„Nacrt se dvije godine kiseli, konačno dječaci u parlamentu shvataju važnost izmjene tog zakona“

U parlamentarnoj proceduri nalazi se prijedlog izmjena i dopuna Krivičnog zakona Federacije kojim bi institut doživotnog zatvora bio vraćen. Uputila ga je Demokratska fronta s ciljem prevencije najtežih krivičnih dijela. Međutim, ni do sada ni u jednom slučaju femicida nije propisana najstroža kazna od 45 godina zatvora. Da li bi eventualno usvajanje zakona preveniralo nove slučajeve ili se kuća, ipak, gradi od krova?

Prijedlog zakona posebno tretira krivična dijela protiv života i tijela, protiv spolne slobode i morala, te protiv braka, porodice i mladeži. Ubistvo žene prijedlogom bi se tretiralo kao posebno krivično dijelo femicid, odnosno ubistvo motivisano mržnjom prema ženi i za njega propisuje kaznu i do doživotnog zatvora.

Advokatica Senka Nožica smatra da ova izmjena zakona neće ništa promijeniti: „Postoje drakonski zakoni koji režu ruke zbog krađe najmanje stvari pa se krađe nastavljaju. Dakle, ovo je najlakše državi – evo, mi smo nešto uradili, promijenili smo zakon i sve je uredu“.

„Takav nacrt sjedi u Parlametu dvije godine i kiseli se i sad, pod utjecajem javnosti, konačno dječaci u parlamentu shvataju važnost izmjene tog zakona“, kaže aktivistkinja Aida Feraget.

Trenutni Krivični zakon Federacije propisuje kaznu do 45 godina zatvora. Ona do sad nije izrečena. AIRE centar uradio je analizu 35 sudskih praksi u procesiranju femicida i pokušaja femicida. U BiH od 2017. do 2021. godine, njih 20 koji su optuženi za ubistvo ili pokušaj teškog ubistva, osuđeno je na manje od 10 godina zatvora.

Nisam u stanju pojmiti čime se vode te sudije kad donose takve presude, dodaje Feraget.

„Blaga kaznena politika je politika sudova. Ja se stvarno u posao sudova ne bih miješala, ali ne radi se samo o blagoj kaznenoj politici za ova djela nego generalno za sva krivična djela“, napominje Nožica.

Kada u pitanje dovedemo rijetko primjenjivanu strogu kaznenu politiku, krivično djelo je već počinjeno. Iako bi kaznena politika trebala djelovati preventivno, sudska praksa to ne potvrđuje. Prvi u lancu prevencije bili bi socijalne službe, kao i policija. Ali samo u KS-u jedan socijalni radnik dolazi na 8.000 stanovnika, dok je evropski standard 1 na 4.000.

„Dok mi ne osnažimo centre za socijalni rad i policiju kapacitetom, obukom, opremom, većim platama - mi nećemo dobiti informaciju šta se negdje dešava, a ona je najvažnija. To je skupo rješenje, ali je jedino“, tvrdi Nožica.

Zlatan Hrnčić, stručni savjetnik Gender centra FBiH, naglašava kako je ključni problem dosljedna primjena i stalno informisanje javnosti da je nasilje u porodici krivično djelo kao svako drugo djelo.

Usvajanjem ovog prijedloga počinioci će svakako znati da im prijeti doživotna robija, ali to žrtvama neće baš mnogo značiti. U više prilika, obično onih najtragičnijih, oni koji su na neki način činili lanac odgovornosti targetirali su službe za socijalni rad kao najslabiju kariku. I tu se priča završava. Žrtve nasilja žive svoj pakao na zemlji i možda će naš poziv, ukoliko svjedočimo nasilju - biti njihov izlazak. A dužni smo kao građani i ljudi. Bar dok sistem ne profunkcioniše. A neće skoro.

federalna.ba