Obilježena 27. godišnjica zatvaranja logora u Muzeju u Jablanici

Polaganjem vijenaca i paljenjm svijeća članovi Hrvatske udruge logoraša u BiH obilježili su 27. godišnjicu zatvaranja logora Armije RBiH u Muzeju "Bitka za ranjenike na Neretvi" u Jablanici. U logoru, koji  je zatvoren na današnji dan 1994. godine, bilo je zatočeno preko 600 Hrvata jablaničkog kraja od čega 60-ero djece mlađe od 14 godina.

Bivšeg logoraša Marinka Ljolju za ovo mjesto vežu dvije krajnosti koje ni nakon 27 godina, kaže, nije uspio pomiriti:  „Dobio sam čak u ovom muzeju najveće priznanje koje se može dobiti za Dan oslobođenja općine Jablanica 22. veljače  i tu sam 1993. godine doživio najveće poniženje koje čovjek može doživjeti, a to je da sam protupravno stavljen i lišen slobode i mučen", poručio je Ljoljo.

U Muzej su od 15. travnja 1993. dovođeni mještani hrvatske nacionalnosti iz Jablanice, Doljana, Grabovice i Drežnice. Bilo je među njima pripadnika HVO-a, no, uglavnom su zatvarani žene, starci i djeca.

"Ovdje sam proveo šest mjeseci. Kad sam došao imao sam blizu 90 kg, a kad sam odavde otišao nisam imao ni 60. Da nisam pobjegao ne bih živ izišao iz logora“, kazao je bivši logoraš Srećko Raič.

Nada Kovačević iz Doljana je u Muzeju bila zaotčena s još troje članova obitelji. Sjećanja, kaže, ne blijede: "Ali nama je najgore što nitko nije ništa poduzeo, vodili su nas kao da smo bili sklonjeni, al mi smo bili zatvoreni",  dodala je.

Danas vode bitku da zadrže naknadu od 90 maraka mjesečno ili uopće nemaju status logoraša. Ne mire se ni s činjenicom da se postojanje logora u Muzeju u Jablanici i dalje negira.

„To još gore boli ljude. Ne može ovo biti sabirni centar kao što neki prezentiraju kad je tu ubijano, tučeno, prebijano, izgladnjivano“, kaže bivši logoraš Matija Jakšić.

Dosad su za zločine nad hrvatskim civilima kažnjeni Nihad Bojadžić i Mirsad Tahirović, pripadnici odreda Zulfikar Armije RBiH. Zapovjedna odgovornost za formiranje logora pred pravosuđem se nije utvrđivala.

federalna.ba/Rosanda Zovko