Nakon sedmica uništavanja i ubijanja ostaje pitanje: Šta želi Putin?
Kada je Vladimir Putin srušio mir u Evropi pokrenuvši rat protiv demokratije za 44 miliona ljudi, njegovo je opravdanje bilo da je moderna Ukrajina orijentirana na Zapad bila stalna prijetnja i da se Rusija nije mogla osjećati "sigurno, razvijati se i postojati".
No, nakon sedmica bombardiranja, hiljada mrtvih i egzodusa miliona izbjeglica, ostaje pitanje: koji je njegov ratni cilj i postoji li izlaz?
Šta želi Putin?
Čini se da su ciljevi koje je postavio na početku ruske invazije razvodnjeni tokom rata za koji je pretpostavljao da će biti brzo dobiven. Nije mogao ni priznati da je riječ o invaziji ili ratu, preferirajući fikciju "specijalne vojne operacije".
Ali ono što je jasno jest da on to vidi kao ključni trenutak u ruskoj historiiji. "Budućnost Rusije i njeno buduće mjesto u svijetu su u pitanju", kaže šef vanjske obavještajne službe Sergej Nariškin.
Početni cilj ruskog lidera bio je pregaziti Ukrajinu i svrgnuti njenu vladu, čime bi zauvijek bila okončana njegova želja da se pridruži zapadnom odbrambenom savezu NATO-u.
Ruskom je narodu rekao da je njegov cilj "demilitarizirati i denacificirati Ukrajinu", zaštititi ljude koji su bili podvrgnuti, kako je nazvao, osmogodišnjem maltretiranju i genocidu od strane ukrajinske vlade. "Nije naš plan okupirati ukrajinski teritorij. Ne namjeravamo nikome ništa nametati silom", insistirao je.
Ali nije bilo nacista i genocida, a Rusija je nametnula brutalnu silu na desetke gradova i ujedinila Ukrajince u suprotstavljanju okupaciji.
Bombardiranje se nastavlja - ali najnoviji izvještaji s mirovnih pregovora upućuju na to da Rusija više ne nastoji svrgnuti vladu i umjesto toga cilja na neutralnu Ukrajinu.

Zašto Putin sada želi neutralnu Ukrajinu?
Otkako je Ukrajina stekla nezavisnost 1991., nakon raspada Sovjetskog Saveza, postupno je skrenula prema Zapadu - i EU i NATO-u.
Ruski čelnik nastoji to preokrenuti, gledajući pad Sovjetskog Saveza kao "raspad historijske Rusije".
Tvrdio je da su Rusi i Ukrajinci jedan narod. "Ukrajina nikada nije imala tradiciju istinske državnosti", tvrdio je, negirajući Ukrajini njenu historiju.
Godine 2013. vršio je pritisak na ukrajinskog proruskog čelnika Viktora Janukoviča da ne potpiše sporazum s Europskom unijom, što je potaknulo proteste koji su naposljetku svrgnuli Ukrajinca u februaru 2014.
Rusija je uzvratila 2014. zauzevši ukrajinsku južnu regiju Krim i pokrenuvši pobunu na istoku, podupirući separatiste koji su se borili protiv ukrajinskih snaga u osmogodišnjem ratu koji je odnio 14.000 života.
Postojao je prekid vatre i mirovni sporazum iz Minska iz 2015. koji nikada nije proveden. Neposredno prije svoje invazije, predsjednik Putin je pokidao mirovni sporazum i priznao dvije države koje Rusija kao neovisne od Ukrajine podržava.
Dok je slao trupe, optužio je NATO da prijeti "našoj historijskoj budućnosti kao nacije", tvrdeći neutemeljeno da zemlje NATO-a žele uvesti rat na Krim.
Ima li izlaska iz ovog rata?
Savjetnik ukrajinskog predsjednika Mykhailo Podolyak vjeruje da bi prekid vatre mogao početi idućih dana jer su ruske snage zapele na svojim trenutnim položajima. Obje strane pozitivno su govorile o napretku u pregovorima, a Podolyak kaže da je ruski predsjednik ublažio svoje zahtjeve.
Na početku rata, ruski čelnik želio je da Ukrajina prizna Krim kao dio Rusije i da prizna nezavisnost istoka kojim upravljaju separatisti. Ukrajina bi morala promijeniti svoj ustav kako bi zagarantovala da se neće pridružiti NATO-u i EU.
Budući status Krima i država koje podržava Rusija u Lugansku i Donjecku još uvijek je daleko od rješenja, ali oni možda neće biti problem ako se dvije strane dogovore riješiti to pitanje kasnije. Čini se da je Rusija prihvatila da ne može svrgnuti ukrajinsko vodstvo i zamijeniti ga marionetskom vladom, kao u Bjelorusiji. Predsjednik Volodimir Zelenski rekao je na početku rata da je upozoren "neprijatelj me odredio kao metu broj jedan; moja porodica je meta broj dva".

"Čini se da će (Putin) morati prihvatiti mnogo ograničeniji popis", kaže Tatiana Stanovaya, iz analitičke tvrtke RPolitik i Carnegie moskovskog centra.
To je zato što Rusija razmišlja o "neutralnoj, demilitariziranoj" Ukrajini s vlastitom vojskom i mornaricom, poput Austrije ili Švedske, koje su obje članice EU. Austrija je neutralna, ali Švedska nije. Zapravo je nesvrstana i sudjeluje u vježbama NATO-a. Nisu svi uvjereni da Rusija pregovara u dobroj vjeri. Francuski ministar vanjskih poslova kaže da bi Moskva prvo trebala proglasiti prekid vatre, jer ne razgovarate "s pištoljem uperenim u glavu".
Koji su zahtjevi Ukrajine?
Zahtjevi Ukrajine su jasni, kaže savjetnik predsjednika: prekid vatre i povlačenje ruskih trupa, ali i pravno obavezujuća sigurnosna garancija koja bi Ukrajini pružila zaštitu od skupine savezničkih zemalja koje bi aktivno sprječavale napade i "aktivno sudjelovale na strani Ukrajine u sukobu".
Osiguranje ruskog vojnog povlačenja na predratne položaje neće biti samo ukrajinski zahtjev, već će to biti i crvena linija za Zapad, koji će odbiti prihvatiti još jedan od "zamrznutih sukoba" Rusije, kaže Marc Weller, profesor međunarodnog prava i bivši stručnjak UN-a za posredovanje.

Ukrajina je također ublažila svoj stav nakon ruske invazije, a predsjednik Zelensky je rekao da Ukrajinci sada shvataju da ih NATO neće primiti u članstvo: "To je istina i ona mora se priznati." "Radimo na dokumentima o kojima će predsjednici moći dalje raspravljati i potpisati ih. Očito će se to dogoditi uskoro jer je to jedini način da se okonča ovaj rat", rekao je Podolyak za američku televizijsku kuću PBS.
Da li će Putin postići dogovor s NATO-om?
Ako ništa drugo, ruski predsjednik je udvostručio svoje gađenje prema Zapadu i njegovom odbrambenom vojnom savezu od 30 članova. Možda razmišlja o kompromisu s Ukrajinom, ali za njega Zapad ima jedan cilj - podijeliti društvo u Rusiji i u konačnici ga uništiti.
Uoči rata, zahtijevao je od NATO-a da vrati sat na 1997. i preokrene svoje širenje na istok, uklonivši svoje snage i vojnu infrastrukturu iz država članica koje su se pridružile savezu od 1997. i ne nastavi raspoređivati "udarno oružje u blizini granica Rusije". To uključuje srednju Evropu, istočnu Evropu i Baltik.

U očima predsjednika Putina, Zapad je još 1990. obećao da se NATO neće proširiti "ni centimetar na istok", ali je to ipak učinio.
Međutim, to je bilo prije raspada Sovjetskog Saveza, pa se obećanje tadašnjem sovjetskom predsjedniku Mihailu Gorbačovu odnosilo samo na Istočnu Njemačku u kontekstu ponovno ujedinjene Njemačke. Gorbačov je kasnije rekao da se u to vrijeme "nikad nije raspravljalo o temi proširenja NATO-a".
Nakon što su svjedočili Putinovoj spremnosti da uništi evropske gradove kako bi postigao svoje ciljeve, zapadni čelnici sada nemaju iluzija. Njemački kancelar Olaf Scholz vjeruje da ruski predsjednik "želi preuzeti Evropu prema svom svjetonazoru", a predsjednik Joe Biden ga je označio ratnim zločincem. I gospodin Scholz i francuski predsjednik Emmanuel Macron govorili su o kontinentu na historijskoj prekretnici.
Prije rata, Rusija je zahtijevala da se svo američko nuklearno oružje zabrani izvan njihovih nacionalnih teritorija. SAD je ponudio početak pregovora o ograničavanju projektila kratkog i srednjeg dometa, kao i o novom sporazumu o interkontinentalnim projektilima, ali za sada su male šanse da se to dogodi.
Tatiana Stanovaya strahuje od spirale u novom hladnoratovskom sukobu: "Imam vrlo čvrste osjećaje da bismo se trebali pripremiti za novi ultimatum Zapadu koji će biti militariziraniji i agresivniji nego što smo mogli zamisliti."
Šta je sljedeće?
Predsjednik Putin bio je zapanjen razmjerom odgovora Zapada na njegovu invaziju. Znao je da članice NATO-a nikada neće kročiti na tlo Ukrajine, ali nije mogao pretpostaviti razmjere sankcija koje već imaju dramatičan učinak na rusku privredu - i bijesan je.
EU, SAD, UK i Kanada ciljale su rusku privredu na različite načine:
- Zamrznuta je imovina ruske središnje banke, a velike banke su isključene iz međunarodne mreže SWIFT prijenosa plaćanja.
- SAD je zabranio uvoz ruske nafte i plina; EU ima za cilj smanjiti uvoz plina za dvije trećine unutar godine dana; a Velika Britanija namjerava postupno izbaciti rusku naftu do kraja 2022
- Njemačka je zaustavila odobrenje za ruski plinovod Sjeverni tok 2, veliko ulaganje i Rusije i evropskih tvrtki
- Ruskim zračnim prijevoznicima zabranjen je pristup zračnom prostoru iznad EU, UK-a i Kanade
- Osobne sankcije nametnute su predsjedniku Putinu, ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu i mnogim drugim pojedincima
Nikakav mirovni sporazum s Ukrajinom neće okončati ove sankcije, a Vladimir Putin to zna. Umjesto toga, okrenuo se protiv Rusa koji su se protivili ratu.
Gotovo 15.000 antiratnih demonstranata je zatvoreno, a gotovo svi nezavisni mediji su ušutkani.
Nema više značajne političke opozicije jer su ili pobjegli iz zemlje, ili su u slučaju opozicionog čelnika Alekseja Navaljnog zatvoreni. "Ruski narod će uvijek moći razlikovati prave domoljube od ološa i izdajnika", kaže ruski predsjednik.
federalna.ba/BBC