Nedžad Maksumić – Treće lice jednine

Dobro je čitati ... a, kako činiti ono što nam se u ovoj fizičkoj stvarnosti čini nemogućim, kako dakle putovati kroz vrijeme? Odgovor je vrlo jednostavan – Čitaj! Čitajmo Knjige! Čitajte!

**

Čitali smo knjigu „Treće lice jednine“ Nedžada Maksumića

**

Za autora čiju knjigu čitamo u ovom izdanju emisije „Libris legere“ na internet stranici pozorišta u kojem je zaposlen – na stranici Pozorišta lutaka Mostar – piše – da je Nedžad Maksumić snažnog intelektualnog naboja i širokog spektra interesiranja i da sa podjednakom strašću ulazi i u književnost i u teatar. Sa teatrom je uspostavio vezu još 1978.godine - Mostarski teatar mladih, Privremeno pozorište, Teatar Lik; Teatro del Mediteraneo, Teatar Attori in corso, Teatar L'impasto; od 1997. godine u Pozorištu lutaka Mostar Nedžad Maksumić je i glumac, i reditelj, autor mnogih tekstova i songova za predstave.

**

Riječ kritike

Viktor Ivančić - Snaga ovog romana leži u detalju, u filigranski sročenim fragmentima, od kojih skoro svaki predstavlja mali prozni dragulj, a da široki zamah i gotovo „epska“ konstrukcija djela ne usisava i ne razblažuje njihovu literarnu unikatnost, nego je, naprotiv, potencira. Takav je pothvat, uz obavezni talent, podrazumijevao strpljivi rad, posvećenost i fino brušenje teksta: nema doslovno ni jedne rečenice u „Trećem licu jednine“ čija bi funkcija bila uzgredna, tek da „pridržava“ temeljnu naraciju, i koja nije izbalansirana i ritmički dorađena do perfekcije. A rečena stvarnost koju Nedžad Maksumić pomno „evidentira“ u rasponu od jednog stoljeća, vozeći u smjeru: porodica – Mostar – Jugoslavija (ili ipak: Jugoslavija – Mostar – porodica?), ukazuje se u svojem krvavijem izdanju, čas kao povijest političkog beščašća, čas kao uzbudljiva kronika konvertitstva, čas kao kolekcija totalitarnih gadarija, čas kao dokazni materijal o propasti iluzija, a naposljetku i kao izvještaj o ratnim i poratnim traumama sastavljen iz prve ruke. Iz takve vizure autorov „romaneskni dokument“ može se čitati i kao svojevrsni raport o nepripadnosti (dakle sasvim adekvatan prilog što bi ga imala „ozbiljno razmotriti“ Komisija za popis stanovništva), jer ako ikakva negativna energija zrači iz ove proze, onda je to neskriveni prezir prema kolektivitetima.

*

Mile Stojić - Jedna od najboljih knjiga o Hercegovini i Bosni i Jugoslaviji, te o njihovu uništenju, kroz priču jedne porodice. Velika književnost, veliki pisac. Prvi roman mostarskog pjesnika Nedžada Maksumića „Treće lice jednine“ neobična je i kompleksna proza zasnovana na interpretaciji povijesti dvadesetog stoljeća iz rakursa povijesti jednog grada, preciznije jedne obitelji. Naslovna sintagma „Treće lice jednine“ određuje poziciju naratora, on ovdje postaje objekt unutarnje naracije, bolje reći objekt historije što cijelo jedno stoljeće nemilosrdno vitla našim životima i sudbinama. Kroz interpretacije neuralgičnih točaka naše novije povijesti, od propasti Austo-Ugarske, preko nastanka Kraljevine Jugoslavije, pa sve do oluje Drugog svjetskog rata i stvaranja nove države i njene propasti, Maksumić prikazuje urušavanje nevinog ljudskog materijala koji postaje žrtvom tih velikih povijesnih turbulencija. Taj historijski narativ široki je okvir intimnih drama i tragedija koje se neprestano ponavljaju. „Treće lice jednine“ je, kako piše Viktor Ivančić, raport o identitetu, proza u kojoj se prepliću faktografsko i fiktivno, čineći jednu autentičnu priču o našem vremenu, vremenu patnje i stradanja ljudi čija je krivica samo njihovo ime. Raščlanjujući velike historijske komplekse i njihove tabu teme Maksumić dopire do same srži ljudskog zla i pustošenja, pitajući se, na vlastitome primjeru, dokle će i u ime čega trajati taj pakleni diktat uništenja. Roman „Treće lice jednine“ jedno je od najznačajnijih djela suvremene bosanskohercegovačke književne produkcije, djelo koje će imati velikog odjeka i utjecaja i u vremenima koja dolaze.

*

Dragan Markovina - Njegov nevjerovatno pitak rukopis, koji drži isti ritam od prve do zadnje stranice, crta sliku jednog vremena i prostora, točnije Jugoslavije i Mostara u 20. stoljeću, sa svim bitnim momentima tog vremena. Kako onim vidljivim, tako i onim nevidljivim. Kako se roman primiče kraju, čitatelj konačno shvati, negdje u njegovoj posljednjoj petini, da je sve ono prije poslužilo samo kao uvod za izrazito bolnu i iskrenu ispovijest o raspadu jednog grada, porazu ljudskosti, nezamislivoj količini tragedije i o ljubavi koja se ukazala kao svjetionik, razvila se i preživjela u svom tom užasu, trajući na isti način i danas. Maksumićeva knjiga, na kraju, nije samo roman o jednom vremenu dugog trajanja i užasima koje su on i grad preživjeli i u kojima se rodila jedna ljubav. Iz ovog romana se, koliko god taj njegov segment bio duboko potisnut na ovim stranicama, itekako može pročitati što nas je sve dovelo do opće destrukcije i zašto je to bilo užasno teško izbjeći. Više od toga nam Maksumić nije mogao dati, s obzirom na to da je ispisao odu o pojedincu kao o najvećoj vrijednosti, i to o pojedincu koji nije pristao na zov kolektiva, ostavši jedan od iznimno rijetkih na tom putu.

*

fra Drago Bojić - Maksumić je jedinstven.  Samo dobar i plemenit, iskren i čist čovjek, koji voli ljude i život, koji nema zadnjih misli i nikakvih kalkulacija, koji i u najtežim životnim situacijama uspijeva zadržati autoironiju i osmijeh, može napisati ovakav roman.

**

Nedžad Maksumić o svom romanu „Treće lice jednine“ – Pišući o mojim precima, pisao sam o vremenima kada se o ljubavi nije pisali niti se ljubav pokazivala. U pisanju o mojim precima, roditeljima, djedovima, onima koji su bili prije nas, na osnovu situacije pokazivao sam njihov odnos, muško – ženski odnos, o ljubavi, odnos manje ili veće ljubavi. A, kada sam u tom prolazu kroz vrijeme, kroz XX vijek došao do mene i Diane, tada je moglo da se priča zaista ono što se osjeća. Jednostavno na neki način opisivanjem trenutaka ljubavi, progona kroz koje smo prošli, osjećaja koji su bili oko nas, ali i u nama, pokušavao sam da tu ljubav na neki način transponiram i prema unazad. Da kažem da je ta ljubav vjerovatno postojala i ranije kad se o njoj nije pričalo, ali da smo mi tu da ispričamo koliko se može voljeti u lošim vremenima ... Ljudi jednostavno zaborave da u svim vremenima postoji osjećaj, da u svim vremenima postoji mogućnost da se voli i da je upravo ono kad se voli mogućnost da se prežive takva vremena. Ljudi koji su u mojoj knjizi, bezbrojna su tu imena, govori se o njima kao o nekima kojima je vrijeme bilo manje ili više naklonjeno, a mi smo na kraju knjige kao neko ko iz svih tih vremena izlazi i ono što na kraju ostaje upravo jeste ljubav. Ljubav u našem slučaju je i nada. Ta nada je i naša budućnost, naša Korana. Vrijeme koje dolazi i koje smo pripremili da nam na neki način bude još ljepše i dali mu mogućnost da bude prilika za sreću, prilika za dobre osjećaje.

**

Odlomci iz romana „Treće lice jednine“

Uvodni dio „Molba“

Komisiji za popis stanovništva Bosne i Hercegovine

                                               Predmet: MOLBA

      Obraćam se cijenjenom naslovu s molbom da ove moje podatke pridoda mom anketnom listu i ozbiljno ih razmotri.

      Izvinjavam se što su tekstovi koje u prilogu dostavljam napisani u trećem licu, tj. kao da sam ja on, a ne kao da sam ja ja. To nipošto nije zbog toga što mislim da sam ja neko, nego samo zato što nisam potpuno siguran da sam ja zaista ja, pa mi je bilo lakše pisati kao da sam ja on.

     Unaprijed zahvaljujem na razumijevanju!

     S poštovanjem,

    

     Mostar, 4. maj 2017. god.                                   Nedžad Maksumić

 

     U prilogu dostavljam:

     Duži tekst bez historiografskih ambicija i bez fusnota

     Kratku biografiju

 

Iz poglavlja „Predrag i Nenad“

Čim se, neminovno, svijetom pronijela vijest o rođenju Nedžada Maksumića, redom umiru: Gary Cooper, rođen kao Frank James Cooper, slavni glumac iz filma „Tačno u podne“ i još 99 filmova, Carl Gustav Jung, psihoanalitičar i tvorac pojma „kolektivno nesvjesno“, te Ernest Miller Hemingway, romanopisac i dobitnik Nobelove nagrade, koji se, nakon teške depresije u koju je zapao zbog smrti svog prijatelja Garyja Coopera i rođenja rečenog Maksumića, ubio hicem iz sačmarice „W & C Scott & Son“, pored ulaznih vrata svoje kuće. Svoj trojici preminulih velikana su, mada nezabilježene, zadnje riječi bile: „Ovaj svijet je premalen za nas dvojicu!“ Na Hemingwayevoj sahrani pročitane su njegove riječi: „Naraštaj jedan odlazi i drugi dolazi, a zemlja stoji uvijek.“ Iste godine, tačno tri mjeseca kasnije, rađa se i budući predsjednik SAD-a Barack Hussein Obama. Njegove prve riječi, i one nezabilježene, bile su vizionarske: „Ovom svijetu potrebni smo obojica!“ U Italiji su scenarista Sergio Bonelli, umjetničkog imena Guido Nolitta, i crtač Galieno Ferri, već u junu 1961. godine, cijenjenom novorođenčetu u čast,  po prvi put objavili strip o izvjesnom Patricku Wildingu, poznatijem kao Zagor, legendarnom „Duhu sa sjekirom“, što je doslovni prevod njegovog punog imena Za-gor Te-nay, kojeg su mu dali pripadnici indijanskog plemena Angolkini. Zagor se u početku trebao zvati Ajax, prema grčkom mitskom junaku, ali je mlađahni scenarist od toga odustao kada je otkrio da postoji deterdžent istog imena, koji se reklamirao nimalo efektnim sloganom: „Jače od prljavštine“. Bonelli je kasnije, u uskom krugu zaluđenih strip-manijaka, priznao da se njegov slavni junak ustvari trebao zvati Zad-ned Sum-mak, što bi u prevodu sa angolkinškog dijalekta trebalo značiti „Veliki majstor s malom sjekirom“, ali su se određeni masonski krugovi tome oštro suprotstavili. Među tim „slobodnim zidarima“ bilo je i nekoliko prijatelja njegovog oca Gian Luigija, koji je poznatiji kao otac Texa Willera, nacrtanog prema liku već pomenutog Garyja Coopera. Ipak, probrani eksperti su, na simpozijumu održanom u potpunoj tajnosti, potvrdili da je lik Zagora, bez ikakve sumnje, nastao po uzoru na malenog Maksumića, jer je već tada bilo jasno da će i on, kao i rečeni strip junak, čim malo poraste, postati „klasičan heroj, koji mrzi nepravdu i koji je svoj život posvetio borbi protiv kriminalaca i zlikovaca najnižeg kova“. Crtač Ferri, koji je glavnog junaka nacrtao prema svom liku, u intervjuu za list „la Sentinella del Canavese“, vizionarski je rekao: „Silueta crnog orla u žutom krugu sa Zagorove crvene majice postaće sudbina jednog velikog čovjeka!“

U Mostaru je sam čin rođenja N. M. probudio izvjesne destruktivne sile, te se odmah pristupilo ritualnom rušenju javnog zahoda na Velikoj Tepi, onom izlazu sa Starog mosta na Titovu ulicu.

Iz poglavlja „Gagarin na Mjesecu“

Dvanaestog juna 2010. godine, u Krakowu, gdje se zatekao na nekakvoj pozorišnoj turneji, u sobi hotela „Polonia“, na adresi Basztowa 25, dok u kupatilu pere svoje porcelanske zube, Nedžad prvi put počinje shvatati da stari. Od toga dana sve teže je prepoznavao svoj lik u ogledalu. Dok bi se ujutro umivao zatekao bi sebe kako s nevjericom bulji u to „treće lice“. U izlozima pored kojih bi prolazio ugledao bi odjednom potpunog neznanca, toliko različitog od onog kojeg je očekivao da se zazrcali pred njim i sasvim drugačijeg od, koliko-toliko podnošljive, slike koju je imao o samom sebi. Svakog dana iznova, ukazivao bi mu se sve stariji, sve ugojeniji, namrgođen, glavat čovjek, sve rjeđe i bjelje kose, sa svakoga dana višim čelom, sa dlakama koje su počele da rastu iz ušiju i sve sjedijom bradom koja nije dopuštala nikakvu sumnju u njegove nagomilane i prezrele godine. Njegov donedavno laki korak, po kojem su ga i izdaleka prepoznavali, postajao je sve teži, pokreti koje je ranije činio ne misleći o njima, odjednom su postajali komplikovani i teško rješivi zadaci za koje se svaki put iznova morao pripremiti, i tijelom i umom. Nije se ni na koji način borio protiv tog osjećaja, nego je, s nekim usađenim fatalizmom, kojemu nije znao pravi izvor, pristajao na svoje tek otkrivene godine i mirio se sa svim što mu donose. Ni alkohol mu više nije godio kao nekada. Kao nikada prije, znao bi se zaustaviti već nakon prve popijene čašice loze, nakon par čaša vina, na tek jednoj boci piva. Odustajao je polako od bilo kakve trke i žurbe, od dokazivanja okretnosti i snage, nabavio je naočale s kojima je mogao čitati bez odmicanja i pisati bez naprezanja i počeo, sve češće, uzimati vrijeme za odmor, ljenčarenje i besposlicu. Vidjevši ga takvog, zagledanog u jednu tačku, smještenu negdje daleko, Diana bi ga ponekad upitala gdje je odlutao, a on joj nikad nije znao objasniti gleda li u daljinu ispred ili iza sebe. Jedino mu je smetalo što je imao sve manje pravih neprijatelja. To ga je rastuživalo, toliko da više nije pazio šta i pred kim govori, ne bi li stekao kojega novog. Takvo njegovo ponašanje, čak i oni koji su ga morali mrziti, počeli su pripisivati njegovoj zrelosti i nagomilanom iskustvu i stali cijeniti njegove riječi, tražeći u njima dublje značenje, čak i kad bi bile samo gomila gluposti. To ga je dovodilo do očaja, ali to nije htio priznati nikome. Tada, u potrazi za neprijateljima koji su mu nedostajali, odlučuje da počne pisati nekakvu neobičnu knjigu o sebi, kao da je ne piše on nego neko drugi. Bio je siguran da taj zbunjujući i nejasan koncept, za kojeg nije imao nikakvog uzora i koji mu se nametnuo svojom uzaludnošću, sigurno neće zaslužiti mnogo pristalica.

          Dobro je znao da one koji govore (Pa, valjda, i one koji pišu!?) u trećem licu jednine psiholozi smatraju „uplašenim, narcisoidnim i ljudima skromnih mentalnih sposobnosti“, ali se, uprkos tome, nadao da bi, možda, na taj način mogao zaraditi kojeg kvalitetnog neprijatelja, što mu se učinilo kao isplativ rizik i dovoljan cilj za koji je bio spreman pomučiti se.

„Moto“ na kraju

 

Sve što sam znao, zapisao sam.

Sve što nisam znao, prepisao sam.

Sve što nisam prepisao, izmislio sam.

Sve što nisam izmislio, istina je.

Istina je i ono što sam izmislio.

**

Priredila – Selma Dizdar

Ton-majstor – Šerkan Cakić

Izvor / foto – knjiga.ba

Čitamo knjige Federalni radio Nedžad Maksumić Treće lice jednine
sport Federalni radio
0 02.12.2021 23:21
Vijesti u 22 Federalni radio
0 02.12.2021 22:11
sport Federalni radio
0 02.12.2021 18:05
Vijesti u 17 Federalni radio
0 02.12.2021 18:05
Hajrudin Žilić Federalni radio Otvoreni studio
0 02.12.2021 09:36
sport Federalni radio
0 01.12.2021 23:39