Neuspješni pokušaji da se nešto poduzme, Palestincima ostaje da se nadaju čudu

Sve što se dešava u Pojasu Gaze ne može se opisati ni masakrom, ni užasom, ni strahotom – mnogo je gore od toga. Gleda to svijet i nižu se neuspjeli pokušaji da se nešto konkretno poduzme. Ni tračak nade ne postoji, jer ništa ne može pokolebati vladu Benjamina Netanjahua. Čini se da je za svoje saradnike birao apsolutne istomišljenike. Evo i zašto…

„Nije me briga za Gazu, doslovno me nije briga. Što se mene tiče, mogu ići i plivati u moru. Želim da vidim mrtva tijela terorista u cijeloj Gazi“.

„Možete nastaviti da sanjate da ćemo završiti ovaj rat bez pobjede. Nije nas sramota reći da želimo da vidimo vojsku Izraela, naše svete heroje, kako hvataju Sinwara i njegove teroriste za uši i vuku ih po cijelom Pojasu Gaze prema zatvorskim tamnicama. Ili još bolje, kako ih bacaju u mrtvačke sanduke. Lično sam ponosna na ruševine Gaze i što će svaka beba, čak i 80 godina od danas, pričati svojim unucima šta su Jevreji uradili kada su im porodice ubijene, silovane i kada su oteti njihovi građani, civili. Mi imamo misiju. I posljednja stvar koju ćemo vam dozvoliti je da Sinwaru bude ministar odbrane palestinske države kao njegov brat Arafat. Ni golubica, ni grana masline“, poruke su May Golan, ministrice za prava žena Izraela.

Koliko god nevjerovatno zvučalo, dobro ste čuli stav žene koja je dio vlade države Izrael. Visoka zvaničnica. Osoba koja treba da čini dobro milionima ljudskih bića. Puna mržnje. I nije je niko ulovio neopreznu i ljutu u pogrešnom trenutku, ponovila je svoje monstruozne stavove više puta. Kad ovako nešto čujemo, jasno je da Izraelom koji vodi rat protiv palestinskih civila, upravljaju ljudi koji Palestince žele prosto obrisati s lica zemlje. Nažalost, za sada im ide od ruke. Svaki dan pogine više od stotinu ljudi. Do sada više od 29 hiljada. Oni koji su živi, a niko ne zna do kada, život se pretvorio u patnju, bol I strah. Gladni žive u strahu od sljedeće kiše izraelskih bombi. Sakriti se nemaju gdje jer vojnici ubijaju čak I pacijente u bolničkim krevetima.

„Gaza je postala zona smrti. Veliki dio teritorije je uništen, više od 29,000 ljudi je ubijeno. Mnogi se vode kao nestali, pod pretpostavkom da su mrtvi. A veliki broj ljudi je ranjen.  Sve je veći broj neuhranjenih“, pojasnio je Tedros Adhanom Ghebreyesus, generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije.  

Svijet ne radi ništa od 7. oktobra da spriječi patnju Palestinaca u Pojasu Gaze. No, obim masakra u toj enklavi, čini se, osvještava polako svjetske lidere. Povećava se pritisak na premijera Izraela Benjamina Netanjahua i njegove saradnike. Britanci su spremni da suspenduju dozvolu za izvoz oružja u Izrael ukoliko se realizuje plan o ofanzivi na Rafah. Francuski predsjednik Emmanuel Macron je otvoreno kazao da palestinska država nije tabu za vlasti u Parizu. Na Sigurnosnoj konferenciji u Minhenu situacija na Bliskom istoku je bila jedna od glavnih tema. Kreatori geopolitičke situacije izrazili su od napada na Rafah i dodatnog pogoršanja humanitarne situacije. No rješenje nemaju jer izraelski čelnici ne slušaju nikoga. Dok je trajala konferencija u Minhenu, Kneset je izglasao rezoluciju suprotnu svim zahtjevima I apelima.

„Narod Izraela i njegovi izabrani predstavnici danas su ujedinjeni kao nikada prije. Kneset je velikom većinom glasao protiv bilo kakvog pokušaja jednostranog nametanja palestinske države Izraelu. Takav pokušaj samo će ugroziti Izrael i spriječiti istinski mir koji svi želim. Mir se može postići samo nakon što postignemo potpunu pobjedu nad Hamasom i kroz direktne pregovore između dvije strane bez ikakvih preduslova“, izjavio je Netanjahu.

Pregovori u Kairu, kojima posreduju Sjedinjene Države, Egipat iI Katar napreduju brzinom sredovječnog puža, pa se na to rješenje za sada ne može računati. Iako pohvalno što se uopšte vodi, za sada se ne može računati ni na rješenje koje može donijeti međunarodni sud pravde procesom koji je pokrenula Južnoafrička Republika. I potez Alžira, predlaganje rezolucije Vijeću sigurnosti UN-a, kojom se traži prekid vatre na Bliskom istoku spade u istu kategoriju. Zahvaljujući Amerikancima, koji ipak malo popuštaju sa svojom podrškom Izraelu, rezolucija nije izglasana. Zbog toga su se Sjedinjene Države našle na meti krtika mnogih, posebno svog najvećeg političkog protivnika – Kine.

„Danas je svaki Palestinac meta ubistva, istrjebljenja, i genocida. Trebali bi se zapitati koliko nedužnih života mora biti žrtvovano prije nego Vijeće ocijeni neophodnim da pozove na prekid vatre?“, navodi Amar Bendjama, stalni predstavnik Alžira u UN.

„Ne možemo podržati rezoluciju koja bi osjetljive pregovore dovela u opasnost, ali se radujemo tome što ćemo raditi na tekstu za koji vjerujemo da će riješiti mnoge zajedničke brige“, kaže Linda Thomas-Greenfield, ambasadorica SAD u UN.

„Veto na nacrt rezolucije ne samo da je vrijedan žaljenja, već je i apsolutno bezobziran i opasan, ponovo štiteći Izrael, čak i dok provodi najšokantnije zločine“, poručio je Riyad Mansour, stalni palestinski posmatrač u UN.

„Delegacija Sjedinjenih Država nastavlja stremiti ka istom cilju, osiguravanju zaštite za svog najbližeg saveznika na Bliskom istoku kako bi oni mogli provesti svoje nehumane planove protiv stanovnika Pojasa Gaze“, istakao je  Vasily Nebenzya, ambasador Rusije u UN.

„Uzevši u obzir situaciju na terenu, ostati pasivan kada je riječ o trenutnom prekidu vatre nije ništa drugo nego davanje zelenog svjetla da se nastavi pokolj“, tvrdi Zhang Jun, stalni predstavnik Kine pri UN.

Uz neuspješne pokušaje da se nešto poduzme i nepokolebljivu Vladu Izraela, Palestincima ostaje samo da se nadaju čudu i da ostanu živi. Jer u Pojasu Gaze sigurnog centimetra teritorije nema. Jer im prijeti možda najveći masakr od početka rata, ukoliko dođe do ofanzive na Rafah. Figurativno, a možda i bukvalno – biće stjerani uz zid i strijeljani. Zid koji je sagrađen na egipatskoj granici je jasna poruka da nemaju izbora nego ostati i umrijeti na svojoj zemlji. Druga opcija je još veće čudo – da Izrael odustane od svojih nakana. A o šansi da se to desi razmislite uz prisjećanje na izjavu s početka ovog priloga.

federalna.ba