Tužna priča Zeničanina dobila sretan kraj
Rasim Redžić iz Zenice prije dvije godine na radnom mjestu u komaniji Arcelor Mittal u pogonu valjaonice ostao je bez obje ruke. Ipak, ova tužna priča ima sretan kraj. Rasim je zahvaljujući ogromnoj podršci kompanije dobio najsavremenije protetičko pomagalo u svijetu. Troškove koji iznose oko 250 000 KM platila je njegova firma.
Žalosno je to što Zavod zdravstvenog osiguranja ne prepoznaje čak ni troškove servisiranja, odnosno zamjene baterija za protezu. Rasim Redžić iz Zenice u aprilu 2019. godine doživio je povredu na radu, što je za posljedicu imalo gubitak desne ruke i veliko oštećenje lijeve.
„Da to je bio veliki šok s obzirom da sam bio priseban. Sve vrijeme su obje ruke bile u valjcima i bila je to borba da me cijelog ne uhvati, tako da je bio jedan veliki šok i bio sam svjestan odmah da su u pitanju obje ruke."
Hitno je prevezen u Sarajevo. Pružena mu je osnovna pomoć. S obzirom na to da je izgubio obje ruke očekivao je odgovor kako i na koji način može dobiti proteze, kao i psihološku pomoć. I nije dobio ništa osim opasne bakterije.
„Moje otpuštanje iz Sarajeva je bilo jedan veliki šok, jer sam otpušten sa bakterijom MRSOM to je bilo, rane su bile otvorene, velike su rane bile. Ni fizioterapeuti koji su trebali da me osposobljavaju nisu htjeli da to rade, jer ne mogu raditi terapije sa ranama na rukama", prisjeća se Redžić.
Nakon što ga je posjetio generalni direktor Arcelor Mittala njegov život se promijenio. Spas iz depresije i tračak nade za boljim životom postali su stvarnost. Rasim s novom robotskom rukom peca, vozi, koristi pribor za jelo, a u očima djece postao je „super heroj“.
„Ovo je vrh protetičkog pomagala koji se trenutno koristi u svijetu. Nema ništa bolje od ovoga. Trenutno je to najskuplja i najmodernija proteza koja ima funkciju da mogu uzeti predmet, da mogu obući hlače, da mogu jednostavno mogu mijenjat brzine, mogu vozit i automobil."
Troškovi liječenja u Njemačkoj uključujući i modernu protezu iznosili su oko 250 000 maraka. Sve je platila firma u kojoj je Rasim radio. I to nije sve. Dobio je zadatak da napravi spisak želja, a da mu kompanija ispuni neke. Oni su mu ostvarili sve želje.
„U tim zahtjevima je zapošljenje moje supruge, stipendija djetetu. Moj životni plan je bio da možda za nekih 10, 15, 20 godina nešto ostvarimo. Međutim, kompanija mi je izašla u susret da to već sutra mogu ostvariti. Svaki dan se susrećem s nekim apelima za pomoć, bude nam žao svakoga, ali ne možemo svima da pomognemo na svakom ćošku su kutije. Bilo koju društvenu mrežu da otvorite pronađete nešto. Nekom je potrebna pomoć, djetetu, čovjeku, neko je bez krova nad glavom, neko treba na operaciju, tako da mnogo znači i koliko nešto košta. Rasim je imao ogromnu podrušku i samim tim normalno da nam je sve lakše", ističe Rasimova supruga Emina.
I na kraju, junak naše priče dodaje da iako je izgubio ruku, nije izgubio dostojanstvo zahvaljujući ogromnoj podršci kompanije u kojoj je radio.
federalna.ba/Mujesira Purić