Mioković: Sve je ispolitizirano, cilj je nepostojeći balans u zločinima

"Za narativ po kojem su događaji u Sarajevu 2. i 3. maja 1993. opisani kao napad vjerskih fanatika i paramilitarnih organizacija na mlade vojnike i regrute miroljubive tada Jugoslovenske narodne armije, za nas koji smo savremenici toga doba i pogotovo nas koji smo, na ovaj ili onaj način, stali u odbranu i Sarajevu i BiH, to je naravno laž", istakao je u Rezimeu bivši vođa tima istražitelja Centra službe bezbjednosti Dragan Mioković.

"Međutim, kada bi neki objektivan i dobronamjeran sa strane u to ukalkulisao činjenicu da je prije nekoliko dana na državnom Tužilaštvu BiH podignuta optužnica upravo u vezi sa tim 3. majem, taj neko bi sigurno rekao ili pomislio ovdje vjerovatno ima nešto. E sad, zarad tog nekog objektivnog, a dobronamjernog procjenjujem da je najbolje ići činjenicama. Zadnji dan februara, odnosno prvi dan marta '92. na referendumu BiH se orpedijelila za nezavisnost. 6. odnosno 7. aprila prvo EU, a onda i SAD priznaju BiH. Samom tom činjenicom tadašnja Jugoslovenska narodna armija je na području BiH bila oružana sila strane države. U aprilu mjesecu BiH je bestijalno napadnuta. Zvornik, Foča, Bijeljina gore i na stotine žrtava u tim istočnobosanskim gradovima. 4. april se računa kao dan zatvaranja područja oko Sarajeva i otpočinjanja napada na Sarajevo. U tom i takvom ambijentu dolazimo do 2. maja. Već više od mjesec dana Bosna je napadnuta, broj civilnih žrtava tada se računa već u hiljadama. 2. i 3. maj su potpuno dva odvojena događaja. Vrlo je jasna intencija zbog čega neko želi da događaje od 2. i 3. maja predstavi kao jedan. 2. maja u popdnevnim satima Sarajevo je planski napadnuto, granatirano, napadnuto sa više rodova vojske tadašnje Jugoslovenske armije. Cilj je bio u vrijeme kada je tadašnji predsjednik Alija Izetbegović van zemlje uzeti Predsjedništvo i spojiti tadašnje kasarne u gradu Sarajevu i na taj način presjeći grad. Zaista herojskom odbranom taj napad je slomljen i nije ostvaren. Spojiti događaje od 2. i 3. maja je intencija ne samo politike nego i pravosuđa, kako iz Republike Srbije tako i iz Republike Srpske. I to je nešto to je na sceni 30 godina."

Pojašnjava da su dva razloga zbog kojih se događaji od 2. i 3. maja žele spojiti.

"Prvi je prikriti ovu planiranost da se Sarajevo osvoji i da se na taj način postignu dvije stvari - da se na političko-psihološkom planu da do znanja da je vrh države pod kontrolom armije i ostvariti taj vojni cilj da se presječe Sarajevo. I drugi razlog da se broj ubijenih vojnika u koloni 3. maja sa 6, odnosno 8 poveća na nekih 42. I zbog toga je izuzetno važno o 2. i 3. maju govoriti kao o dva odvojena događaja."

Želim da vjerujem da Tužilaštvo moje države nije podiglo optužnicu na osnovu recikliranog izvještaja Vojnog tužilaštva iz Beograda

Mioković kaže da nije na policiji da utvrđuje da li nam treba, i ako nam treba, zašto nam treba toliki broj policajaca na osiguravanju obilježavanja godišnjice u Dobrovoljačkoj.

"Na policiji je da procjenjuje stepen rizika. Ja ne vidim ništa sporno u tome da rodbina ljudi, vojnika bilo koje vojske koji su stradali, poginuli dođu na lice mjesta te pogibije i to mjesto posjete i iskažu nekakav pijetet. I mislim da u tom kontekstu dolazak tih ljudi 3. maja nije sporan. Ono što jeste apsolutno sporno je politizacija tog događaja. Aposlutno je sporno, nemoralno je da neko iz te ekipe, iz te popluacije koja je konkretno danas došla u Sarajevo stane pred televizijsku kameru i upita sebe i nas, a ja ne znam od koga su se oni to uopšte branili. To je uvreda Sarajevu, sarajevskim žrtvama. U toj politizaciji, pogotovo od strane politike u RS-u, a i u Republici Srbiji, ja vidim ključni problem. Znači, doći majka, otac, bilo ko na mjesto gdje je smrtno stradao član porodice, prijatelj, bilo ko, tu iskazati pijetet nije sporno. Ali politizirati, ali vrijeđati Sarajevo i sarajevske žrtve, to ne vodi ničemu."

Kada je riječ o posljednjoj optužnici Tužilaštva BiH navodi da je sedam godina Vojni sud Republike Srbije vodio istragu povodom slučaja Dobrovoljačka.

"Kad ga je dovršio, taj izvještaj nisu dostavili Haškom tužilaštvu, nego su ga dostavili RS-u. Beograd tada vrlo dobro zna da u tom izvještaju nema dokaza na osnovu kojih bi bili procesuirani ljudi koji su u njemu navedeni, a ja znam da na tom izvještaju ima ljudi koji su i sad na ovoj optužnici. To rade da, znajući da će Haško tužilaštvo to odbiti, imaju novo gorivo za priču o tome kako je Haški sud, Haško tužilaštvo nesklono Srbima, radi protiv njih, na strani je Bošnjaka, itd. Kada je taj izvještaj predat Haškom tužilaštvu, negdje u martu 2003. godine Haško tužilaštvo donosi zaključak da se stavlja oznaka B što znači da nema dokaza o izvršenom zločinu, a negdje u ljeto te godine tadašnja glavna tužiteljica Haškog tužilaštva potpisuje takav stav i dostavlja ga i RS.u i Tužilaštvu BiH. Beograd se oglušuje na to što je Tužilaštvo uradilo i mimo njega raspiuje potjernice prema ljudi sa tog izvještaja na osnovu kojih 2010. doktor Ganić, a 2011. pokojni general Divjak bivaju uhapšeni. Rezultat tih procesa je bio poražavajući po sbrijansko pravosuđe, ali je imao jednu dobru stvar - Sud BiH tada obustavlja istragu protiv ljudi koji su bili na tom spisku. 2018. godine Tužilaštvo BiH ponovo pokreće istragu povodom slučaja Dobrovoljačka. Ja kao građanin BiH, kao policajac, kao legalista zaista želim da vjerujem da Tužilaštvo moje države nije podiglo ovu optužnicu na osnovu recikliranog izvještaja Vojnog tužilaštva iz Beograda jer ako je to urađeno to je onda presedan. Samo na osnovu imena i prezime na ovoj novoj optužnici za vjerovati je da se opet ide u pravcu utvrđivanja komandne odgovornosti."

Sarajevo se odbranilo časno

Mioković smatra da je nesporno prevagnuo politički uticaj na predmet.

"Prva činjenica je da je kolona napadnuta. Druga činjenica je je prilikom tog presjecanja kolone šest ili osam ljudi lišeno života. Naravno da istraga treba ili je već davno trebala da utvrdi pod kojim okolnostima su ti ljudi lišeni života i ima li u tom činu elemenata krivičnog djela. I to niko ne spori."

Na pitanje šta je krajnji cilj, odgovara: "Ja mislim da se apsolutno radi o politici. Mislim da se radi o pokušaju da se i na ovaj način uspostavi nekakav apsolutno nepostojeći balans u zločinima kada je Sarajevo kao grad, kao žrtva u pitanju."

Kaže da ne postoji nikakva dilema o tome ko je napadač ili agresor, a ko se branio.

"To apsolutno ne znači da onaj ko se brani ne može počiniti zločine. Ali Sarajevo se odbranilo časno. Postoje situacije koje su uprljale taj časni obraz odbrane Sarajeva, recimo ono što se dešavalo na Kazanima. Istina je samo jedna. Kada je Sarajevo u pitanju, ono je napadnuto, Sarajevo je zvjerski granatirano, u njemu su ubijani civili, u njemu su ubijana djeca. Sarajevo se branilo i Sarajevo se časno dobranilo."

Ističe da se već godinama, iz dana u dan, uvjerava "da je patriotizam posljednje utočište baraba i hulja".

"I to je nažalost tako ovdje i to je, bar po meni, jedna od komponenti koja je skoro identična na sve tri te nekakve imaginarne strane koje su bile u sukobu, u ratu. Za mene je patriotizam da uradim sve da moji unuci ostanu da žive tu gdje su se rodili. BiH kao država će opstati, pogotovo poslije ovog herojskog otpora ukrajinskog naroda, rukovodstva i vojske."

federalna.ba

Dragan Mioković Rezime
Rezime Husein ef. Kavazović Reisu-l-ulema Islamske zajednice
0 08.07.2022 19:00
Rezime Fadil Novalić
0 17.06.2022 18:56
Vojin Mijatović Rezime
0 16.06.2022 18:47