32 godine od žive lomače na Bikavcu: Podsjetnik do kojih granica zlo može ići
Prošle su trideset dvije godine od stravičnog zločina počinjenog u kući Mehe Aljića, na Bikavcu, 27. juna 1992. godine. Paravojna formacija kojom je komandovao osuđeni ratni zločinac Milan Lukić spalila je oko 70 bošnjačkih civila. Najmlađa žrtva bila je Elma Tufekčić koja je imala 2 godine. Živu lomaču preživjela je jedino Zehra Turjačanin - ključni svjedok u procesu protiv Lukića, koji je osuđen na doživotnu robiju.
Svake godine, porodice spaljenih Bošnjaka ponavljaju samo jedno: pomozite nam da pronađemo posmrtne ostatke spaljenih. Ali 32 godine Višegrad krije tajnu o tome gdje se nalazi lokacija na koju su odvezena tijela bošnjačkih civila. Esad Tufekčić svake godine na Bikavcu položi cvijeće ispred kuće Mehe Aljića, u kojoj mu je spaljena kompletna porodica.
"Supruga, kćerka od pet godina, sin od nepune dvije godine. Da zlo bude veće, ta kuća Mehe Aljića je do temelja srušena i zajedno s ostacima naših porodica je odvezena na neku tajnu lokaciju koju ni nakon 32 godine nismo uspjeli pronaći", ističe on.
Živa lomača podsjetnik je do kojih granica zlo može da ide. Mnogi od članova porodica spaljenih danas teško govore o strašnoj sudbini najbližih.
"Sestra u dvadesetoj godini i majka su izgorjele. Nikada ništa za njih nismo saznali", kaže Ibro Ferić.
Ibrova sestra Samija prisjeća se momenta kada je saznala za sudbinu majke i sestre:
"Raspitivali smo se preko radioamatera, saznavali, tražili... Onda su rekli da su na Bikavcu izgorjeli svi ovi koji su povezeni konvojem, da li za Srbiju, ne znam gdje su ih vozili. Vratili su ih ovdje, zatvorili i zapalili."
Iz Udruženja Žena žrtva rata, imaju određena saznanja koja bi mogla otkriti lokaciju posmrtnih ostataka spaljenih, pa se nadaju kako će nadležni učiniti sve da se istina sazna.
"Naša su saznanja koji su to ljudi koji su odvlačili odavde ostatke kuće sa zapaljenim kostima i ostacima zapaljenih civila. Tužilaštvo će pokrenuti istragu i hapšenja jer znaju ko su ostali učesnici osim Milana Lukića, jer on nije moga sam počiniti ovakav zločin, genocid", kaže Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja Žena žrtva rata.
Porodice žrtava, ali i brojne delegacije udruženja položili su cvijeće ispod prozora kroz koji je Zehra Turjačanin pronašla spas i svojim kasnijim svjedočenjem proširila istinu o zločinu kakav se ne pamti u ovom dijelu naše zemlje.
federalna.ba