Mons. Tomašević: Uskrs je najveći simbol naše vjere da smrt nije kraj

O najvećem kršćanskom prazniku u Federaciji danas smo razgovarali s monsinjorom Ivom Tomaševićem, glavnim tajnikom Biskupske konferencije BiH.

Kaže da je Veliki petak možda simbol onoga što živimo.

"Mi se ovoga dana posebno sjećamo Isusa Krista i u tom smislu se vjernici,ne samo okupljaju u mjeri u kojoj je to moguće u crkvama gdje se obavljaju obredi Velikog petka. Svi koji mogu danas poste, to je znak naše spremnosti da kažemo, priznamo svoje grijehe, naše želje da se obratimo i naše pobožnosti prema Isusu Kristu koji nas je toliko ljubio da je svoj život dao za nas. Mi takođe ovog dana, ljubeći križ u crkvama, dajemo svoj prilog za kršćane koji žive u svetoj zemlji, koji su takođe pogođeni pandemijom. Dakle ovo je izraz naše vjernosti, ljubavi Bogu, naše spremnosti da se popravimo, da drugima praštamo, da budemo bolji ljudi, bolji kršćani, da više Boga ljubimo i više bližnje ljubimo."

Navodi i da svim ljudima pada teško što ju, zbog pandemije, onemogućeno porodična okupljanja.

"To pogađa onda i vjerski život. Ja mogu reći, kao svećenik, zahvalan sam ljudima na vlasti na svim razinama u BiH, koji imaju razumijevanja za potrebu ljudi da dođu u ovim teškim vremenima, da se pomole u crkvi i što nekako u različitim krajevima nastoje prilagoditi sve i broju i pogođenosti. Naši vjernici zapravo kada dođu u crkvu oni se osjećaju na svome, ali osjećaju se i u obiteljskim domovima. Vjernici jesu pogođeni, ali mi vjerujemo da na ovoj zemlji nismo tu da vjekujemo. Mi vjerujemo da ćemo umrijeti, ali vjerujemo duboko, i Uskrs je najveći simbol toga, da smrt nije kraj nego prelazak u jedan novi život, bolji, potpuno sretniji život tamo gdje ćemo živjeti s Bogom i gdje ćemo usitinu među sobom biti jedna zajednica ljudi koji se međusobno ljube i žive u vjeke sa Kristom gospodinom."

Monsinjor Tomašević kaže da poruke Uskrsa možemo povezati sa svakim vremenima.

"Mnoge generacije su proživjele ovdje i teška ratna vremena, ali sada živimo ovu pandemiju koju živi cijeli svijet. Čovjek kada je zdrav, kada mu je dobro, kada je bogat, u napasti je da zaboravi ne samo Boga nego i bližnje i one ljude koji su u potrebi. Tako da živimo u svijetu u kojem su i prije pandemije milioni umirali od gladi, u tolikome obilju hrane u mnogim bogatim zemljama. Živimo u vremenu kada se toliko oružja prodaje, gdje su pogođene mnoge siromašne zemlje u kojima se ratuje i to pogađa nas sve. A najveća pogođenost je zlo, odnosno grijeh. Uskrs je znak da smrt nije kraj, da smrt zapravo ne treba biti ona od koje čovjek treba toliko strahovati, nego treba biti poziv da živimo tako da ožemo doći u vječni život. Mi smo djeca Božija i pozvani smo da živimo onako kako to Bog želi, a to znači da ljubimo kao što nas Bog ljubi, da ljubimo svakog čovjeka, da izgrađujemo mir, da budemo oni koji su nositelji mira i ljubavi i da uvijek u svome životu vidimo upravo one slabe, nemoćne, bolesne."

Ističe da je pandemija kušnja, ali svaka kušnja je čovjeku dana da bude bolji.

"Teologija i vjera nadilaze ovu stvarnost i daju odgovore na pitanja ko je čovjek, ovdje na zemlji. Odgovor je uistinu ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjem."

federalna.ba