Na današnji dan emitiran prvi radijski prijenos iz Sarajeva
Nakon samo četiri dana od oslobađanja Sarajeva, 1945. godine, sa radom je krenuo Radio Sarajevo, preko male radiostanice, marke BIGA, koju je grupa sarajevskih ilegalaca oduzela od okupacionih vlasti Nezavisne Države Hrvatske.
„Smrt fašizmu, sloboda narodu. Ovdje Radio Sarajevo“, prve su riječi koje je u eter izgovorio Đorđe Lukić Cigo, prvi spiker i tehničar Radio Sarajeva, koji je popravio uništenu radijsku opremu koju su za sobom ostavili okupatori.
Studio je bio u Njegoševoj ulici broj 8, današnja ulica Alekse Šantića. Taj istorijski događaj desio se 10. aprila 1945. tačno u 16 sati. Đorđe Lukić Cigo:
„Navio sam radio aparat pored sebe, slušao Radio Zagreb, gdje su oni kazali za poglavnika za dom spremni. A, ja sam onda doviknuo preko mog talasa Smrt fašizmu – sloboda narodu.“
Svoj prvi direktni prenos Radio Sarajevo realizuje već 26. aprila 1945, a prenošeno je Treće zasjedanje ZAVNOBiH-a u Sarajevu. Enes Musabašić prisjeća se rada na Radiju Sarajevo:
„Radio Sarajevo je godinama, u okviru Jugoslovenske Radiotelevizije bila jedna od značajnih kuća, informativnih. I, u to vrijeme, ja se dobro sjećam, bili su u Ohridu takmičenja u informativnim emisijama, emisijama zabavnog, kulturnog i ostalih sadržaja. I, veoma često, redakcija informativnog programa Radio Sarajeva, odnosno aktuelni informativni program Radio Sarajeva, znao je pobijediti i osvojiti prvo mjesto.“
- godine osnovan je i Radio 202. Enes Musabašić rado se sjeća dana provedenih na čuvenoj dvjestadvojci:
„Ja sam bio jedan od tih prvih novinara – volontera, zajedno sa ostalim kolegama. Ja ću sad, ovom prilikom, pomenuti recimo kolegu Zdravka Lipovca, Milku Danilović itd. Uglavnom, ta redakcija čiji je prvi urednik bio Radmilo Bato Zurovac počela je raditi, dakle 1971. godine i mi smo radili otvoreni program, pratili smo sve što se dešavalo u Sarajevu i okolini Sarajeva.“
Program Sarajevo 202 bio je škola novinarstva za buduće novinare. Jer, u to vrijeme studenti su dobijali stipendije i bili zapošljavani u Radiju Sarajevo. Svojih prvih novinarskih iskustava koja je gradio u ulici Danijela Ozme rado se prisjeća Boro Kontić:
„Gledam odmah ovaj prvi sprat ovdje gdje je bio drugi program gdje sam ja pet – šest godina, prozor jedan i dva. Tu nam je bio studio. Onaj tamo gdje je air condition tu je bio studio drugog programa. Odmah do njega, tu je bila režija. Tu sam ja pet godina, šest godina radio Primus, tako da kad dođem ovdje kao da sam došao na susret sa prvom ljubavi.“
Zemlja se gradila iz pepela, a tako i radioprogram. Kao što je to bio običaj, svaki viđeniji radio imao je svoj orkestar narodne muzike, pa tako i Radio Sarajevo. Nekoliko manjih honorarnih ansambala djelovalo je prije formiranja narodnog orkestra 1947. godine. Ali, okosnica svega bio je tamburaški orkestar koji je osnovan 1945. godine kao stalno izvođačko tijelo zaduženo za snimanje tradicionalne narodne muzike, te nastupe unutar javnog i kulturnog života BiH. Neki od njegovih legendarnih članova bili su Zaim Imamović, Ismet Alajbegović Šerbo i Jozo Penava.
Naravno, bio je tu i legendarni Omladinski program drugog programa Radija Sarajevo, a Boro Kontić bio je autor emisije Primus, kroz koju su se afirmisali članovi Top liste nadrealista.
Nekako je bilo nelogično da Sarajevo više nema Radio Sarajevo, iako su njegovi pravni nasljednici Radio Federacije i BH radio 1.