Nikada nismo prestali s protestma: mladi Irana borbu nastavili u podzemlju

Mladi Iranci su svoje proteste protiv autoritarnog režima, godinu dana nakon smrti 22-godišnje Mahse Amini koja je umrla pritvoru jer je navodno pogrešno nosila hidžab,  premjestili u podzemlje.

Njena smrt 16. septembra prošle godine dovela je do najvećeg talasa narodnih nemira u posljednjih nekoliko godina u Iranu i njihovog brutalnog razbijanja od strane sigurnosnih službi, sa stotinama ubijenih muškaraca, žena i djece i još hiljadama ranjenih, navode grupe za ljudska prava.

Mladi Iranci koji su razgovarali za Guardian kažu da su nastavili tajno protestirati. „Možda smo privremeno prekinuli ulične proteste, ali nismo odustali od njih“, kaže Reza, DJ i student iz Teherana. Dodaje da pušta „revolucionarnu“ muziku kako bi održali „zamah“. “Protestovao sam prva dva mjeseca i nekako sam uspio da me ne pogodi metak. Ubrzo nakon što smo saznali za prvo pogubljenje, roditelji i profesori su nas upozorili da prestanemo s protestima na ulici. Tada smo došli na ideju o noćnim protestima.”

Reza i njegove kolege sa univerziteta, i muškarci i žene, organizovali su podzemnu akciju u glavnom gradu. “Jedan od naših omiljenih načina protesta je da idemo blizu vladinih kancelarija i oblijepimo zidove plakatima slobode. Vraćamo se i puštamo muziku, posebno pjesme koje fašistički režim ne voli. Imali smo Shervin Hajipour (iranski pjevač uhapšen nakon što je njegova protestna pjesma postala viralna) protest veče nakon što je osvojio nagradu Grammy kako bi proslavili našu borbu za slobodu. Sve što radimo na ovim noćnim protestima smatra se normalnim za tinejdžere na zapadu – poput žena koje plešu, pjevaju, ne nose maramu – ali mi to moramo raditi u tajnosti. Ova druženja nas drže ujedinjenima i motivišu da se borimo na svaki mogući način.”

Golnaz, 19-godišnja studentica ekonomije iz Isfahana, redovno prisustvuje podzemnim protestima i svoju ljubav prema umjetnosti kanalizirala je u oblik disidentstva. “Mnogi misle da se druženja dešavaju samo u kućama i na tavanima ili garažama. Izlazimo napolje i protestujemo na mnogo načina”, kaže ona. “Rizikujući da me uhvate, vozim bicikl bez hidžaba i uspješno prekrivam zidove grafitima. Zatim se vraćamo u domove jednog od naših prijatelja, i ostajemo budni, plešemo, pjevamo i pokušavamo da vratimo kolege sa univerziteta na ulice u znak protesta.

“Mi žene nikada nismo prestale da protestujemo. Nastavili smo prkositi obaveznom hidžabu i ne vidimo da će se to promijeniti u bliskoj budućnosti.”

Studenti u Mashhadu, jednom od najreligioznijih gradova u Iranu i rodnom gradu vrhovnog vođe zemlje, ajatolaha Alija Hamneija, kažu da su također izašli na ulice da testiraju nivo nasilja koje koriste snage sigurnosti. „Između marta i juna organizovali smo ulične proteste i pozivali Irance koji vole slobodu da plešu u grupama muškaraca i žena“, kaže Azad. “Iznenađujuće, prva dva puta kada smo protestovali pušteni smo uz upozorenje. Treći put je bilo u maju i nasilno su nas rastjerale snage sigurnosti. Nekoliko nas je pogođeno, ali nije bilo ni blizu onako koliko su nasilne bile sigurnosne snage prošlog oktobra.”

Syed, još jedan student iz Mashhada, kaže da su vlasti djelovale protiv preduzeća koja poslužuju žene bez hidžaba. “Poznajem nekoliko kafića i restorana koji su već zatvoreni zbog kršenja obaveznih ograničenja hidžaba. Iz tog razloga se mnogi skupovi građanske neposlušnosti i za slobodu održavaju underground i anonimno. “Od podzemnih protesta do porodičnih okupljanja, shvatili smo da su ovi mali protesti u privatnim krugovima ono što održava želju za slobodom među mladima Irana.”

Syed nastavlja: „Pohvala onim ženama i djevojkama koje su toliko hrabre da i dalje protestuju na otvorenom skidajući svoje marame. Oni su pravi heroji za koje se i dalje borimo. Pošto slobodi izražavanja nije mjesto u Iranu, ljudi bi trebali koristiti svaki način da izraze svoju borbu za slobodu.”

Golnaz dodaje: „Ako režim uspješno spriječi ljude širom zemlje da protestuju na godišnjicu Mahsine smrti, imamo mnogo drugih načina da nastavimo naše proteste. I hoćemo.“

federalna.ba/The Guardian