Mirza Nikolajev za FTV: Sankanje u BiH ipak živi, ostvario sam normu za Olimpijske igre 2022. godine

Mnogi od vas sigurno nisu čuli za Mirzu Nikolajeva, devetnaestogodišnjaka iz Sarajeva koji je uspješni bosanskohercegovački sankaš i koji ostvaruje dobre rezultate na svjetskim takmičenjima, bez obzira što u našoj zemlji skoro da i nema nikakve uslove za treniranje. Iako je sankanje veoma skup, a u Bosni i Hercegovini nedovoljno prepoznat sport, ovaj mladić ne posustaje i već je ostvario normu za učešće na Olimpijskim igrama 2022. godine, međutim potrebne su mu nove sanke, kako bi bio još bolji. U intervjuu za FTV Mirza Nikolajev govori o zastupljenosti sankanja kao sporta u našoj zemlji, rezultatima koje je ostvario na svjetskim takmičenjima, uslovima za treniranje, pripremama za Olimpijadu, ali i ostalim izazovima koji su pred njim. Kako nam kaže, preuzeo je odgovornost u ostvarenju svoga sna. Potrebna je samo veća podrška.

Koliko je sankanje u BiH zastupljeno kao sport i kako se rodila Vaša ljubav prema sankanju?

-Nažalost, naša sportska javnost ne poznaje niti obraća dovoljno pažnje na sankanje. Ali zahvaljujući treneru Senadu Omanoviću i njegovom entuzijazmu, sankanje ipak živi, što svoju potvrdu ima u našem kontinuiranom učešću u svjetskim kupovima. Sankanjem sam se počeo baviti sasvim slučajno, te sam zavolio ovaj sport već nakon prvog spuštanja niz bob – skeleton - sankašku stazu na Trebeviću. Bilo je to potpuno novo iskustvo za mene, a izazov je bio osjećaj adrenalina i postizanje velikih brzina.

Ostvarili ste zapažene rezultate na svjetskom nivou kada je ovaj sport u pitanju. Pomenimo neke?

-U juniorskoj konkurenciji prošle godine, sam završio na devetom mjestu u ukupnom svjetskom poretku. Ove sezone takmičio sam se u seniorskoj konkurenciji iako sam i dalje junior. Uspio sam se kvalifikovati na devet svjetskih kupova plus Svjetsko prvenstvo. Kada je riječ o svjetskim kupovima, najbolji rezultati ove godine su bili 15. mjesto u Altenbergu (Njemačka), 13. mjesto u St. Moritzu (Švicarska), te u Innsbrucku (Austrija)  gdje sam osvojio 29. mjesto. Dodatno, uz ove rezultate učestvovao sam u Svjetskom prvenstvu u njemačkom Konigsseeu gdje sam zauzeo 33. mjesto.

Kako i gdje trenirate i koliko je sankanje skup sport, kako se snalazite za opremu, ima li podrške nadležnih?

-S obzirom na stanje naše staze na Trebeviću, treninzi su nam ograničeni, praktički nemogući bez obzira na naša nastojanja. Treniramo preko ljeta tako što umjesto kliznika koristimo točkiće, a u zimskoj sezoni treninge obavljamo vani (Njemačka, Austrija, Švicarska, Latvija, itd.). Kada je u pitanju oprema snalazimo se vrlo teško, uglavnom je nabavljamo preko Svjetske sankaške organizacije, koja nam pruža podršku uz uslov da se kvalifikujemo na trke tokom sezone i ostvarujemo dobre rezultate. Što se tiče nadležnih institucija, najbolje bi bilo reći da je podrška vrlo skromna. Sa kantonalnog nivoa ove sezone dobili smo 4000 KM, a malo je pomogla i moja olimpijska stipendija. Moram istaći da to nije ni blizu dovoljno za adekvatnije uslove treniranja s obzirom da je sankanje izuzetno skup sport.

Bez obzira na sve teškoće sa kojima se susrećete ispunili ste normu za Olimpijske igre 2022. godine. Jeste li ponosni?

-Šta da Vam kažem, naravno da sam ponosan. Ostvario sam san svakog istinskog sportiste ali i preuzeo odgovornost da istrajem u ostvarenju svoga sna.

No, pojavili su se određeni problemi, potrebne su Vam nove sanke, kako biste bili još bolji...?

-Što se sanki tiče, ove trenutne na kojima obavljam treninge i trke Svjetskog kupa su stare 12 godina te nimalo nisu konkurentne. Moji rezultati su zapaženi od strane naših ljudi koji žive i rade u inostranstvu. Oni su samoinicijativno pokrenuli akciju za prikupljanje sredstava za nove sanke te sam im za to neizmjerno zahvalan. Također, moram spomenuti i Sanelu Klarić od koje je ideja za prikupljanje sredstava za sanke u Sarajevu i potekla.

Čiju još podršku podršku imate, s kime trenirate?

-Najveća podrška mi je moja porodica, moj trener kojeg smatram članom porodice, prijatelji koji prate moje rezultate i moj put ka Zimskim Olimpijskim igrama. Sankanje je individualan sport, ali ja treniram u okviru FIL-e (Svjetska sankaška organizacija) dok traje sezona, a pri tome mi moj trener nastoji prenijeti svoje dragocijeno znanje i iskustvo, što nije uvijek tako jednostavno. Zbog nedostatka sredstava, a da bih ja mogao biti u mogućnosti da ispratim cijeli plan sezone, on ostaje u Sarajevu tako da mi savjete daje putem video - poziva.

Planovi za naredni period?

-Kada su u pitanju planovi ostaje prvenstveno rad, trud i želja da unaprijedim svoje psiho - fizičke sposobnosti i da pokušamo osigurati što bolju opremu i kvalitetnije uvjete treniranja te osiguramo sredstva za nadolazeću Olimpijadu.

federalna.ba/Dino Durmić