Mostovi i praznine – Amela Mustafić
**
Dobro je čitati ... poeziju!
**
Poeziju Amela Mustafić počinje pisati u srednjoj školi. Njeni stihovi dio su mnogobrojnih pjesničkih zbirki - Antikvarnica stihova i Buđenja zbirke poezije mladih autora BiH, u izdanju Udruženja Metamorfoza, Sarajevo, 2015.godine; More na dlanu, međunarodna zbirka poezije, u izdanju Kulture snova iz Zagreba; Poezijom mijenjam svijet, zajednička zbirka poezije, Kultura snova, Zagreb; Svi smo mi Božja d(j)eca, međunarodna zbirka poezije. Prvu zbirku poezije Amele Mustafić, „Umiranje djetinjstva“ objavile su zajedno Izdavačke kuće „Kultura snova“ Zagreb i „Rrom produkcija“ Beograd, 2017.godine. Drugu knjigu poezije Umiranje imena objavila je Izdavačka kuća „Bosanska riječ“ iz Tuzle Tuzla), 2018. godine. Poezija Amele Mustafić je prevođena na makedonski, romski jezik, italijanski i engleski jezik, a njeni stihovi dio su dokumentarnog filma “Oživjeli” u produkciji N1 televizije. „Mostovi i praznine“ treća je, još neobjavljena zbirka poezije Amele Mustafić.
**
U ovom izdanju emisije čitamo neobjavljenu zbirku poezije mlade pjesnikinje Amele Mustafić. Dakle, kritičke riječi za ovu zbirku još nisu napisane. No, kako biste barem donekle imali uvid u Amelinu poetiku, donosimo odlomke iz kritika na njene prve dvije zbirke – Umiranje djetinjstva i Umiranje imena.
Riječ kritike - Zbirka pjesama Umiranje djetinjstva objavljena je dvadeset pet godina nakon ratnih stradanja na ovim prostorima. Pjesnikinja Amela Mustafić rođena je u Srebrenici, svega nekoliko mjeseci prije genocida u tom gradu, ali ona se svojim književnim postupkom i pjesničkim diskursom vješto rješava upliva biografizma. Naime, njen pjesnički diskurs se ne oslanja na nacionalno stigmatiziranje, ali iskustveno govori o ratu. Pjesnikinja se obazire na Dobro i Zlo, precizno ih razgraničava i secira, pa ih potom smješta u univerzalni književni kontekst. Narativna strategija u zbirci Umiranje djetinjstva Amele Mustafić pozicijski započiva na genomu koji je posljedica ratne realije. Taj čitav mehanizam počiva na poziciji Dobra i Zla – i unezvijereno traga za komadićima pravde, ljudskosti, za razumijevanjem i načelno upozorava. Amela Mustafić se otima društveno-normiranoj ravnodušnosti, njena stvarnost je otpočetka začeta dublje i potpunije. Ona posjeduje patetički zanos za sve što nosi pečat ljudske patnje, njene teme nisu ograničene, niti su rasplinjene na nedovršenoj misaonoj razini, a i nije joj svojstveno izbjegavanje stvarnosti. Ona, in medias res, dokida tabuizirane teme današnjeg društva. Iako biografizam nije njen metodološki postupak, ona se oslanja na ratnu i međuratnu književnost – na one tipološke književnosti koje su nastale na razvalinama poslije i za vrijeme oružanih sukoba – i koje su uvele nove ili rušilačke kanone, koje su obazrivo prokrčile put daljem književnom razvoju. – zapisala je Dženeta Rovčanin na portali Avlija.me
**
Riječ kritike – Književnik Uzeir Bukvić Amelinu knjigu „Umiranje imena“ ovako preporučujE za objavljivanje - Nije uobičajeno da se recenzija rukopisa počinje preporukom za njegovo objavljivanje, ali u slučaju pjesnikinje Amele Mustafić i njene zbirke pjesama Umiranje imena to mi se nakon čitanja nameće kao kao opravdan čin i normalan redosljed pisanja zbog svega što taj rukopis jeste i što ga čini: zbog umijeća pisanja pjesme kao i spontanog i poetski stiliziranog govora duše, zbog dubine i iskrenosti stihovanja osjećanja kao nosećeg sloja pjesme, zbog misaonog sloja pjesme, koji se odlikuje jasnošću i dubinom misli koje otkrivaju njen individualni pogled na svijet, ali imaju i dimenziju univerzalnosti, zbog sugestivne snage pjesama da čitaoca uvuku u svijet pjesnikinje i dovede do njegova poistovjećenja sa njim, da u čitaocu potaknu vlastita osjećanja i refleksije tako da dugo nakon čitanja bude pod dojmom pjesama, zbog modernog, savremenog poimanja pjesme i korištenja pjesničkih rekvizita u ostvarenju pjesme, zbog ljepote jezika, kojem, koristeći ga, pomjera svakodnevno značenje i tako pokazuje koliko su neslućene mogućnosti upotrebe jezika kao najsavršenijeg sredstva izražavanja i komunikacije između pjesnika i čitalaca, zbog aktuelnosti tematike zbirke koja Amelu Mustafić čini angažovanom pjesnikinjom ... Amela Mustafić u zbirci pjesama Umiranje imena pjeva o ljudskim tragedijama koje je u Bosni prouzrokovao rat u bliskoj prošlosti, o stravičnim posljedicama koje je ostavio u dušama njegovih žrtava koje su u ratu izgubile svoje najdraže, svoje kuće, svoje snove i nade...kontrast života i smrti je dominantan motiv, potresne su pjesnikinjine riječi u kojima kaže „... da se bar u snu može umirati...“ ili „život je bolniji od smrti...“ Amela Mustafić također pjeva o nemiloj poslijeratnoj stvarnosti u kojoj su siromaštvo i neizvjesnost svakodnevni saputnici ljudi.
**
BUNAR
Odlaziti od sebe
isto je što i kopati rupu
u kojoj nećeš moći vidjeti odsjaj
dubine svojih očiju.
***
Žednome, zahvatiti dublje,
dublje od dubine vidljivog
isto je što vidjeti sebe
izvan sebe.
***
U bojama, vidljivi izrasli cvijet,
znak je neobnavljanja sebe
kroz davanje,
i vode koja ne gasi ništa izvan zida.
***
Raskršće
visina i dubina,
na kojem se možeš ogledati
i gore
i dolje
***
Čovjek koji ti pticu iz kaveza
stavlja na prsa
da poleti.
**
SEOSKA
Jednom ćeš zaboraviti
da si zaboravio odlaziti
tamo gdje si ponikao.
Gutao si,
ne odlazeći,
ruralne dijalekte
prljave sokake,
truhle jabuke,
napukle jagodice
oca i majke
u lijehama luka.
Mrtvilo ženskog
glasa
u mirisu muškog znoja.
Poderane majice,
na djeci
svojih rođaka.
Umrle ptice,
u grudima žena
koje nisu rodile muško.
Dimije,
natopljene
mirisom kravljeg mlijeka.
Bokal vode,
kojim uz akšam
spiraš mirise svojih korijena.
Voda,
voda
pluta vremenom
tvoje nutrine
do mostova
gradskih voda
da izvire izvorom tvoga korijena
kada ostariš.
**
PUTANJA
Nikneš iz svoga ništa
u bašti svega nečijeg.
Ukrotiš vode
do putova natopljenih grla,
a ne znaš,
pluća su šira
što su usta manja.
Suh je zalogaj
kratkih ruku
i dugih koraka.
Zaboraviš,
tuđi med je gorak
onoliko koliko je u tvojim ustima sladak.
Očisti brazde
da iz svega svoga
stvoriš ništa
i pustiš sjeme.
**
Urednica – Selma Dizdar
Ton-majstor – Šerkan Cakić
Izvor / foto – Selma Dizdar