Mirsad Sijarić: Sve se svede na ljudski ego
"Apsolutno je razlika ogromna u tome ako imate osiguranih znači zaista osiguranih nula posto ili imate pedeset posto ili čak i malo više kao što je sada slučaj. To se naravno itekako osjeti. Jedna vrsta tereta padne sa leđa u smislu da mi zaista proteklih godina nikad nismo bili sigurni, mislim ne godina, decenija nismo bili sigurni da li će to biti, hoće li biti, koliko će bit, kada će bit? Evo na primjer mi smo jučer ne samo mi, većina ljudi od ovih raznih organizacija i tako dalje, potpisali ugovor sa Ministarstvom civilnih poslova za financiranje za 2023. godinu. Te pare će biti vjerojatno u januaru 2024. Ovako ovaj dio mi dobivamo zvanično oko četrdeset i četiri posto našeg budžeta preko Univerziteta, ustvari iz budžeta Kantona Sarajevo i to je siguran novac, koliko to može biti sigurno, za sad je sigurno. To je velika olakšica. Razliku nadopunjujemo sa onim kao i do sada, ranije prijavljivanje na sve ove projekte i čuda i naravno imamo vlastitu zaradu što sada ne dovodi platu u pitanje. Ovdje je sada pitanje toga da Zemaljski muzej trenutno ima oko pedeset zaposlenih. Naša sistematizacija je čini mi se stotinu i četiri ili osam, ne mogu se sad tačno sjetiti. Ako od toga izbacimo recimo dvadeset posto kao nerealno opet nam fali dvadeset i nešto ljudi minimum a vjerovatno trideset."
"Naravno, ljudi, često svi mi zaboravimo koliki je Zemaljski muzej. Zemaljski muzej ima četiri zgrade, on je praktično, ne možemo ni uporediti ni sa čim u Bosni i Hercegovini po veličini. Po značaju možemo mi raspravljati o tome je li to ovako ili onako međutim po veličini po onome što se čuva tamo, podsjetit ću vas, tamo se nalazi oko tri miliona plus minus, što predmeta što knjiga, uzoraka ovoga ili onoga.
To su dobrim dijelom žive zbirke na kojima treba raditi koje treba neko uređivati a drugo što ljudi posebno zaboravljaju Zemaljski muzej kao građevinski kompleks je ja mislim najveći objekat to jeste graditeljska cjelina uopšte iz tog vremena i on sam po sebi zahtjeva dramatično održavanje jer je završen 1913. godine, pretrpio je sve što se moglo pretrpjeti, sve što je Bosnu i Hercegovinu zahvatilo. Pogotovo u zadnjem ratu je bio bukvalo prva linija i onda ovo nefinanciranje od devedeset i pete odnosno devedesete pa na ovamo je ostavilo ogroman trag i ljudi ne razumiju da se to treba održavati."
"Pa vidite da ima ozbiljnog shvatanja te priče ne bi mi uopšte o ovome ni razgovarali jer ovo nisu teme o kojima se inače u normalnim društvima razgovara ali evo i meni i vjerovatno mojim prethodnicima na ovoj poziciji. Svima je izašlo preko glave nama kad neko kaže "najstarija" i tako mi odmah svi pozelenimo, bukvalno to više ne možemo slušati. Mi se iznova šokiramo koliko se ljudi šokiraju kada vide šta tamo sve ima. Ono što posjetilac obični vidi kada uzme ulaznicu uđe u muzej, obiđe izložbe, u devedeset i devet posto slučajeva ljudi ne stignu obići sve izložbe koje su trenutno, zato što treba iz jedne zgrade u drugu nastaviti. Mi u tim prostorima držimo vjerovatno manje od jedan posto onoga što se tamo nalazi. Sve ostalo se nalazi u depoima. Ti depoi bi trebalo da budu u određenim uslovima, da imaju određenu opremu da imaju određene uslove, evo da ne govorim da sve mora biti hematizirano i pod strogom kontrolom vlage i temperature što smo uspjeli u nekim uraditi gdje je najkritičnije u međuvremenu, ali tu su zaista stotine hiljada predmeta koji ako ništa treba ih pregledati s vremena na vrijeme. Neke institucije evo sada da ne navodim, imaju po hiljadu, dvije, pet hiljada predmeta i tako dalje. Nije sada uopšte bitan broj nego govorimo o značenju toga. Mi imamo milione. Louvre ima petsto šezdeset devet hiljada, možda sada imaju petsto sedamdeset hiljada. Razumijete li me?"
federalna.ba