Naomi Campbell i crne manekenke koje su promijenile lice mode

Dok  u Londonu traje  nova izložba koja istražuje karijeru Naomi Campbell, prvog britanskog crnog supermodela, Deborah Nicholls-Lee za BBC istražuje žene koje su utrle put u modi – uključujući prvu crnu manekenku s naslovnice američkog Voguea, Beverly Johnson.

"Želiš li biti model?" upitala ju je talent menadžerica Beth Boldt dok je prilazila skupini učenica u londonskom Covent Gardenu. Petnaestogodišnja Naomi Campbell stala je sa strane, misleći da Boldt razgovara s njenim plavlokosim prijateljicama. No, Campbell je bila ta kojoj se  Boldt obaraćala. „Tebi govorim“-rekla je.

Ta stidljiva tinejdžerica kasnije će postati najpoznatija crna manekenka u povijesti: supermodel izuzetne svestranosti – za koju se kaže da ima najbolji "hod" u poslu – kao i medijska ličnost i zagovornica jednakih prava u industriji u kojoj su crni ljudi dugo bili po strani.

Campbell sa 16 godina u New Orleansu, Elle UK, august 1986. (Izvor: Martin Brading)

Proslava Campbelline 40-godišnje karijere je izložba NAOMI: In Fashion, koja je otvorena u londonskom Victoria & Albert Museumu 22. juna. Izložba bilježi Campbelline uspone i padove i sadrži mnoge od njezinih najupečatljivijih odjevnih kombinacija, uključujući plave štikle Vivienne Westwood visoke 30 cm koje su je slavno srušile na modnoj pisti 1993. godine.

"Također je izložena srebrna haljina visoke mode Dolce & Gabbane koju je nosila za posljednji dan društveno-korisnog rada, koji joj je odrežen kao petodnevna  kazna zbog prekršajnog napada izazvanog njenim poznatim temperamentom. Upitana od strane Grazia Magazine zašto se tako sredila za tu priliku, odgovorila je: 'Zašto bi očekivali da dođem izgledajući raščupano ili nešto slično?'

Borba za pravo da se bude viđen

Možda je upravo nepristajanje da je društvena očekivanja na neki način "umanje", Campbell pomoglo da postane prva crna manekenka na naslovnici francuskog Voguea 1988. godine. Kada su njene bijele supermodel prijateljice  bile prihvaćene, ali Campbell nije, ona je bila uporna. Otišla je do Yvesa Saint Laurenta, jednog od najvećih Vogueovih oglašivača, koji je pristao uskratiti im odjeću i oglašavanje dok časopis i nju ne prihvati.

Campbell se teško izborila da dobije jednaku zastupljenost u modnoj industriji (Izvor: Steven Meisel)

"Definitivno sam se morala jače boriti", kaže Campbell u knjizi koja prati izložbu V&A. "Neki ljudi su jednostavno bili iskreni govoreći mi da nikada nisu razmišljali o tome da iskoriste crnu djevojku. Tako da nisam to uvijek shvaćala kao rasizam. Samo sam to razumjela kao 'U redu, nikad nisi pokušao, sada je vrijeme da pokušaš."

Campbell je brzo odala počast drugim pionirkama crnih manekenki. U razgovoru s voditeljem chat emisije Michaelom Parkinsonom 2004., rekla je. "Kad dobijem naslovnicu, mislim da ona nije samo za mene, nego za generaciju djevojaka prije mene [i] poslije mene."

Jedan takav uzor koji je utro put kreatorima promjena poput Campbell bila je Donyale Luna. No iako je američka manekenka postala prva crna zvijezda s naslovnice Harper's Bazaara 1965., rezultat je bio razočaravajući: bila je to ilustracija, a ne fotografija – a njezina je koža bila blijedo roza.

Amerikanka Donyale Luna bila je začetnica mode s crnim manekenkama, pojavljivala se na naslovnicama časopisa 1960-ih (Izvor: Getty Images)

Također je razočaravajuća bila mješovita reakcija javnosti na pojavljivanje obojenih ljudi na stranicama časopisa koje su se dugo smatrale privilegiranim mjestom za bijelce. U SAD-u su neki sponzori zaprijetili povlačenjem prihoda od oglašavanja, a neki su čitatelji otkazali pretplatu. Ipak, iduće godine britanski Vogue stavlja Lunu na svoju naslovnicu. Ovoga puta njena je koža bila tamnija, ali njen prikaz kao drevne Egipćanke bio je nalik na "egzotičnu" crnu ženu i tipizirao je ograničen raspon uloga koje su se u to vrijeme nudile obojenim ženama.

Preispitivanje koncepata crne ljepote

"Povijesno, crne žene u bijeloj Americi zvale su se na razne načine", napisala je američka spisateljica i model Barbara Summers u svom značajnom djelu iz 1998. “Skin Deep: Inside the World of Black Fashion”/”Duboko u kožu: Unutar svijeta crne mode”.

Ne birajući društveni i povijesni kontekst predodžbi o crnoj ljepoti u svojoj knjizi, ona primjećuje "bezličan … i često neljupki" prikaz crnih žena u umjetnosti 20. stoljeća i internalizaciju "tužnog nasljeđa ropstva", za koje kaže da je diktirao "parametre našeg postojanja od onoga što možemo nositi do toga ko možemo biti".

Početkom 20. stoljeća, novi proizvodi kao što su posvjetljivači kože i masti protiv kovrčave kose  poslali su poruku da je potrebno ispraviti prirodne karakteristike crnih ljudi, uzrokujući ono što Summers opisuje kao "zbrku" oko toga što je crna ljepota. U međuvremenu, neredi u SAD-u jasno su poručili opasnosti ulaska u bijele prostore. Tek se pokret za građanska prava 1950-ih i 60-ih godina počeo mobilizirati u značajnom broju protiv rasizma u SAD.

Beverly Johnson pojavila se na naslovnici američkog Voguea prije 50 godina (Izvor: Alamy)

Naomi Sims je bio primjer nove generacije odlučnih manekenki koje nisu čekale dozvolu da budu pozvane u uglavnom bijelu industriju. Umorna od odbijanja agencija, direktno se obratila fotografima te je na kraju dobila naslovnice časopisa i radila za Halstona i Giorgia di Sant'Angela. Podupirala je Amerikanku Beverly Johnson – koja je ove godine proslavila 50. godišnjicu kao prva crna Amerikanka na naslovnici Voguea – s monodramom "Beverly Johnson: The Face That Changed It All", temeljenom na njezinoj memoarskoj knjizi iz 2015. "Bila je tako ljubazna prema meni i rekla sam sebi da ću tako postupati prema drugim mladim modelima", rekla je Johnson za BET prošle godine.

Godine 1988., dvije kultne crne manekenke − Iman, porijeklom iz Somalije, i Bethann Hardison, rođena u New Yorku − osnovale su Black Girls Coalition kako bi tražile jednaku zastupljenost i plaću u modnoj industriji. Campbell im se pridružila godinu dana kasnije i od tada opisuje Hardison kao "drugu majku". Hardison je prošetala legendarnu  kolekciju iz 1973. Bitku kod Versaillesa, modni spektakl u kojem su američki modni brendovi, predstavljajući vojsku veličanstvenih crnih modela, neočekivano nadmašili staru gardu pariškog couturea. "Moda više nikada nije trebala bila kolonizirana na isti način", piše Summers.

Bethann Hardison, Karen Bjornson, Alva Chinn i Iman poziraju s dizajnerom Stephenom Burrowsom (Izvor: Getty Images)

Jedan od uspjeha Koalicije bio je njihov pritisak za izdanje Vogue Italije posvećenog crnim modelima. Izdanje iz 2008., s četiri različite naslovnice (uključujući i Campbell), prodalo se u Velikoj Britaniji i SAD-u u roku od 72 sata. Edward Enninful, koji je stilizirao snimanje, izjavio je: "Nikada nisam mislio da ću moći vidjeti nešto poput ovoga – moj narod, moja rasa, nose kolekcije, izgledaju prekrasno, chic, prave žene na taj način. Ali najvažnija stvar je: ovo dokazuje da smo profitabilni. Mi možemo prodavati."

Inspirirana hrabrim prethodnicima i prijateljstvom s Nelsonom Mandelom, kojeg je upoznala 1990-ih, aktivizam Naomi Campbell postao je središnji dio njenog rada. Velika je zagovornica afričkih dizajnera poput Marianne Fassler i Tiffany Amber, promovirajući njihovu reputaciju učešćem na njihovim revijama te podržavajući Arise Fashion Week, koji slavi afričku modu.

Uzorni aktivisti kao što je Campbell postupno dobijaju svoju bitku. Izvještaj Fashion Spota o raznolikosti na Sedmici mode u New Yorku otkrilo je da su u proljeće 2015. samo petina modela bili obojeni modeli u usporedbi s više od polovice manekenki u proljeće 2022. Ali još ima posla prije nego što se modeli u boji počnu osjećati kao kod kuće. Manekenka rođena u Detroitu Megan Milan rekla je u viralnoj objavi na TikTok-u prošle godine, na primjer, da se morala ponovno našminkati za reviju na Sedmici mode u New Yorku jer šminker nije znao raditi na crnoj koži. “Izgledam kao duh”, požalila se.

TJ Sawyerr opisuje američkog manekena Altona Masona kao 'prvog muškog supermodela modernog doba' (Izvor: Getty Images)

Za britansko-ganski model, stvaratelja vizualnih slika i pripovjedača TJ Sawyerra, koji je radio za Calvin Klein, Vivienne Westwood i Lacoste, dugotrajno pitanje je ono što on opisuje kao "performativni tokenizam" interesa industrije za crne modele. "Ako ste itekako svjesni da je vaše uključivanje temeljeno na ispunjavanju okvira kvote ili ispunjavanju PR strategije, mislim da se to za mnoge ljude može osjećati obezvrijeđenim", kaže on za BBC

Vidjeti primjere ljudi koji izgledaju kao mi..., to mi je dalo ogromnu količinu samopouzdanja - TJ Sawyerr

Sawyerrovo je iskustvo, međutim, pretežno pozitivno. "Vidjeti primjere ljudi koji izgledaju poput nas… dalo mi je veliku količinu samopouzdanja do te mjere da zapravo nije bilo velike količine pitanja o mogućnosti da ja kao crna osoba uđem na teren", kaže, dajući primjer američkog modela Altona Masona, kojeg opisuje kao "prvi muški supermodel modernog doba", i spominjući dobrog prijatelja i kolegu iz Gane Ottawu Kwamija kao "možda jedan od najboljih primjera novootkrivene dostupnosti ove industrije za ljude iz marginaliziranih sredina

Sada češće iza objektiva, Sawyerr se trudi unaprijediti druge, zapošljavajući crne dizajnere setova-scenografe, modele, umjetničke direktore i stiliste za projekte koji, kako kaže, "promiču poštovanje prema našoj kulturi i našem porijeklu" i "slave pojedince koji možda ne dobijaju sjaj koji zaslužuju". Sawyerr je, poput Campbell, odrastao  u Južnom Londonu i fotografirao je supermodel u onome što smatra " stvarno lijepom trenutku punog kruga". Opisuje je kao "velikog pokretača" koji je "pokazao put prema mnogo pristupačnijoj komercijalnoj industriji kada su u pitanju crni modeli".

Gradeći sebe na uspjehu svojih predaka i sada podižući talente u nastajanju, Campbell je zauvijek promijenila lice mode i raznijela usku predodžbu industrije o ljepoti. “Crne žene imaju više DNK na ovom planetu nego bilo ko drugi”, ističe američki model Veronica Webb u dokumentarcu Supreme Models iz 2022. "Izgledamo na 100 miliona različitih načina i to se nikada ne bi smjelo negirati. Nijedan aspekt naše ljepote se ne bi smio negirati."

Izložba “NAOMI: In Fashion” , postavljena u V&A, South Kensington traje od 22. juna do 6. aprila 2025. Popraćena je istoimenom knjigom u kojoj Campbell govori o svojih 20 najlegendarnijih modnih izdanja.

federalna.ba/BBC