Nakon Ardern, Marin i Sturgeon, ide li zastupljenost žena u politici unazad

Na nedavnoj turneji u Australiji, Barack Obama je ponudio svoju ideju o tome kako preokrenuti tok više od decenije duge demokratske erozije, kako bi se svijet usmjerio na put održivosti i mira.

“Zapravo sam uvjeren da ako bismo mogli isprobati eksperiment u kojem bi svaku državu na Zemlji vodile žene samo dvije godine... Uvjeren sam da bi svijet krenuo u boljem smjeru.”

Obamina sagovornica – bivša australska ministrica vanjskih poslova Julie Bishop – odgovorila je rekavši da bi ženama liderkama u tom slučaju trebalo samo šest mjeseci. Podaci, međutim, pokazuju da čak i daleko skromniji cilj rodnog pariteta u globalnom liderstvu ostaje daleko. Manje od trećine od 193 države članice UN-a ikada je imalo ženu na čelu. I dok je u posljednje dvije decenije zabilježen ogroman proporcionalni porast broja žena na vrhu globalne politike, stvarni broj ostaje nevjerovatno nizak.

Trenutno samo 12 država članica UN-a ima žene na čelu, što je manje sa 17 u 2022. Istraživanja UN Women sugeriraju da po sadašnjoj stopi, rodna ravnopravnost na najvišim pozicijama moći neće biti postignuta za još 130 godina. Posljednjih godina, rast broja žena liderki širom svijeta je u platou i 2023. godine jedan broj istaknutih žena lidera napustio je funkciju, kako bi ih zamijenili muškarci.

U januaru je Jacinda Ardern dala ostavku na mjesto premijerke Novog Zelanda rekavši da "više nema dovoljno u rezervoaru" da obavi posao. Moldavka Natalia Gavrilita dala je ostavku na mjesto premijerke u februaru, okrivljujući za to niz kriza uzrokovanih "ruskom agresijom".

Nicola Sturgeon – iako nije predstavljena u gornjim podacima jer nije bila čelnica države članice UN-a – podnijela je ostavku u februaru nakon više od osam godina kao premijerka Škotske, rekavši da je za to došlo “pravo vrijeme”.

Zatim je u nedjelju Sanna Marin u tijesnoj borbi izgubila na izborima u Finskoj, čime je okončano njeno vrijeme kao najmlađe premijerke na svijetu.

Pritisci moći

Sve ove liderke napustile su visoke funkcije iz vrlo različitih razloga, ali dr. Federica Caso, predavačica međunarodnih odnosa na Univerzitetu La Trobe, upozorava da bi rastuća militarizacija širom svijeta zbog ruske invazije na Ukrajinu mogla predstavljati neizvjesnost za sve žene liderke širom svijeta.

„Sanna Marin je tražila da Finska uđe u NATO... ali generalno govoreći, birači imaju tendenciju da vide muškarce kao pouzdanije u odbrani i sigurnosti“, kaže ona.

Istraživanje Pew Research-a iz 2018. djelimično to potvrđuje. Na pitanje, većina američkih glasača je rekla da nema razlike između muških i ženskih političkih lidera. Jedini izuzeci su bili u oblastima kao što su obrazovanje i zdravstvena zaštita – gdje se smatralo da su žene efikasnije – i nacionalna bezbjednost i odbrana – gdje se smatralo da muškarci rade bolji posao.

Caso također kaže da se žene također susreću sa stereotipnim idejama o tome kako bi se trebale ponašati, posebno iz medija.

Ardern se suočila sa ličnim napadima bez presedana u novozelandskoj politici. Policija je 2022. izvijestila da su se prijetnje premijerki gotovo utrostručile za tri godine. U svojoj najavi ostavke, Ardern je rekla da, iako prijetnje njenoj sigurnosti nisu bile osnova njene odluke da odustane, one su „imale uticaja“.

Marin je pretrpjela nametljivo i često seksističko ispitivanje njenog privatnog života i ponašanja, možda najizraženije kada se suočila sa službenom istragom nakon što se pojavio video na kojem se vidi kako pije i pleše s prijateljima.

Seksističko medijsko izvještavanje može utjecati na sposobnost žena liderica da prikupljaju sredstva i osiguravaju donacije za predizborne kampanje, kaže Caso.

“Teško je nastaviti plivati protiv struje kada se stalno osporavaš po pitanju svog spola, a ne zbog načina na koji vodiš politiku.”

Nejednaki pritisci porodičnih obaveza i odgovornosti za brigu takođe se smatraju potencijalnim razlogom da je mandat žene liderke tako kratak. U prosjeku 2,1 godinu, navodi Pew Research.

„Ne želimo da generalizujemo, ali čak i kada su na vrhu politike, posao brige o domaćinstvu i dalje često pada na žene“, kaže Caso.

Naopak svijet

Istraživanje Evropskog parlamenta 2021. pokazuje da rodno ravnopravna društva uživaju bolje zdravlje, snažniji ekonomski rast i veću sigurnost.

Možda nije iznenađujuće da populacija žena ima daleko bolje rezultate kada su zastupljene u ulogama u donošenju odluka. Na primjer, u Norveškoj je studija otkrila direktnu vezu između prisustva žena u općinskim vijećima i nivoa pokrivenosti dječijim uslugama koje se nude.

Caso upozorava da se žene ne smiju grupisati u jednu grupu, ali kaže da "istraživanja također sugeriraju da žene više pregovaraju i posreduju, tako da kada su na stolu teške pozicije, one imaju tendenciju da budu diplomatičnije". Iako je broj ministrica vanjskih poslova širom svijeta nekoliko puta veći od broja žena na čelu, značajne barijere ostaju. Podaci UN Women pokazuju da je još uvijek mnogo vjerovatnije da će žene dobiti kabinetske portfelje vezane za porodične i dječje poslove ili žene i rodnu ravnopravnost nego na položaje vanjskih poslova, odbrane ili ekonomije.

To znači da je tradicionalni put do moći – uspon kroz vladine i visoke pozicije u kabinetu – ženama i dalje teže proći.

Neke zemlje su uvele rodne kvote u nadi da će napredovati u ravnopravnoj zastupljenosti. Studija UN-a iz 2021. pokazala je da su zemlje koje su zakonski propisale kvote kandidata zabilježile porast zastupljenosti žena. Ali statistika je i dalje stroga: samo 13 zemalja ima kabinete koji su dostigli rodni paritet. Zastupljenost u nacionalnim parlamentima je još neravnopravnija: od 2023. godine samo šest zemalja ima parlamente u kojima je 50% ili više žena.

Za sada, Obamin san o ženama koje vode svijet ostaje dalek, a mnogi stručnjaci su to čak kritizirali kao previše pojednostavljeno.

„Nakon dvije godine vidjeli bi da žene nisu homogena kategorija“, kaže Caso. “Ali to je u nekim aspektima dobro, posebno jer bi preokrenulo svijet naglavačke.”

federalna.ba/The Guardian