Mučeništvo svete Uršule: Kako su nasilne slike Caravaggia iz 17. stoljeća dovele do filmova "Dobri momci" i "Ulice zla"

Dok rekordne mase ljudi hrle vidjeti njegov posljednji slikarski rad, Caravaggiov nasilni život i filmski intenzitet njegovog rada pokazali su se neodoljivima stoljećima-piše za BBC Culture Cath Pound.

Caravaggiov posljednji slikarski rad, Mučeništvo svete Uršule, sužetak je svega što je činilo talijanskog umjetnika tako jedinstvenom i trajno fascinantnom figurom, možda najutjecajnijim umjetnikom koji je ikada živio. Tu je karakteristična njegova linija i dramatično osvjetljenje, često nazvano "filmskim", kao i njegova revolucionarna upotreba stvarnih likova za modele, s grubom, iznošenom kožom i prljavim noktima.

Tu je i sam umjetnik, koji se pojavljuje kao užasnuti posmatrač ubistva svete Uršule. Caravaggio bi često prikazivao sebe u svojim slikama, a njegov nasilan, brutalan život te smrt često su fascinirali publiku jednako koliko i njegov rad. Ta se činjenica i nedavno potvrdila pojavljivanjem umjetnika kao izvora inspiracije za zloglasnog antiheroja Toma Ripleya u nedavnoj Netflix seriji. Taj gostujući nastup možda je igrao ulogu u rekordnim masama koje privlači ova slika u Nacionalnoj galeriji u Londonu, gdje je trenutno izložena kao dio njihove proslave 200. godišnjice. A sada će se novo autentificirana slika umjetnika izložiti u muzeju Prado u Madridu.

Drama Caravaggiovih posljednjih godina može se vidjeti kako se odvija i u obliku i u sadržaju djela. Značajno je da postoji grubost u rukovanju bojom, rezultat strašnog napada kojem je bio izložen, tokom kojeg mu je lice bilo osakaćeno, a možda je bio oštećen i njegov vid. Identitet napadača ostaje nepoznat, ali vjerojatno su bili povezani s vitezom kojeg je Caravaggio napao dok je bio na Malti. Potražio je utočište na otoku, nadajući se da će se pridružiti uglednom redu Vitezova svetog Ivana kako bi izbjegao kaznu za ubistvo Ranuccija Tomassonija, zločin zbog kojeg je tada bio u bijegu. Napad na Malti natjerao ga je da ponovno pobjegne, ovaj put u Napulj. No, čini se da se još uvijek nadao se Papinskom oprostu, te je u optimističnom trenutku bio manje oprezan u večeri napada.

Kustosica Francesca Whitlum-Cooper za BBC kaže da Caravaggio čini svoje Mučeništvo svete Uršule "vrlo intimnim, vrlo brutalnim, vrlo osobnim na način na koji to većina drugih umjetnika nije činila u to vrijeme." Umjesto da se fokusira na omiljeni motiv 11.000 djevica Uršule koje su pobili Huni, Caravaggio se fokusira na trenutak kada je sam Uršulu ustrijelio kralja Huna jer je odbila njegovu bračnu ponudu. Još uvijek živa, gleda prema dole na strijelu koja joj viri iz tijela, njezine ruke dirljivo uokviruju sredstvo njezinog mučeništva.

Je li gotovo pokušavao naslikati sebe na slici, doslovno i metaforički? Je li on kriv? - Francesca Whitlum-Cooper

Whitlum-Cooper primjećuje zapanjujuću psihološku složenost i intenzitet likova, što za nju pridonosi kinematografskoj kvaliteti djela. "Kralj Huna uspijeva izgledati i bijesno i pokajnički u isto vrijeme. Posmatrači izgledaju užasnuto, ali i kao da moraju biti na liniji jer su njegovi vojnici. Ursula izgleda mirno, ali također šokirano i iznenađeno. Svako ima to mnoštvo emocija," kaže ona.

Međutim, kada je u pitanju Caravaggiov autoportret, emocije je teže iščitati. Whitlum-Cooper primjećuje da je teže procijeniti emocije koje izražava. Ona je fascinirana činjenicom da Caravaggioova pažnja ne izgleda usmjerena na radnju koja se odvija ispred njega. "Kao da gleda izvan slike jer zna da će uskoro biti pomilovan, kao da već gleda prema Rimu."

Caravaggio je teško ranjen u jesen 1609., lice mu je bilo teško unakaženo, ali to nije kritično ovdje", kaže ona. "Ne pokazuje nam to slika. Postoji mnogo pitanja oko toga što on radi s tim autoportretom. Pokušava li se gotovo vratiti u sliku, doslovno i metaforički? Je li kriv? Nije on ispalio strijelu, ali ima puno psihologije za razumjeti."

"Složen karakter"

Caravaggio je uvijek bio kompleksan lik, prerano nadaren, ali sa željom za provociranjem i talentom za samouništenje. Odrastao je u Milanu u vrijeme kada je duh Kontra-Reformacije bio u punom zamahu. "Ovo je trenutak u kojem Katolička crkva kaže da slika treba potaknuti ljude da osjećaju. Ona mora biti snažna i izazvati emocionalnu reakciju kod pobožnih," objašnjava Whitlum-Cooper.

Mučeništvo svete Uršule, sažetak svega što je umjetnika učinilo utjecajnom (Izvor: Archivio Patrimonio Artistico Intesa Sanpaolo: Foto Luciano Pedicini, Napoli)

Za Caravaggija to je značilo slijediti vrlo zemaljski, direktan realizam koji je bio revolucionaran. "Stoljećima je uloga umjetnika bila klasificirati i uljepšavati svijet oko sebe, posebno pri pripovijedanju biblijskih priča. Onda odjednom imate nekoga tko poznatu lokalnu prostitutku uzima za model Djevice Marije i ljude s ulice za modele svetaca," kaže ona.

Za opću populaciju koja jednostavno nije bila navikla vidjeti ljude poput sebe na platnu, učinak je bio "iznimno snažan", kaže Whitlum-Cooper, koja to uspoređuje s problemima oko predstavljanja danas. “Navikli smo vidjeti ljude iz svih slojeva, ali to zapravo prije nije bio slučaj.

Od trenutka kada su njegova djela prvi put viđena u javnosti, njegova slava i utjecaj počeli su se širiti. Imamo biografije Caravaggija iz 17. stoljeća koje govore o svim mladim umjetnicima koji su se hrlili pogledati te slike," kaže Whitlum-Cooper.

Čitava generacija umjetnika u Rimu bila je pod njegovim direktnim utjecajem, dok su sljedeće generacije putovale u grad kako bi vidjeli njegova djela. Politčka situacija u to vrijeme, sa Španijom koja je vladala Napuljom, još jednim gradom u kojem je bio aktivan, također je pomogla širenju njegovog utjecaja. Artemisia Gentileschi je u svojim ranim radovima dala feministički pristup njegovom stilu, dok je Rubens pomogao donijeti njegov način slikanja  u Nizozemsku gdje se razvila cijela škola sjevernih Caravaggista. Dramatični chiaroscuro španskih slikara Ribere i Zurbarána bili bi nezamislivi bez njega.

Nakon njegove smrti klasicistička frakcija kritičara pokušala je ocrniti Caravaggiov instinktivni stil, s ograničenim uspjehom. "Francuskim umjetnicima se stoljećima govorilo da se drže podalje od Caravaggia", kaže Andrew Graham-Dixon, Caravaggiov biograf, za BBC, ali to nije imalo velikog učinka. "Jacques Louis David, [Jean-Auguste-Dominique] Ingres – svi su hipnotizirani Caravaggiom. Rečeno im je da ne bi trebali biti, ali jesu.”

Kad je Scorsese snimao Zle ulice, rekao je da će on i Paul Schrader manje-više svaki dan ići u Met pogledati Caravaggiove – Andrew Graham-Dixon

"Umjetnost je tako fantastična da njen utjecaj seže sve do Picassa. Ljudi kažu da je Caravaggio pao u nemilost tokom modernističkog razdoblja, ali kada je Picasso slikao Guernicu, Salvador Dalí je ušao u studio i Picasso mu je rekao da bi želio slikati konja poput Caravaggija u 'Obrati svetog Pavla'. Rekao je da želi konja čiji miris možeš osjetiti"- kaže Graham-Dixon.

'Fenomenalna globalna popularnost'

Dok se čini da Caravaggiov utjecaj među umjetnicima jedva da je oslabio, njegovoj fenomenalnoj globalnoj javnoj popularnosti trebalo je nešto više vremena da se ostvari. "Teško je tačno odrediti kada je postao toliko slavan, ali ne mislim da je slučajnost da se to događa u drugoj polovici 20. stoljeća kada film i fotografija postaju mnogo rašireniji. Naš kult slavnih također ”, kaže Whitlum-Cooper.

Caravaggijeva upotreba dramatičnog osvjetljenja i neidealiziranih likova imala je veliki utjecaj na filmove Scorsesea, poput filma Dobri momci (Izvor: Alamy)

Caravaggijev utjecaj na film posebno je primjetan u djelima Piera Paola Pasolinija i Martina Scorsesea, koji su inspirirani kako njegovim dramatičnim osvjetljenjem, tako i upotrebom stvarnih, neidealiziranih likova u njegovim slikama. "Pasolini i cijeli talijanski film proizlaze iz Caravaggija. Dolazi do ponovnog buđenja u Italiji vrlo spiritualizirane forme lijeve kreativnosti koja se događa u obliku filma," kaže Graham-Dixon. Za Posljednju kušnju Kristovu, Scorsese je rekao "ideja je bila prikazati Isusa kao Caravaggija," ali umjetnikov utjecaj na njega seže sve do 1970-ih.

"Kada je Scorsese snimao Mean Streets, rekao je da bi on i Paul Schrader išli otprilike svaki dan u Metropolitanski muzej kako bi gledali Caravaggijeve slike," kaže Graham-Dixon. "Razmišljali su o okvirima. U Mean Streets kamera se uvijek kreće, ali Scorsese mi je rekao da osjeća da je Caravaggijeva kamera uvijek bila u pokretu, samo je bila zarobljena u određenom trenutku na platnu."

Caravaggiov narativni pristup – njegova tendencija da prikaže središte događaja, a ne početak ili kraj scene – također je utjecao na Scorsesea, ponekad na slikovit način. Raspeće svetog Petra, u kojem se križ na koji je Petar pribijen vuče na svoje mjesto, bilo je nadahnuće za scenu u “Dobrim momcima” gdje Jimmy i Tommy imaju toliko poteškoća u ubijanju Billyja Battsa. “Sve je to došlo od Petera – kako je teško nekoga ubiti”, objašnjava Graham-Dixon.

Scenarist i redatelj Steven Zailliand povukao je paralele između umjetnika i Toma Ripleyja za svoju nedavnu Netflix seriju (Izvor: Netflix)

Činilo se da su nasilje i Caravaggio uvijek išli ruku pod ruku. Scenarist i redatelj Ripleyja, Steven Zaillian, rekao je da su ga zanimale paralele između umjetnika i Toma Ripleyja – dvojice muškaraca koji su ubili nekoga u Rimu i potom morali pobjeći.

To je asocijacija koja muči Whitlum-Cooper, koja smatra da bismo trebali priznati koliko je njegovo nasilje bilo problematično, "čak i po standardima nasilnih vremena. On je 'zločesti dečko baroka', ali ne govorimo o ali ne govorimo o nasilnim ženama na taj način, ne razgovaramo o nasilnim crnim muškarcima na taj način. Zaista je zanimljivo što bijela boja kože i genij dopuštaju," kaže ona.

Ali vrijedi podsjetiti da je Caravaggio, za razliku od Ripleya, platio visoku cijenu za svoje zločine. Još uvijek pateći od rana, čini se da je umro nedugo nakon što je dovršio svoju posljednju sliku dok se pokušavao, ali nije uspio, vratiti u Rim.

Možda bismo se na kraju trebali više fokusirati na umjetničke uspone nego na nasilne padove. Kao što zaključuje Whitlum-Cooper, "postoji vrlo malo likova u povijesti umjetnosti za koje možete reći: 'ovaj je umjetnik promijenio tok slikarstva'. Samo pojedinci rade takve stvari, za razliku od pokreta. Mislim da je on jedan od takvih umjetnika."

Posljednji rad Caravaggia izložen je u londonskoj Nacionalnoj galeriji do 21. jula.

federalna/BBC