Najveći broj zgrada u Zenici nema nikakvu protivpožarnu zaštitu

Požari su jedna od najvećih prijetnji po ljudski život i imovinu. Pored onih na otvorenom aktuelnih tokom ljetnih vrućina, požari u stambenim i poslovnim zgradama nose najveći rizik po ljude. No, koliko su stambeni objekti spremni odbraniti se u slučaju požara – govori činjenica da najveći broj zgrada u Zenici nema nikakvu protivpožarnu zaštitu.

Jedan zenički ulazu sa 8 spratova i oko stotinu stanara nem protivpožarnih aparata. U slučaju požara, prepušteni su sami sebi jer ni unutrašnja hidrantska mreža ne postoji. Takvo stanje je od perioda iza rata kada su svi sistemi uništeni. Za svoju sigurnost svakodnevno su zabrinuti.

„Poslije rata – ništa. Sve je odneseno. Naša sigurnost bi bila jedino što imamo protivpožarne stepenice, što bismo mogli izaći i evakuisati se. Što se tiče materijalnih dobara, mislim da nista ne bismo mogli spasiti“, kaže Mara Šujić, predsjednica kućnog savjeta.

Da je stanje alarmantno u većini zeničkih zgrada, svjedoče i stambeni servisi. Od 400 stambenih objekata, koliko se nalazi u nadležnosti jednog od njih, tek manje od 100 uspjelo je riješiti problem protivpožarne zaštite. Direktor Ahmed Tufekčić navodi kako su izlazili na teren da bi u zgradama pregledali hidrantske mreže i njihove potrebe za protivpožarnim aparatima: „Mali broj tih zgrada je riješio problem koji imaju. Mi smo svima dali ponude i riješili to sa onim etažnim vlasnicima i predsjednicima kućnih savjeta kojima je, zapravo, bilo stalo da to riješe“.

Nedovoljan priliv sredstava danas znači manju sigurnost. No, iako sigurnost građana ne bi smjela biti uvjetovana time, iz nadležnih gradskih organa nismo dobili odgovor koliko se i na koji način ulaže u protivpožarnu zaštitu. Simptomatično je da odgovor nismo dobili ni od gradskih službi, a ni od preduzeća Vodovoda i kanalizacije i Profesionalne vatrogasne jedinice. No, stav onih o čijim životima se radi je jasan.

„Mislim da bi trebali da iznađu srestva pa, ako treba, i uz pomoć stanara jednim dijelom - mislim da bi to bilo jeftinije nego da da se dese požari i ljudski životi odu“, dodaje Šujić.

Tufekčić napominje kako u zgrada nema crijeva – nema, zapravo, ničega: „Bog zna kada je iko pogledao u to. I to ne bi bio mali projekt da se to u čitavom gradu riješi - velika svota novaca bila bi potrebna“.

Pored stambenih, u riziku su i pravni subjekti, mada se nalaze u znatno boljem stanju. Iako inspektori redovno kontrolišu prohodnost požarnih puteva i opće stanje na osnovu kojeg se provode mjere, nemoguće je utjecati na ljudski faktor.

Iz MUP-a ZDK-a navode kako se na području ZDK-a nalazi oko 10.000 subjekata nadzora i da ima pet inspektora za zaštitu od požara: „Obavljanje inspekcijskih nadzora planira se u vremenskim razmacima u cilju zastupljenosti u što većem broju subjekata nadzora, iako smatramo da bi bilo svrsishodno još češće obavljanje inspekcijskih nadzora“.

I dok nadležni o stanju koje traje gotovo trideset godina ne vode dovoljno računa, građani moraju postati svjesni da je krajnja odgovornost u zaštiti na njima  koji neplaćanjem stambenih servisa i nebrigom o ličnom životnom prostoru ugrožavaju vlastiti život.

federalna.ba