Nasilje postalo oblik vladajućeg sistema vrijednosti u BiH
Žrtve se moraju ohrabriti da prijavljuju nasilje jer to je put kako da pomognu sebi, ali i da se natjeraju nadležni u institucijama vlasti da konačno počnu djelovati kako bi represivnim mjerama i drugim aktivnostima spriječili naredne eventualne počinitelje nasilja da izvrše takva nedjela. Ovo je jedna od poruka koje su uputile učesnice Otvorenog studija u kojem je tema posvećena sveprisutnom nasilju u našem društvu, u kojem je sve više ubistava žena i mladih.
U emisiji govore Nataša Mujkanović, Alma Kratina, Anamarija Divković i Ozrenka Fišić.
Tuzla još nije umirila suze za ubijenom Amrom Kahrimanović, pola godine je prošlo od stravičnog ubistva Nizame Hećimović, nižu se žrtve a već i novi zločin – u Lipnici, ubijena ponovo žena. Sistemska rješenja ne djeluju upozoravajuće. Suprotno tome.
Mislim da mi svjedočimo jednoj normalizaciji nasilja , jer ako se ono dešava prečesto a nemamo adekvatnu sankciju , ono postaje dio našeg svakodnevnog života. A ako nam to postane normalno, onda smo mi potpuno posrnuli i možemo očekivati takve stvari svakodnevno. Prepreke koje mi identificiramo su, na primjer, da se slučaj obustavlja u onom trenutku kada žrtva prestane svjedočiti, na sudu. Zašto se takva djela ne rješavaju po službenom postupku. Zašto je modus rada takav pita Anamarija Divković , socijalna radnica u Udruženju građana Vive Žena Tuzla.
O ovom problemu se ne može više površno govoriti, on se mora demistificirati i jasno reći šta ko nije uradio, jer se zna šta ko treba da uradi – ističe Alma Kratina, zastupnica u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH.
Ne smijemo dozvoliti da sudbina žrtve ovisi o senzibilitetu pojedinca u tom lancu zaštite. Ne može sudbina žrtve ovisiti o tome da li je senzibiliziran policajac na kojeg je naišla kada je prijavljivala nasilje. To tako ne smije biti. Mi moramo imati jasne korake strateške borbe protiv nasilja. Neće promijeniti stvar same po sebi izmjene Krivičnog zakona ili donošenje nekih drugih zakona. Ali ako je donja granica za ubistva i ovakve zločine 10 godina, ona se mora podići na ljestvici mnogo više. Jer mi imamo sudsku praksu koja dozvoljava da se izriču dugotrajne kazne, ali vidimo da se sporadično izrekne 30 ili 35 godina, to je uglavnom do deset i nešto više, pa se onda desi neko skraćenje zbog dobrog vladanja i taj nasilnik ubojica izlazi znatno ranije. To su stvari koje mi imamo... Najmanje što sam očekivala je da VSTVBiH, nezavisno, obznani , pa kakve su to prakse. Propusta ima. Ali mi nakon takvog brutalnog, zvjerskog, viđenog na društvenim mrežama ubistva u Gradačcu, u Sarajevu, mi nismo kao javnost bili obaviješteni gdje su bili propusti. Mi čak imamo činjenicu da neko stručno vanjsko tijelo i nije analiziralo subjekte koji su bili u tom lancu da zaštite žrtve, u ovim slučajevima konkretno. Opet se postavlja pitanje odgovornosti , postavlja se pitanje pravnog okvira koji će biti potpuna zaštita za žrtve i njegovog provođenja, naglašava federalna zastupnica Kratina.
Niko ne zaslužuje da ga neko maltretira. I uvijek je odgovornost na počiniocu nasilja. I to svi trebaju imati u svojoj glavi jer su to žene koje su dugogodišnje žrtve nasilja koje misle da su one te koje izazivaju problem. Ne, isključivo je kod počinioca. I mislim da svi kao društvo imamo odgovornost i prema mladima. Nikad ne smijemo zaboraviti i svi oni profesionalci koji rade. Ako vam se obrati žena i prijavi nasilje, imajte u vidu da ona ima i djecu koju treba zaštititi, koja su indirektno nekad prisutna kad je nasilje u pitanju, navela je Nataša Mujkanović, koordinatorica u Sigurnoj kući Fondacije Lokalne demokratije u Sarajevu.