Najbolje fotografije 2021. i priče onih koji su ih uslikali

Fotografi koji su snimili najupečatljivije slike godine – bilježeći sve, od zastrašujuće snage prirode do ljudske cijene rata i Covida – prisjećaju se kako su snimljene i šta nam govore.

Sahrana za žrtve Covida u Mumbaiju
Divyakant Solanki/EPA-EFE/Shutterstock

23. april - Odsjeo sam na periferiji Mumbaija kada su se pojavile vijesti da je izbio požar u jednoj od bolnica sa pacijentima oboljelih od Covida. Pojurio sam i zatekao ih kako premještaju pacijente u druge bolnice; rekli su da je od posljedica već umrlo više od 10 ljudi.

Sahrana je bila užasavajuća. Na pogrebnoj lomači ležalo je 10 do 12 žrtava Covida s okupljenim rođacima, mnogi od njih u suzama. Suočavanje s emocijama rodbine i voljenih najteži je dio koji fotograf može osjetiti tokom praćenja nekog događaja.

Građanski radnici, poput čovjeka na ovoj fotografiji, imali su vrlo važnu ulogu u sahranama tokom Covida – oni su bili jedini ljudi kojima je bilo dopušteno izdavati posljednje obrede. Nažalost, nije bilo ni približno dovoljno zaštitne opreme da bi rodbina mogla ući na mjesto pogreba ili dodirnuti tijela svojih mrtvih članova porodica.

Ova fotografija mi je jako prirasla srcu; Vidio sam toliko mrtvih tijela tokom prošle godine, ali teško je uhvatiti utjecaj koji je imao na mene, a kamoli na ljude koji su izgubili voljene. Mislim da vidjeti čovjeka u zaštitnom odjelu, kako mrko hoda između pogrebnih lomača, pokazuje ljudski danak pandemije.

Tunižani čekaju pomoć na drevnom čamcu, Lampedusa, Italija
Santi Palacios/AP

25. juli -  Jedrili smo međunarodnim vodama južno od otoka Lampeduse kada smo čuli kako ribari dozivaju preko radija, govoreći da o ovom malom čamcu sa 17 ljudi u njemu tone i da očajnički traži pomoć.

Najteža stvar u radu na moru je zaobići operaciju spašavanja. Morski put koji povezuje Libiju s Italijom jedan je od najsmrtonosnijih za migrante na svijetu. Nalazite se usred ničega, što može biti vrlo izazovno, pogotovo noću. Ali kada imate sreće i imate dovoljno svjetla, ili pun mjesec, zaista imate priliku pokazati koliko su prijelazi usamljeni.

Brinem se da nije uvijek očito koliko su te situacije ekstremne. Ljudi su već vidjeli slike izbjeglica koje se utapaju u Mediteranu; svi znaju da se to događa. Dakle, cilj je snimiti slike koje bolje dočaraju intenzitet njihovih iskustava.

Kim Kardashian na Met Gali, New York
Justin Lane/EPA

13. septembar - Već nekoliko godina pratim Met Gala. Uvijek je to bizaran prizor. Svaki crveni tepih je uzbudljiv, ali to je tako čudna mješavina ljudi: poslovnih ljudi, muzičkih zvijezda, filmskih zvijezda. Cijela stvar ima frenetične kvalitete što znači da možete natjerati dvije potpuno nasumične slavne osobe da stoje jedna pored druge.

Ovo je na neki način smiješna slika. Da se neko pojavi u ovoj odjeći, potpuno prekriven crnom - pokazuje koliko je slavna osoba u čudnom trenutku. Naravno, na Met Gala-i ima mnogo bizarnih odjevnih kombinacija – duga je povorka ludih odjevnih kombinacija i slavnih koji se na neki način „takmiče“ jedni protiv drugih – ali biti prekriven crnim bilo je toliko drugačije da je privuklo moju pažnju. Nešto stvarno otkačeno, ili stvarno seksi, gotovo je svakodnevnije.

Kim Kardashian uvijek je vrlo zainteresirana za ljude. Radi se više o tome šta je ona odlučila učiniti u tom trenutku.

Kuća prekrivena pepelom na La Palmi, Kanarska ostrva, Španija, Emilio Morenatti/AP

30.oktobar - Prvi put kada sam otišao u La Palmu da pokrivam erupciju vulkana Cumbre Vieja, zonu isključenja štitila je policija, što je značilo da se nisam mogao dovoljno približiti. Ovo je snimljeno na mom drugom putovanju. Ugledao sam kuću na horizontu koja je bila potpuno prekrivena pepelom. Moj prvi cilj bio je samo otići tamo pješice, ali to nije bilo moguće, zbog vrućih stijena i kamenja koje se kotrljalo s vulkana. Korištenje drona može biti stvarno bezlično, ali ponekad je to jedina opcija – jedini način da se uhvati veličina tragedije.

Vulkan je nastavio izbacivati ogromne količine magme i pepela više od mjesec dana nakon erupcije. Vidio sam puno kuća potpuno pokrivenih, ali ova se vizualno najviše isticala, jer je kuća tako izolirana. To je tako čist snimak razaranja koje je vulkan prouzročio. Ipak, kuća još uvijek stoji.

Časna sestra moli policiju Myitkyina, Myanmar
Myitkyina News Journal/AFP/Getty Images

8. mart -  Nakon što je bila de facto čelnica Mjanmara od pobjede na ubjedljivim izborima u novembru 2015. i preuzimanja uloge državne savjetnice u aprilu 2016., Aung San Suu Kyi svrgnuta je vojnim udarom 1. februara. U nastalim demonstracijama, stotine ljudi – uključujući desetine djece – ubile su snage sigurnosti. Ova snimka, koju je napravio nepoznat fotograf, prikazuje časnu sestru u sjevernom gradu Myitkyina kako se obraća policajcima usred obračuna.

Indonezijski tim za sahrane u Yogyakarti, Java
Ulet Ifansasti/Getty Images

12. august - U julu i augustu Indonezija se doista borila da obuzda svoju epidemiju Covida. Imao sam ideju fotografirati pogrebni tim kako bih pokazao kako Covid protokoli utječu na svaki aspekt života u Indoneziji. Yogyakarta je posebno teško pogođena varijantom Delta; čuli biste sirene hitne pomoći gdje god ste otišli, a pogrebne ekipe bile su na prvoj crti odbrane. Oni su ti koji se moraju nositi sa situacijom kada ljudi odu u bolnicu i ne izađu živi.

Bio sam u bolnici kada sam oko 23 sata dobio poziv da obučem zaštitno odijelo i krenem na groblje. Covid protokoli značili su da su ljudi u posljednjim trenucima morali biti udaljeni od svoje porodice. Bilo je tako tužno vidjeti porodice kako se mole ispred groblja, znajući da je pokop njihovih voljenih prepušten timu stranaca u zaštitnim odijelima.

Tom Daley plete prije utrke na 10 metara, finale na Olimpijskim igrama u Tokiju, Clive Rose/Getty Images

7.august - Toma fotografišem od Pekinga 2008. Užitak ga je fotografisati.

Bilo je to neposredno prije njegovog olimpijskog finala na 10 metara. Uz Covid protokole, nije bilo dovoljno vremena da se vrati i odmori u olimpijskom selu, pa je samo pronašao miran kutak bazena, praktički ispod skakačke daske, i izvadio svoj pribor za pletenje.

To što nema majicu dodaje lijepu notu, zbog kontrasta između njegove muškosti – trbušnjaka i tijela sportaša – i koliko opušteno izgleda dok plete. Samo sam mislio da je to lijep trenutak, ne nužno za sada, ali da se osvrnem na njega za 20 ili 30 godina.

Bila je to prilično čudna Olimpijada, zbog Covida, ali da sportaš počne plesti usred olimpijskog takmičenja bilo je doista jedinstveno. Vrlo je u skladu s onim ko je on, što je cool. Gledajući unatrag, ljudi se vjerojatno bolje sjećaju cijele stvari s pletenjem nego što je on osvojio svoje medalje.

Masa pokušava ući u US Capitol, Washington DC
Victor J Blue/Bloomberg

6. januar - Izvještavao sam o nizu velikih skupova u DC-u oko Trumpove kampanje Stop the Steal. Do 6. januara svi smo bili spremni za nasilje po gradu, uglavnom od ekstremno desnih ili fašističkih skupina, ali svako ko kaže da je znao što će se dogoditi je lažov.

Trump je izašao na pozornicu dodvoravajući se publici, ali nakon 10 ili 15 minuta ljudi su se počeliodlaziti i marširati avenijom Pennsylvania. Možda su to sve već čuli, ali sam osjećao prilično snažno da moram biti na čelu te grupe.

Ova slika je snimljena pred kraj nereda, neposredno nakon što su probili u zgradu Kongresa. Već sam bio unutra s izgrednicima i bio sam vrlo blizu mjesta ubistva Ashli Babbitt od strane kaptolskog policajca.

Američki Kongres je ogromna zgrada i bilo je možda 2000 demonstranata koji su pokušavali probiti drvena vrata i ponovno ući u zgradu. Policijskim jedinicama unutar zgrade ponestalo je hemijskog nadražujućeg sredstva koje koriste za kontrolu mase i pribjegle su prskanju iz vatrogasnih aparata na vratima. Tada je jedan demonstrant stajao na ulazu, trijumfalno raširivši ruke, gotovo kao da slavi Trumpovu pobjedu u tom trenutku.

Policija hapsi ženu, dok se ljudi okupljaju na protestima zbog kidnapovanja i ubistva Sarah Everard, Clapham Common, London
Hannah McKay/Reuters

13. mart - Ponekad Londonu može nedostajati osjećaj zajednice – ne poznajete svoje susjede – pa je vidjeti da toliko ljudi, posebno mladih žena, traže ovu ženu koju niko od njih nije poznavao, doista dodatno pojačao emocije tog dana. Bilo je puno plakanja.

Bila je tu i mala skupina demonstranata koja se obraćala stotinama ljudi s tribine. Kako je to još bilo za vrijeme ograničenja zbog Covida, policija je na kraju stigla kako bi prekinula okupljanje, no mnogi su bili odlučni nastaviti odavati počast. Prešlo je od refleksivne, emotivne scene do ljutite. Tada je i došlo do sukoba policije i demonstranata.

Bila sam na središtu tribine kada ih je policija počela hapsit. Nastalo je komešanje i nemam pojma kako je Patsy Stevenson bila prisiljena na zemlju, ali imam njene slike na podu, licem prema dolje s rukama iza leđa.

Ljudi su rekli da izgleda kao slika – izgleda tako upečatljivo sa svojom blijedom kožom i crvenom kosom – ali bilo je tako mračno i nisam mogla koristiti bljeskalicu zbog policijskih hi-vis jakni.

Mislim da je ova slika usamljene demonstrantice koju sputavaju bezlični muški policajci pomogla da se priča gurne u tačku razgovora; postala je simbolom bijesa.

Ribar hrani bijele ajkule u Tan-Awanu, Filipini
Hannah Reyes Morales/The New York Times/Eyevine

30. septembar - Mislila sam da je zaista zanimljivo istražiti kako mjere izolacije utječu na odnos između Tan-Awana, grada na Filipinima, i izumirućih vrsta.

Živeći na Filipinima, često ste svjedoci napetosti između očuvanja divljih životinja i lokalnih zajednica. Hranjenje morskih pasa utječe na njihovu prehranu i obrasce migracije, dok morski psi imaju ogrebotine od plivanja preblizu čamcima. Ali prilika za plivanje s najvećom ribom na svijetu privlači turiste u grad. Ovi ribari to ne bi radili da su imali više obećavajućih privrednih, tako da ne vjerujem u stvaranje zlikovaca zajednice za ovu praksu.

Plivala sam s kamerom, postavljala je iznad i ispod vode i fotografirala što sam šire mogla. Da biste dobili cijelog morskog psa, morate biti prilično daleko, ali ne toliko da biste žrtvovali vidljivost. Smatram da je podvodna fotografija izazovna – svijet je toliko drugačiji ispod površine. Bilo mi je važno da morski pas i morski čuvar budu u istom kadru, jer ova fotografija zapravo govori o složenoj međuovisnosti.

Turisti gledaju erupciju vulkana, Island
Arnar Kristjansson

9. april - Ovo je snimljeno baš kad se počeo formirati drugi krater. Ranije tog dana uhvaćen sam u ogromnoj snježnoj oluji i bio sam zabrinut da neće biti načina da to snimim. Ali odlučio sam pričekati za slučaj da se snijeg očisti; nikad ne možete vjerovati prognozi na Islandu.

Bilo je čudno vidjeti ljude koji stoje tako blizu. To može biti vrlo opasno, uglavnom zbog plina, a ne zbog lave – ako vjetar promijeni smjer, ljudi se mogu teško razboljeti. Bio je tu tinejdžer koji je snimao TikTok videozapise sebe dok skače manje od pet metara. Bio je to jedan od onih trenutaka kada se uštinete jer ste snimili nešto uistinu nadrealno.

Krater koji možete vidjeti na ovoj fotografiji „ugasio“ se u roku od nekoliko dana, ali neki od ostalih koji su nastali ovom erupcijom trajali su mjesecima. Ovaj ovdje je ipak najfotogeničniji. Mislim da je stvarno prilično lijepo.

Posljednji trenuci gorile-siročeta, Virunga national park, DR Kongo
Brent Stirton/Getty Images

21. septembar - S tim gorilama radim dosta dugo. Bio sam u Demokratskoj Republici Kongo 2007. i radio priču o tome kako je skupina rendžera otišla u Južnu Afriku na paravojnu obuku, kako bi se borila protiv raznih milicijskih skupina koje su djelovale u tom parku. Tri dana nakon tog zadatka, čuli smo da je ubijena skupina teško ugroženih planinskih gorila. Od tada se redovno vraćam u park.

U septembru sam bio fokusiran na dokumentiranje operacije čišćenja militantnih grupa iz parka. Dok sam ja bio tamo, Ndakasi nije bila dobro. Otišao sam pokriti medicinski zahvat koji su radili na njoj. Kad je izašla iz anestezije, njen skrbnik Andre Bauma i dva veterinara radili su na reanimaciji. Nakon toga je bila jako slaba i puzala je po Andreu. Svaki njen dio bio je na njemu, kao što bi to učinila beba. Bilo je vrlo djetinjasto. U parku su znali da je jako bolesna, ali su se ipak nadali da će se oporaviti. Onda su se stvari okrenule.

Bilo je vrlo tmurno. Kad je bilo jasno što se događa, snimio sam ove kadrove i otišao, jer je to postao vrlo ličan trenutak između nje i Andree. Bila je jedina gorila koja je preživjela taj masakr 2007. Bila je beba i pronađena kako doji svoju mrtvu majku. Bilo je jako hladno i bebe mogu vrlo brzo umrijeti od izloženosti toj hladnoći. Tog dana Andre je postao njezin njegovatelj. Priča se da ju je stavio pod svoju košulju radi topline i prošao oko 6.400 km kroz opasno područje. Postoji određeni ciklus u tome kako je umrla, kako je bila blizu njega, kako je opet držao.

Djevojčica u svom uništenom domu, Gaza
Fatima Shbair/Getty Images

24. maj - Bio sam na zadatku za Getty Images tog dana da pokrivam Gazu nakon sporazuma (Gaza-Izrael) o prekidu vatre. Krenuo sam ravno u Beit Hanoun – četvrt je bila pogođena dok su porodice bile u svojim domovima.

Posjetio sam sve tamošnje porodice, čuo njihove priče i ušao u uništene kuće, uključujući i dom Raghada Naseera. Raghad me je pratila iz jedne sobe u drugu, noseći svog medvjedića. Pitao sam Raghad za njenu sobu i ona me odvela u nju.

Cijelo je vrijeme bila tiha, sa znakovima šoka i tuge na licu. Stajala je u svojoj sobi u potpunoj tišini, promatrajući što se dogodilo susjedstvu kroz razrušeni zid, kao da to ne može shvatiti. Vidjeti Raghada u ovom stanju bilo je vrlo bolno. Na ovoj slici je izražavala osjećaje svih stanovnika susjedstva. Sažima sve što se dogodilo.

Ponovo sam posjetio Raghad ovog mjeseca. Ona i njena porodica morali su napustiti susjedstvo i iznajmiti malu kuću daleko. Raghad i njena braća i sestre psihički pate zbog onoga što se dogodilo; osjećaju se vrlo uznemireno što su izgubili svoj dom i što su odvojeni od svojih susjeda. Snimanje ove slike natjeralo me na razmišljanje: moj dom je mogao biti ovakav svakog trenutka i živjela bih s istim osjećajem. Gledam ljude u Beit Hanounu i razmišljam koliko su jaki.

Talibanski borci na Međunarodnom aerodromu Hamid Karzai tokom noćne molitve, Kabul
Jim Huylebroek/The New York Times/Eyevine

28. august - Ovo je snimljeno nekoliko sedmica nakon pada Kabula. Izvan aerodroma bio je potpuni haos; osjećalo se kao da svi u zemlji pokušavaju ući. Samo nekoliko dana prije, napad ISKP-a ubio je stotine.

Ovi ljudi su specijalci koji su raspoređeni da osiguravaju aerodrom. Bilo je vrlo teško dobiti pristup i, u mojim prethodnim pokušajima, ili su me odbili ili su me pretukli. Tog sam dana bio odlučan da uđem. Kad je pala noć, ušao sam unutra, prije nego što sam grupi talibanskih boraca objasnio da mi treba samo nekoliko fotografija unutar kapije.

Jedan tip, čovjek kojeg možete vidjeti kako vodi molitvu, počeo je govoriti engleski; rekao je da bih možda mogao uslikati nešto nakon namaza. Pitao sam mogu li ih uzeti tokom. Vidjeti borce kako se mole sa svojom modernom vojnom opremom, odorama i kacigama činilo se kao dobra inkapsulacija kako su talibani prešli iz gerilskih snaga u modernu vojnu operaciju.

Ova slika je meni lično važna, jer je potvrdila moju odluku da ostanem do augusta. Bilo je to kockanje, jer smo znali da će stvari biti neizvjesne kada talibani preuzmu vlast, ali osjećao sam da moram biti tamo kako bih dokumentirao kraj globalnog rata protiv terorizma kakav poznajemo.

Članica Crvenog križa tješi izbjeglicu, Ceuta, Španija, Bernat Armangue/AP

18. maj - Ovo je snimljeno u Ceuti, jednoj od dvije španske ekklave koje graniče s Marokom na afričkoj obali Sredozemnog mora. S obzirom na to da se politički nalazi u Evropi, to je davno uspostavljena ruta u kontinent. 17. i 18. maja prešlo je više od 8000 ljudi.

Ovaj čovjek je stigao sa svojim bratom, koji je pao u nesvijest. Počeo je luditi, uplašen da mu suputnik umire. Pripadnica Crvenog križa ga je tješila rekavši da će sve biti u redu. Bio je to samo jedan od tih trenutaka; nije imao izbora nego srušiti se, ne samo zbog traumatične situacije, već i, pretpostavljam, zbog težine svega što su prošli u prethodnih nekoliko sedmica.

Dolazeći migranti često ne dobiju potrebnu pomoć ili pažnju – bilo je tako dobro uhvatiti trenutak istinske povezanosti dva ljudskih bića, neovisno o njihovom porijeklu ili religiji.

Konj kojeg prevozi vojska Švicarske, Saignelégier
Fabrice Coffrini/AFP via Getty Images

9. april - Rečeno mi je da veterinarska služba švicarske vojske provodi testove i da su bile glasine da će konje prevoziti helikopterom. Nisam imao pojma kako će to funkcionirati, ali sam sumnjao da bi to moglo napraviti lijepu fotografiju.

Konji su smireni i imaju pokriveno lice prije nego što ih pričvrste za helikopter. Tijela su im također zamotana, jer tamo gore postaje prilično hladno.

Helikopter nisam mogao uključiti u snimak, jer je sajla bila predugačka - skoro 30 metara - ali mislim da daje nadrealni izgled fotografije, samo vidjeti konja kako visi. Vrlo je čudna slika. Mislim da se to poboljšava jer nema konteksta helikoptera.

Konje prenose na prilično velike udaljenosti, često duže od pola sata. Ono što mi se jako sviđa na ovoj slici je to što možete vidjeti kretanje konja – gotovo možete osjetiti kako se njiše na vjetru.

Evakuacija stanovištva sa ostrva pogođenog požarima, Evia, Greece
Konstantinos Tsakalidis/Bloomberg via Getty Images

8. august - Čim sam stigao do ostrva Evia, mogao sam vidjeti požar kako bjesne u daljini,vatru koja  diže visoko i pale sve zadivljujućim intenzitetom. Mogli ste čuti ovaj zastrašujući zvuk pucketanja širom ostrva; bilo je drugačije od ičega što sam ikada doživio.

Vidio sam 81-godišnju Panayiotu Noumidija, kako se nespretno kreće izvan kuće koju možete vidjeti na slici. Bila je očito uznemirena pa sam joj prišao. Rekla je da nije mogla pronaći muža (kasnije su se ponovno spojili) i da se boji za svoj dom – gradili su ga polako tokom 20 godina i izgledalo je kao da plamen ide ravno prema njemu (kuća kasnije nije oštećena).

Dan je bio haotičan, ali dao sam sve od sebe da uhvatim intenzitet požara, očaj ljudi u Eviji i nedostatak državne pomoći onima koji su u nevolji.

Odmah sam znao da je slika važan odraz situacije s kojom se Grci suočavaju. Ali nisam mogao zamisliti da će to postati viralno širom svijeta. Fotografija je postala simbolom klimatske krize, a katastrofalna šteta uzrokovana požarima predstavlja štetu koju ljudska aktivnost nanosi planeti. Za mene je vrlo posebno snimiti fotografiju koja utieče na toliko ljudi širom svijeta.

Danski fudbaler stvaraju ljudski štit oko svog saigrača Christiana Eriksena na Euro 2020, Copenhagen
Friedemann Vogel/EPA

12. juna - Ovo je snimljeno otprilike četiri ili pet minuta nakon što se Eriksen srušio. U trenutku kad sam ovo fotografisao, niko nije znao je li uopće živ.

Cijelo sam vrijeme pokušavao održavati distancu. UEFA-ina pravila o Covidu spriječila su me da izađem na teren, ali, bez obzira na to, smatrao sam da je važno ne učiniti ništa što bi moglo ometati rad medicinskog tima.

Dobio sam mnogo kritika za ovu sliku, jer sam pokušao snimiti nekoga ko je možda mrtav, ali to je moj posao. Zaista je važno pokazati realnost situacije. Bilo je jako snažno vidjeti kako se obožavatelji nadaju i mole. Bez obzira na nacionalnost ili podršku, svi su samo htjeli da Eriksen bude OK.

Nevjerovatna su lica igrača oko Eriksena. Oni jasno vide koliko je situacija ozbiljna i izrazito su uznemireni. Ponovno pokretanje nečijeg srca je nevjerovatno teško; kad to vidiš izbliza, kao što sam ja mogao, shvatiš koliko je svaki trenutak važan.

Ljudi hrane galebove u smogu, Delhi
Navesh Chitrakar/Reuters

18. novembar - Od trenutka kada sam stigao u Delhi, oči su mi pekle od gustog smoga. Nisam bio tamo zbog posla; bio je to više odmor, sa suprugom, pa sam iskoristio priliku da nekoliko dana provedem rano se budeći kako bi izašao da fotografišem.

Nakon što sam se vratio sa snimanja, pregledao sam sve slike i gotovo se nisam potrudio da ovu sliku upišem. Ali pitao sam suprugu: "S kojom fotografijom da idem?" a ovaj je bio njezin izbor. Početna priča je bila o zagađenju, ali za mene je ova slika samo o pticama; izgledaju tako dramatično na pozadini punoj smoga.

federalna.ba/The Guardian