'Naša politička situacija je tako krhka stvar’: Robert De Niro o očinstvu, porodici – i Trumpu

Glumac Robert De Niro je dugo vremena bio suzdržan u davanju intervjua. Bio je usamljen ili stidljiv ili neartikuliran - biografi nisu mogli odlučiti koje od toga. Tada je Donald Trump postavljen za predsjednika, a javni De Niro – onaj De Niro o kojem čitamo u medijima, koji se pojavljivao na holivudskim događajima – postao je otvoreno, ljutito, ogorčeno brbljiv, barem o politici. Trump je Njujorčanin, kao De Niro, ali ne i dobar Njujorčanin, ispostavilo se. Bio je “budala”, “bozo”, “nacionalna katastrofa”. Kako je mogao postati predsjednik? Zašto više Amerikanaca nije bilo prestravljeno ili sram? "Je**š Trumpa!" vikao je dok se pojavljivao na ceremoniji dodjele nagrada 2018. Bila je to neprimjerena primjedba koja mu je donijela ovacije. Tokom intervjua kasnije te godine dodao je: „Osjećam da bi više ljudi trebalo da govori protiv njega, a ne da bude nježan po tom pitanju.“ Upravo takvog De Nira je intervjuisao The Guardian. Politički frustriranog De Nira.

Sjedi u hotelskom apartmanu u Kanu, sijede kose i krutih crta lica, prisutan kao razdraženi, ali ne i neugodni djed. (Nedavno je napunio 80 godina.) Intervju je sniman malo prije štrajka glumaca i mnogo prije Trumpovog pojavljivanja u zgradi suda u New Yorku pod optužbom za prevaru. "Ući ću u ovo", kaže De Niro. “Politička situacija u kojoj se nalazimo u mojoj zemlji je suluda i apsurdna – izgubili smo kontrolu. Vidim fenomen Trumpa, fenomen ljudi koji mu se ne suprotstavljaju, ljudi koji bi trebali da znaju bolje... Oni izazivaju veliku zabrinutost u zemlji i mnogo anksioznosti. Osjećam se kao da je otkad je došao na scenu – čak i nakon što je bio predsjednik – to je kao kada nasilni roditelj vlada domaćinstvom, samo što nije samo jedno domaćinstvo, već cijela zemlja. Pitam se: 'Šta će ovaj tip učiniti sljedeće? Čime će nas ogorčiti?’” Glumac sliježe ramenima. “Radi li on ovo samo da ogorči ljude? Unesreći ljude? Možda i jeste.”

De Niro i novinar The Guardiana treba da razgovaraju o njegovom najnovijem filmu Killers of the Flower Moon, koja podsjeća na mračni period u Oklahomi 1920-ih tokom koga su pripadnici Osage nacije ubijeni zbog svojih prava na naftu, i u kojoj De Niro igra Williama Halea, naizgled benignog vlasnika ranča koji je u stvari u korijenu velikog dijela zla tog perioda. (Film je baziran na istoimenom publicističkom bestseleru Davida Granna.) Ali Trump stalno izvire kao tema za razgovor. Na konferenciji za novinare ranije tog dana, De Niro je sugerirao da je Haleov nemoral – njegova prava i pohlepa, njegov rasizam, njegovo zanemarivanje bilo koga izvan svoje krvne loze, sve to upakovano u ljubazni aspekt – lako uočiti u savremenoj politici, u ne tako prikrivenom zamahu prema Trumpu i širem napadu na članove Republikanske stranke, dodaci haosu.

Kada pomenem njegove aluzije na Trumpa, De Niro kaže: „Naravno. Dozvolio je da više toga izađe na površinu – rasizam, zanemarivanje. Jedan od glavnih zadataka lidera, odgovornost, jeste da vodi. Čak i kada se mase okreću u određenom smjeru, morate im pokazati pravi put. A to se svodi na lični integritet, ono što znate da je ispravno, a šta znate da nije, za šta se zalažete.” Trump čini sve što može da bude šef", nastavlja on. “On samo želi da bude glavni. On nema moralni centar.”

U Killers of the Flower Moon, Hale je na sličan način neprincipijelan, zadrt i osvetoljubiv. Mnoge, ako ne i sve njegove radnje potaknute su pohlepom. Upitan šta ga je privuklo u igranju tog lika, De Niro odgovara: „Ne znam da li mi se dopao. On je… ne znam.” Zatim dodaje: „Što sam stariji, ljudi rade stvari koje ja jednostavno ne razumijem. Ne pretvaram se da znam.”

"Kakve stvari?"

Daje kratak odgovor koji se svodi na: “Stanje u državi”. Prije nekoliko godina, sumnjivi paket poslan je poštom u jedan od nekoliko njujorških restorana čiji je vlasnik De Niro. Slični paketi su dostavljeni i drugim otvorenim Trumpovim kritičarima, uključujući Joea Bidena, tada bivšeg potpredsjednika. Događaj je pokazao De Nirovu zabrinutost da stvari nisu u redu. „Poslao ga je neko lud“, sada se prisjeća. „Ali ne želim da pojednostavim. Sve što možete učiniti je držati ih na oku. Potisnite ili suzbite to. Jer će uvijek biti tu. Ljudi imaju svoje razloge.”

Killers of the Flower Moon je De Nirova 10. saradnja sa rediteljem Martinom Scorseseom. (Njihov prvi film, Mean Streets, objavljen je prije 50 godina.) Za De Nira, Scorsese je nedavno rekao: "Bob ne priča mnogo." (U tipičnom svom stilu, De Niro je za režisera pak rekao: „Postoji veza, ali mi je to teško definisati.“) Sada pitam zašto je Trump učinio De Nira, čovjeka tako nesigurnim, da ga je čak i njegov bliski prijateljem i saradnikom ranije opisao kao šutljivog, a sada iznenada tako predusretljivog.

„Toliko me uznemiruje što neko poput njega može dogurati tako daleko u našem političkom sistemu“, kaže on. “Mnogi Njujorčani su shvatili kakva je on budala, šala. Ali kada je država počela da ga kupuje? Mislim, nije mnogo osvojio. Nije osvojio narodno glasanje. Ona je pobijedila. Ali pogledajte šta se dogodilo. Ono što je strašno, to je tako krhka stvar, tako se igrati. A čudna stvar kod Trumpa je da je mogao ponovo postati predsjednik da je imao pameti. Ali njega nije briga. Radio je gluposti. On nije neko kome bi ikada više trebalo dozvoliti da se približi vodstvu u ovoj zemlji.”

Novinar Guardiana pita: "Krhkost koju je stvorio, mislite li da je još uvijek tu?"

"Da", kaže on. "Zar ti ne misliš?" Novinar klima glavom. “Mislim, volio bih da mu mediji ne pridaju mnogo pažnje, da ga ignorišu. Ali to je kao da gledate olupinu voza. Fascinirani ste time. Ono što će se na kraju dogoditi je da će umrijeti. On neće postati ni naknadna misao. To je kao pandemija. Imali smo je. Sada ljudi zaboravljaju. A bilo je to prije samo tri godine.”

De Niro je rođen u New Yorku za vrijeme demokratskog predsjednika Franklina Roosevelta. Njegov otac, slikar Robert De Niro stariji, studirao je kod njemačkih emigranta Josefa Albersa i Hansa Hofmanna, kratko je čekao za stolovima kod dramskog pisca Tennesseeja Williamsa i radio je kao noćni čuvar u Guggenheim muzeju zajedno s Jacksonom Pollockom, kojeg je De Niro stariji smatrao prijateljem. De Nirova majka, umjetnica Virginia Admiral, ukratko je navela spisateljicu Anaïs Nin kao mentoricu i prepisala nekoliko tomova njenih dnevnika. (Neko vrijeme su i Admiral i De Niro stariji pisali erotiku za Nin, koja je plaćala dolar po stranici.) De Nirov rani život bio je boemski. Jedino dijete, mirno je odrastao u društvu odraslih i knjiga, voljen, ali ne i mažen. Njegovi roditelji, koji su ga zvali Bobby, razišli su se kada je imao dvije godine – razveli su se deceniju kasnije – a on je živio s majkom, koja je prestala da slika uprkos obećavajućoj karijeri i započela uspješan posao daktilografa.

Ipak, De Niro stariji je taj koji se nadvio nad De Nirovim životom. Na audicijama na početku njegove karijere, De Niro bi spominjao ime svog oca u slučaju da je direktor kastinga čuo za njega. Kasnije će okačiti njegove slike na zidove svojih poslovnih prostora, uključujući i svoje restorane, kako bi ljude zainteresovao za karijeru njegovog oca. Upitan da li je naslijeđe nešto o čemu De Niro razmišlja, on odgovara: „Da, razmišljam o naslijeđu“, ali nastavlja da govori o radu svog oca, a ne o svom. „Razmišljam o njegovom naslijeđu“, kaže on. „Pokušao sam da nastavim. Za mene je bio veliki umjetnik, bio je pravi umjetnik. I nije da želim da oživim ono što je on uradio. Samo želim da moja djeca, moji unuci znaju ko je on bio, za šta se zalagao.”

De Niro stariji je umro 1993. godine, na svoj 71. rođendan; Admiral je umro 2000. godine u 85. godini. De Niro je opisao svog oca kao duhovitog i privrženog, ali sklonog usamljenosti i oštroj samokritici. (De Niro stariji je bio gej, iako ne javno, a o njegovoj seksualnosti njih dvojica nikada nisu razgovarali). To što zvijezda starijeg umjetnika nikada nije eksplodirala dovelo je polako do gorčine i on je zapao u siromaštvo. De Niro je ranije govorio o tome kako svojom odgovornošću smatra  održavanje svijesti o radu njegovog jer želi da vidi  - da "vidi kako dobija svoje zasluge". Na pitanje šta misli da je njegov otac mislio o njegovoj slavi.

„Mislim da je bio ponosan na mene“, kaže on. “Istovremeno, pomalo ljubomoran, ili zavidan i tako dalje. Ali on je uvijek... Bio je ponosan na mene. I ono čega se sjećam je da sam bio ponosan na njega kada sam bio dijete – bio je umjetnik. Ali to je normalno. Ljudi u porodicama imaju određena osjećanja. To ne znači da ne vole člana porodice, da mu nisu odani.”

„Imali smo OK odnos“, kaže on. “Nije bio sa mnom, nismo živjeli zajedno. Ali ja bih ga posjećivao, proveo vrijeme s njim. Uvijek bih išao na njegove izložbe, vodio djecu na njegova otvaranja.” Ponekad bi se otac i sin sreli na ulici i razgovarali, ili bi De Niro posjetio oca dok je radio. "Imali smo ono što pretpostavljam da bi ljudi nazvali razumijevanjem", rekao je De Niro. “Bili smo bliski na neki način, ali ne i na drugi.” Slikar je redovno tražio od sina da sjedne za portret, ali je sin odbijao. („Ne bih sjedio mirno“, rekao je.) Prije nekoliko godina, De Niro je, dok je novinara vodio po očevom studiju SoHo, koji je De Niro vjerno sačuvao, rekao: „Volio bih da sam više slušao svog oca kako bih pažljivije govorio o njegovom radu.”

Zašto mu je sada ovo važno?"

„Jednostavno jeste“, kaže on. “To je porodica. Tradicija."

"To je za vašu djecu", kažem.

"To je za porodicu, da."

Nedugo prije intervjua, objavljeno je da je dobio još jedno dijete – svoje sedmo, a prvo sa svojom sadašnjom djevojkom, glumicom Tiffany Chen. Upitan kako stvari idu, on kaže: „Ide dobro“, sliježe ramenima i zateže svoje crte lica u neku vrstu roditeljskog izraza koje sugerira da možda ipak nije lako.

De Niro je ranije o odgoju djece rekao: "Uvijek je dobro i misteriozno i ne znaš šta će se dođavola dogoditi." Da li se sada slaže sa tom tvrdnjom.

„Nikad se ne zna“, kaže on.

“To je još uvijek istina?”, pita novinar.

“Naravno da je istina!” On kaže. "To je istina za sve."

"Još uvijek je misteriozno?"

„Nikad ne znaš šta će se dogoditi“, kaže on. “Iznenađuju vas.”

„Ne postaje nikad lakše“, kaže on. "To je što je. Uredu je. Mislim, ja se ne bavim „teškim dizanjem“. Tu sam, podržavam svoju djevojku. Ali ona radi posao. I imamo pomoć, što je jako važno.”

Da li uživa u očinstvu?

"Naravno da uživam."

Na pitanje u čemu tačno uživa.

"Sve to! Sa bebom je drugačije nego sa mojim 11-godišnjakom. Moja odrasla djeca. Moji unuci. Sve je drugačije.”

"U kom smislu?"

„Pa, ja ne razgovaram sa odraslom djecom na način na koji razgovaram sa svojom bebom“, kaže on, na način koji ima primjese ogorčenja, „ili način na koji razgovaram sa svojom 11-godišnjakinjom, iako je prilično pametna . Ali... ne znam“, dodaje i pita novinara da li on ima djecu.”

„Imam dva“, kaže novinar i dodaje: „Mislim da mi je to dovoljno.“

Smješkajući se, De Niro kaže: "Pa, to je razumljivo."

Razgovor se okreće njegovim predstojećim planovima. Na pitanje o njegovim namjerama za narednih nekoliko godina, on pominje Netflixovu seriju za koju novinar nije znao da je planira, što bi moglo biti još jedan komad make-worka zbog kojeg je glumac redovno, često nepravedno kritiziran. Naime, ovaj nekadašnji učenik glumačke trenerice Stelle Adler, dvostruki dobitnik Oskara, zvijezde filmova Raging Bull, Taxi Driver i The Deer Hunter, jedan od najvećih glumaca, također je glumio i u Dirty Grandpa.

Otkriva još jednu ambiciju. „I da ostanem živ“, kaže on. Na pitanje da li razmišlja o tome.

„Naravno da razmišljam o tome, u mojim godinama“, kaže on. „Razmišljaš o tome u svojim godinama, zašto ja ne bih razmišljao o tome u mojim?“

Nakratko gleda izvan kamere svog publicistu, a zatim nastavlja: "To me neće zaustaviti, ali razmišljam o tome."

„Svjestan sam toga“, kaže on. „Više razmišljaš o vremenu koje imaš. Svakog ljeta, svake nove sezone, svega, kažeš: 'Pa, iskoristiću ovih nekoliko mjeseci ljeta da budem sa svojom djecom, svojom porodicom.' Ne mogu čekati sljedeće – ne znam šta se može desiti. Tako svaka stvar postaje važnija. Sve što radim, vremenski je važno. Šta god da razmišljam o tome da uradim za dvije godine, bolje da razmišljam o tome sada.”

Na pitanje da li uživa u tome što je stariji, kaže: „Ne smeta mi. Nemam kontrolu nad tim. Šta onda da radim? Mogu se samo prepustiti i nastaviti dalje“.

Killers of The Flower Moon je u kinima od 20. oktobra. Ovaj intervju je završen prije početka štrajka SAG-AFTRA.

federalna.ba/The Guardian