna.ba/The Guardian