Nedostatak vremena djeci nadoknađujemo materijalnim: zapeli smo u virtualnom svijetu

Gdje je i kako zakazao sustav, zajednica, obitelj - pitamo se nakon beogradske školske tragedije? Kako dostupnost društvenih mreža, igrica, i svih internetskih sadržaja  utječe na psihu djece? Kako biti dobar roditelj u vremenima u kojima se gube temeljne ljudske vrijednosti?, pitanja su na koje u Intervju na Radiju Federacije BiH Mirjani Topić Landeka odgovara psihologinja Dijana Tadić iz Sigurne kuće.
„Kada smo shvatili koliko se blizu dogodila ta tragedija o kakvim smo čuli da se događa u SAD-u, ostajemo u šoku“, kazala je psihologinja Dijana Tadić iz Sigurne kuće.  U svojoj karijeri, kaže,  susrela  se s djecom koja trpe nasilje i koja su kroz najranije djetinjstvo prošla različite traume i postaju žrtve nasilja ili nasilnici. Znakovi kod djece postoje još odmalena, kazala je Tadić.
„Zapeli smo u virtualnom svijetu, gdje je sve dostupno, a roditelji u ovom brzom svijetu kako se danas živi nemaju dovoljno vremena da se posvete djece pa kroz materijalno nadoknađuju neposvećenost. Trebamo se svi uključiti, provoditi vrijeme s djecom, pratiti djecu, ohrabriti ih da pričaju, da postavljaju pitanja i iznose bilo kakva razmišljanja, treba ih ohrabriti, a zatim usmjeravati reakcije ka tome“, navodi Tadić dodajući da je teret lakši kada se podijeli posebice djeci.
Mi moramo pratiti i našu djecu nakon beogradske tragedije jer sama izloženost i ovim sadržajima koji se donose mogu izazvati traume, a posljedično i na roditelje pa osjećamo nemoć u takvim situacijama, navodi Tadić.
Odgovarajući na pitanje o obitelji kao stubu zajednice i roditeljstvu, psihologinja Tadić navodi kako je iskustveno stekla dojam da se roditelji teže snalaze u današnjem svijetu. Savjetuje kontinuirani nadzor nad djecom uključujući njihove račune na društvenim mrežama ili društva u kojima se kreću.
Ne Isključuje mogućnost da će ova situacija potaknute neke potisnute dječje nagone, pa je potrebno uložiti više napora u praćenje dječjeg ponašanja i po potrebi uputiti da potraže pomoć.
Potrebno je sustavno djelovanje, a cijelo je društvo odgovorno za ono što se događa oko nas, zaključuje Tadić, navodeći kako škole moraju biti sigurna mjesta.