'Nisam je mogao zaštititi": svjedočenje oca curice ugušene na čamcu

Ahmed Alhashimi stajao je na plaži, urlajući na valove koji su se povlačili, udarao i grebao vlastita prsa, predajući se tuzi, bijesu i krivnji koji nisu htjeli nestati. "Nisam je mogao zaštititi. Nikad si neću oprostiti. Ali more je bio jedini izbor koji sam imao", jecao je.

Sedam dana ranije, prije zore, na istom dijelu francuske obale južno od Calaisa, 41-godišnjak se našao čvrsto zaglavljen u čamcu na napuhavanje, vičući u pomoć, gurajući tijela oko sebe, moleći ljude da se pomaknu, da mu daju prostora, dopuste mu da posegne dolje i spasi svoju sedmogodišnju kćer Saru iz zagušljive tame u koju je bila zgurana.

"Samo sam želio da se pomakne kako bih mogao podići svoje dijete", objasnio je Ahmed govoreći o mladom Sudancu koji je bio dio veće grupe koja se nagurala na brod u posljednjem trenutku, dok se brod udaljavao od obale. Ali čovjek ga je prvo ignorirao, a zatim mu prijetio.

"To vrijeme je bilo kao sama smrt. Vidjeli smo kako ljudi umiru. Vidio sam kako su se ti ljudi ponašali. Bilo im je svejedno na koga će gaziti - dijete, ili nečiju glavu, mladog ili starog. Ljudi su se počeli gušiti", kazao je Ahmed s gorčinom.

Iako je Ahmed Iračanin, njegova kći nikada nije ni posjetila tu zemlju. Rođena je u Belgiji i veći dio svog kratkog života provela je u Švedskoj. Sveukupno je petero ljudi umrlo u istom incidentu, žrtve nečega što je zacijelo izgledalo poput mučnog, usporenog stampeda. U to vrijeme je novinar BBC-ja s ekipom  bio na plaži i snimio haos dok su krijumčari, prateći svoje putnike preko plaže i malom čamcu, koristili vatromet i vitlali štapovima kako bi otjerali skupinu francuske policije koja je bezuspješno pokušala spriječiti grupu da se ukrca.

"Upomoć"

Kako je brod otplovio dalje prema moru, čulo se kako neko s broda tiho viče. Ali u predzornom mraku bilo je nemoguće reći šta se događa. Kad je svanulo, policija se već udaljavala od obale zajedno s jednim osumnjičenim krijumčarem i nekim migrantima koji se nisu uspjeli popeti na brod.

Ahmed je kasnije potvrdio da je čovjek koji je vikao u pomoć bio on, očajnički preklinjući ljude oko sebe da spase Sarin život. Ahmedova supruga Nour AlSaeed i njihovo dvoje druge djece, 13-godišnji Rahaf i osmogodišnji Hussam, također su bili zarobljeni u čamcu, ali su još uvijek mogli disati.

"Ja sam građevinski radnik. Jak sam. Ali nisam mogao izvući nogu. Nije ni čudo što nije mogla ni moja djevojčica. Bila je pod našim nogama", rekao je Ahmed. Ovo je bio četvrti pokušaj porodice da pređe otkako su stigli na to područje prije dva mjeseca. Dvaput ih je policija uhvatila na plaži dok su se borili držati korak s drugim migrantima koji su trčali prema čamcu krijumčara. Ahmed je rekao da su mu ovaj put krijumčari - koji su naplaćivali 1.500 eura po odrasloj osobi i pola manje za svako dijete - obećali da će se samo 40 ljudi, uglavnom Iračana, ukrcati na njihov čamac, ali da su se iznenadili kada se zasebna skupina sudanskih migranata pojavila na plaži i insistirala da se ukrcaju.

Sara je u početku bila smirena, držeći oca za ruku dok su večer prije išli sa željezničke stanice u Wimereuxu. Zatim su se preko noći sakrili u dinama sjeverno od grada. Negdje prije 06:00 skupina je napuhala svoj čamac, a zatim su im krijumčari naredili da ga odnesu na plažu i potrče s njim prema moru prije nego što ih policija presretne. Iznenada je, rekao je Ahmed, policijski suzavac eksplodirao blizu njih, a Sara je počela vrištati. Nakon što su se popeli na čamac, Ahmed je držao Saru na svojim ramenima minutu ili tako nešto, ali ju je potom spustio kako bi pomogao svojoj drugoj kćeri, Rahaf, da se ukrca. Tada je Saru izgubio iz vida.

Tek kasnije, kada su francuski spasioci stigli do njih na moru i iskrcali neke od više od 100 ljudi naguranih na čamcu, Ahmed je konačno uspio doći do tijela svoje kćeri.

"Vidio sam njenu glavu u kutu čamca. Bila je sva modra. Bila je mrtva kad smo je izvukli. Nije disala", objasnio je jecajući.

U danima od tada, francuske vlasti brinu o porodici dok čekaju da pokopaju Sarino tijelo. Ahmed je rekao da je svjestan suočivši se sa oštrim kritikama na društvenim mrežama od strane ljudi koji su ga optuživali da izlaže svoju porodicu nepotrebnom riziku. Čini se da je rastrgan između prihvatanja i odbijanja takve krivnje. "Nikad si neću oprostiti. Ali more je bio jedini izbor koji sam imao. Sve što se dogodilo bilo je protiv moje volje. Ponestalo mi je opcija. Ljudi me krive i govore: 'Kako sam mogao riskirati život svoje kćeri?' Ali proveo sam 14 godina u Evropi i bio sam odbijen", rekao je Ahmed, opisujući godine neuspjelih pokušaja da osigura boravak u EU nakon što je pobjegao iz Iraka nakon, kako je opisao, prijetnji tamošnjih milicijskih skupina.

Belgija mu je navodno odbila azil uz obrazloženje da je Basra, njegov rodni grad u Iraku, klasificiran kao sigurno područje. Rekao je da su njegova djeca posljednjih sedam godina provela kod rođaka u Švedskoj, ali da je nedavno obaviješten da će biti deportirana, s njim, u Irak.

"Da sam znao da postoji 1% šanse da mogu zadržati djecu u Belgiji, Francuskoj, Švedskoj ili Finskoj, zadržao bih ih tamo. Sve što sam želio bilo je da moja djeca idu u školu. Nisam želio nikakvu pomoć. Moja žena i ja možemo raditi, samo sam želio zaštititi njih, njihovo djetinjstvo i njihovo dostojanstvo", nastavio je. „Da su ljudi na mom mjestu, šta bi učinili? Oni koji (me kritiziraju) nisu pretrpjeli ono što sam ja pretrpio. Ovo je bila moja posljednja opcija", rekao je, apelirajući na britansku vladu za suosjećanje i podršku.

Eva Jonsson, Sarina učiteljica u Uddevalli u Švedskoj, opisala je sedmogodišnjakinju kao "ljubaznu i finu", u video poruci poslanoj BBC-ju. "Imala je puno prijatelja u školi. Igrali su se cijelo vrijeme zajedno... U februaru smo čuli da će biti deportirana i da će se to dogoditi brzo. Imali smo dva dana", rekla je.

Nakon saznanja o njenoj smrti, razred se okupio u krug i održao minutu šutnje. "Jako je žalosno što se to događa tako lijepoj porodici. Učila sam drugu djecu u toj porodici i bila sam stvarno šokirana deportacijom", rekla je učiteljica.

"I dalje imamo Sarinu sliku u učionici i držat ćemo je tu dokle god djeca žele."