Močvare su skrivena ljepota Mezopotamije

Močvare na jugu Iraka, nedaleko od granice s Iranom, najveće su tog tipa na Bliskom istoku, a smatraju se i skrivenim ljepotama Mezopotamije.

Režim nekadašnjeg iračkog predsjednika Saddama Husseina, tokom rata koji je trajao osam godina, na području od oko 20.000 kvadratnih kilometara primjenjivao je politiku isušivanja.

Veliki dio stanovništva u ovom području, koje je uvršteno na UNESCO-vu listu Svjetske baštine, bilo je primorano napustiti taj region.

Arapi iz močvare

Stanovništvo, poznato i pod nazivom ”Arapi iz močvare” ili ”stanovnici Ahvara”, koje se vratilo kućama nakon svragavanja režima 2003, žali se da su sadašnje vlasti zanemarile područje od velikog značaja.

Močvare, koje obuhvataju značajan dio Basre, Maysana i Dhi Qara, smanjene su zbog pomenute politike, a na njih su posljedice ostavile i klimatske promjene.

Stanovništvo u Ahvar Al-Chibayishu, koje pripada Nasiriyi, središtu provincije Dhi Qar, bavi se poljoprivredom, ribarstvom i uzgojem životinja, baš kako su to radili i njihovi preci.

Stanovnici Ahvara žive u priobalnim područjima, a zaradu ostvaruju prodajom mlijeka kupcima u drugim dijelovima države.

I žene s ovih područja slove za izrazito vrijedne, a nastoje sa supruzima podijeliti teret teškog života.

U zoru muzu stoku, a potom mlijeko sipaju u velike posude koje predaju muškarcima. Zatim oni mlijeko raspoređuju u manje posude koje čamcima prevoze u druga mjesta i gradove.

Ribarstvo izvor prihoda 

Ekipa Anadolu Agency (AA) zabilježila je kadrove svakodnevnog života u močvarama na području gdje se spajaju Tigris i Eufrat.

Muhsin Ciheyl Huseyin bavi se ribarstvom.

”Trenutno je manje ribe nego prethodnih godina pa su i prihodi manji. Ovdje ljudi ovise o prirodi močvara. Ribe koje ulovimo ovdje, prodajemo u gradovima među kojima su Najaf, Kerbela i Babil. Svake noći dolazimo oko dva sata iza ponoći i lovimo ribu do poslijepodnevnih sati“, rekao je on.

Otac je sedam kćerki i dva sina. Jedan sin studira, a drugi se bavi ribarstvom kao i otac.

Jedan od stanovnika je i aktivista Raad Habib Esedi koji kaže kako je iransko-irački rat ”početak katastrofe isušivanja Ahvara (močvara)”.

”Tada je ovo područje bilo ratna zona i oni koji su se suprotstavljali Saddamu Husseinu boravili su ovdje. Režim ih je želio ušutkati pa su izvršena mnoga uništavanja bioraznolikosti. Isušivanje u močvarama je dovelo do iseljavanja i ljudi i životinja. Ove porodice su se naselile u drugim područjima Iraka, a dio je migrirao u Iran. Nekada je živjelo oko milion stanovnika, a trenutno ih nema više od 10.000”, rekao je on.

Kuće od trstike 

Esedi navodi kako je područje močvara, na arapskom poznato kao ”Ahvar”, najveće močvarno područje na Bliskom istoku. Dodaje kako je tu prije 2003. živjelo više od 250 vrsta ptica.

Navodi kako su mnoge životinje uništene i prijeti im nestanak. Pored toga, značajno je smanjen i broj grla stoke.

”Sve to je posljedica isušivanja i nemara”, smatra Esedi.

Upozorava kako i mnogim vrstama riba s tog područja prijeti nestanak.

Esedi navodi kako isušivanje tog područja ljude tjera na iseljavanje, što se odražava i na tradiciju i običaje, kao i udaljavanje članova porodice.

Kritizirao je centralne vlasti, ali Ii niže nivoe navodeći kako se ne primjenjuje ispravna politika podsticaja u sektorima vodoprivrede, poljoprivrede i uzgoja životinja.

Ljudi ovdje kuće prave od trstike, a ne cigle i kamena kao što je slučaj u drugim dijelovima zemlje. Oni koji u njima žive navode kako se tako štite od vrućine tokom ljeta i hladnoće tokom zime.

Upravo i ove kuće daju poseban čar ovom predjelju.

Iako je ova zona nakon 2003. otvorena za turističke posjete, sigurnosni problemi i nezainteresiranost gradskih vlasti, otežavaju dolaske posjetilaca.

federalna.ba/AA