Novi dokumenti otkrivaju koliko je svijet bio blizu nuklearne katastrofe
(Izvor: AFP/Getty Images)

Novi dokumenti otkrivaju koliko je svijet bio blizu nuklearne katastrofe

Zapovjednik sovjetske podmornice s nuklearnim naoružanjem uspaničio se i približio lansiranju nuklearnog torpeda tokom kubanske raketne krize prije 60 godina, nakon što ga je zaslijepila i dezorijentirala agresivna taktika SAD-a, navedeno je u nedavno prevedenim dokumentima.

Mnogi nuklearni historičari slažu se da je 27. oktobra 1962., poznat kao "Crna subota", bio najbliže što je svijet došao nuklearnoj katastrofi, jer su američke snage izvršile blokadu Kube kako bi zaustavile isporuke sovjetskih projektila. Istog dana nad ostrvom je oboren špijunski avion U-2, a drugi je nestao iznad Sibira kada se pilot izgubio.

Šest desetljeća nakon "najopasnijeg dana na svijetu", prošlosedmično otkriće da je ruski ratni avion ispalio projektil u blizini britanskog nadzornog aviona Rivet Joint iznad Crnog mora još je jednom pojačalo zabrinutost da bi pogrešna procjena ili nesreća mogli izazvati nekontroliranu eskalaciju.

U oktobru 1962. SAD je poslao svoje protupodmorničke snage u lov na sovjetske podmornice koje su se pokušavale provući kroz "karantenu" nametnutu Kubi. Najopasniji trenutak dogodio se kada je jedna od tih podmornica, B-59, bila prisiljena izroniti kasno noću u Sargaškom moru kako bi napunila svoje baterije i našla se okružena američkim razaračima i protupodmorničkim avionima koji su kružili iznad njih. U nedavno prevedenom prikazu jednog od viših časnika na brodu, kapetana druge klase Vasilija Arhipova, opisana je sljedeća scena.

“Preleti aviona samo 20-30 metara iznad zapovjednog tornja podmornice, korištenje snažnih reflektora, vatra iz automatskih topova (preko 300 granata), izbacivanje dubinskih bombi, zasijecanje razarača ispred podmornice na opasno maloj udaljenosti, gađajući podmornicu topovima”, prisjetio se Arhipov, načelnik jedinice 69. brigade podmornica.

U svom izvještaju, koji je prvi put dao 1997., ali ga je prvi put na engleskom objavio Arhiv nacionalne sigurnosti na Univerzitetu George Washington, zapovjednik podmornice, Valentin Savitsky, izgubio je živce.

Arhipov je rekao da je jedan od američkih aviona "upalio snažne reflektore i zaslijepio ljude na mostu tako da su ih boljele oči".

"Bio je to šok", rekao je. “Zapovjednik fizički nije mogao izdati nikakve zapovijedi, nije mogao ni razumjeti što se događa.”

Rizik je bio, dodaje Arkhipov taj da je: "Zapovjednik mogao instinktivno, bez razmišljanja narediti 'hitno uranjanje'; a nakon toga nikome ne bi palo na pamet pitanje je li avion gađao podmornicu ili oko nje. To je rat.”

U svojoj priči, Arkhipov je umanjio svoju ulogu i koliko je blizu bio zapovjednik podmornice B-59, Savitsky, u lansiranju jednog torpeda s nuklearnim vrhom podmornice. Međutim, Svetlana Savranskaya, direktorica ruskih programa Arhiva nacionalne sigurnosti, intervjuirala je drugog zapovjednika podmornice iz iste brigade, Ryurika Ketova, koji je rekao da je Savitsky bio uvjeren da su napadnuti i da je rat sa SAD-om započeo.

Zapovjednik se uspaničio, pozivajući na "hitno zaranjanje" i pripremu torpeda broj jedan s nuklearnom bojnom glavom. Međutim, budući da mu je časnik signalizator bio na putu, Savitsky nije mogao odmah sići niz uske stepenice tornja, a tokom tih nekoliko trenutaka oklijevanja, Arkhipov je shvatio da američke snage signaliziraju, i ne napadaju niti namjerno pucaju u bok podmornice. "Pozvao je Savitskog i rekao: 'Smiri se, gledaj, signaliziraju, ne napadaju, uzvratimo im signale'. Savitski se okrenuo, vidio situaciju, naredio signalisti da uzvrati", rekla je Savranskaja. Dodala je da bi druga dva časnika morala potvrditi bilo kakvu naredbu Savitskog prije nego što bi nuklearni torpedo mogao biti lansiran.

Tom Blanton, direktor Arhiva nacionalne sigurnosti, rekao je da je agresivna taktika koju su koristili američki lovci na podmornice pridonijela zategnutoj situaciji.

Na konferenciji u Havani 2002., John Peterson, poručnik na USS Bealeu, razaraču najbližem ruskoj podmornici, rekao je da su on i njegova posada negodovali zbog njihove naredbe da koriste samo probne dubinske bombe, koje su proizvodile glasan prasak. Tako su stavili ručne bombe u cijevi od WC školjke koje bi držale iglu dolje nekoliko stotina metara prije nego što bi se raspale, što je uzrokovalo eksploziju granate pored trupa podmornice.

Ruski obavještajni časnik na B-59, Vadim Orlov, rekao je da je to zvučalo kao da se nalazite unutar bačve za ulje koju je udario malj. Časnici i posada već su bili iscrpljeni. Doplovili su sve od ruskog dalekog sjevera, u podmornicama koje nisu bile prilagođene toplim vodama. Unutarnje temperature u odjeljku motora porasle su do 65 stepeni Celzijusa, s razinama ugljičnog dioksida nekoliko puta većim od normale, a bilo je vrlo malo pitke vode, prisjetio se Arkhipov. Incident s B-59 bio je samo jedna u nizu kriza tog dana. U-2 je nestao iznad Sibira kada je pilot izgubio smjer, zaslijepljen polarnom svjetlosti i zaveden kvarom kompasa blizu sjevernog pola.

Neki presretači F-102 bili su angažirani kako bi zaštitili U-2, ali načelnik štaba koji je izdao naredbu za njihovo lansiranje nije bio svjestan da su bili naoružani nuklearnim projektilima što se podrazumijevalo nakon što je razina pripravnosti podignuta na Defcon 2.

Nekoliko minuta kasnije, združeni narednici čuli su da je još jedan U-2 oboren iznad Kube i pretpostavili su da se radi o namjernoj eskalaciji od strane Moskve. Zapravo, naredbu su nezavisno izdala dva sovjetska generala na Kubi. Združeni narednici također nisu bili svjesni da je bilo 80 nuklearnih bojevih glava na projektilima koji su već bili na Kubi kada su dali preporuku SAD-u da izvede zračne napade, a potom i invaziju na Kubu.

Preporuku je odbacio predsjednik John Kennedy, dok su pregovori sa sovjetskim predstavnicima, neki od njih u kineskom restoranu u Washingtonu, napredovali, što je u konačnici dovelo do povlačenja sovjetskih projektila s Kube, dok su američki projektili povučeni iz Turske.

Tom Collina, direktor u Plowshares Fundu, skupini za zagovaranje razoružanja, rekao je da nas crna subota "podsjeća da je razlog zašto smo se izvukli iz takvih stvari u prošlosti prvenstveno sreća".

“Imali smo dobar menadžment, imali smo neke dobre mislioce”, rekao je Collina, koautor The Button, knjige o utrci u nuklearnom naoružanju. "Ali u osnovi, imali smo sreće u najbližim situacijama u kojima smo se mogli uplesti u nuklearni rat."

U incidentu iznad Crnog mora 29. septembra ove godine, dva ruska borbena aviona Su-27 zasjenila su avion za elektronički nadzor Royal Air Force Rivet Joint, a jedan od ruskih aviona ispustio je i projektil. Ruske zračne snage istražile su i utvrdile da je to rezultat tehničkog kvara. Britanski dužnosnici nisu uvjereni da se radilo o nesreći, ali presretnute komunikacije jasno pokazuju da su ruski kontrolori na zemlji bili šokirani onim što se dogodilo, sugerirajući da je to bila odluka pilota, a ne naredba iz Moskve.

Bliski susret potaknuo je neplaniranu posjetu Washingtonu 18. oktobra ministra odbrane Ujedinjenog Kraljevstva, Bena Wallacea, kako bi koordinirao odgovore u slučaju pogrešne procjene ili slučajnog sukoba između NATO-a i ruskih snaga, te zatražio pristanak Washingtona da se UK ponovno pridruži Rivet Joint patroli s borbenom pratnjom.

Collina je rekao da će opasnost od katastrofe ostati sve dok je nuklearno oružje dio vojne jednačine.

"Lekcija koju smo trebali naučiti 1962. je da ljudi griješe i da ne bismo trebali kombinirati krize s takvim ljudima i nuklearnim oružjem", rekao je Collina. “Ipak, evo nas opet tu.”

federalna.ba/The Guardian/Julian Borger

Kuba nuklearna katastrofa SAD Rusija