Mijović: Sekularni okvir pomaže vjeri da bude autentična

O Božiću, moralnim i etičkim vrijednostima, društvenoj zajednici, prošlosti i budućnosti u emisiji Rezime govori Pavle Mijović, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

U Bosni i Hercegovini definitivno ima lijepih tema, konstatirao je Mijović.

„Kraj godine je prigoda da na neki način razračunamo s onim prošlim i sigurno da je medijski dio našeg svijeta prepun negativnih informacija, to kod ljudi bude okidač za negativne emocije, ali iskreno mislim, kad čovjek baci površan pogled na godinu koja je za nama, u određenim segmentima ljudskog života može naći nešto pozitivno. U nekim finim pričama“, kazao je on.

Mijović ističe da je Sarajevo grad u kojem se osjeća apsolutno slobodno.

„Jedan sasvim normalan grad. Taj jedan sarajevski duh je prisutan. U određenoj mjeri sve te lijepe stvari koje imam priliku doživjeti, one su mi idealna protuteža ovim umjetno stvorenim nasilnim narativima“, pojasnio je on te dodao:

„Kad vidim u društvu retrogradne evolucije i primitivne ideje, čovjek se opravdano pita da li je to jedan svijet u kojem želimo da nam dijete živi. Sasvim je razumljivo da ljudi traže utočište u sigurnijim, zapadnijim demokratijama. Život na zapadu također ne treba idealizirati. Idealno bi bilo da ljudi ovdje uspiju postići neku kvalitetu života. Apsolutno je svaki motiv za migriranje je legitiman, i ti ljudi su hrabri. Bolna su ta iskustva, živite tamo određeni dio godine, dođete ovdje na blagdane, niti ste tamo potpuno integrirani niti ovdje“.

Dodaje i da je izazov danas odgajati dijete u BiH.

„Uklapam se u prototip balkanskog roditelja. Smatram da svoju djecu nekako ne znam ni odgajati. Čitao sam knjige o odgoju, ali odgoj je onako jedan veliki blef, jedna velika improvizacija. Smatram da je važno da roditelj bude blizak svojoj djeci, da ih može pratiti i čuvati u mnogim apsektima. Ponosan sam što moj Luka živi u Sarajevu, što se druži s ljudima ovog ili onog imena, koji idu na vjeronauku, koji ne vjeruju itd. Meni je to sasvim prirodno. Mi ovdje doživljavamo većinom taj negativni aspekt naše pluralnosti, ali to su sasvim prirodne stvari“, poručio je Mijović.

Upitan je li vjeronauku mjesto u školama, ističe da bi ideal bio da vjersko obrazovanje spaja ljude.

„Uvijek je grehota kada se djeca odvajaju po vjerskoj različitosti. Čak ne postoji ni neka prepreka da vjeronauk bude potpuno integriran u školski sistem kao sad, ali da postoji neki kohezivni predmet ili da djeca ponekad pohađaju islamski, pravoslavni vjeronauk, da vjeronauk ne uspostavi ono što će se kasnije materijalizirati u entitetske ljude i linije između ljudi“, ocijenio je Mijović.

Mi živimo u jednom sekularnom društvu i smatram da je taj jedan sekularni okvir najveća blagodat za religiju zato što je drži na jednoj ispravnoj distanci od onih centara moći i svega onog što je kod mnogih ljudi danas popularno, naglašava on.

„Sekularni okvir, jedna društvena neutralnost, pomaže vjeri da bude autentična, a ne da je se interpretira kao feudalni privilegij ili osjećaj egocentrizma“, pojasnio je Mijović.

O tome kakav je obrazovni sistem u BiH, kaže:

„Kao što je rekao jedan glumac u seriji Černobil – nije idealan, ali nije ni katastrofičan. Generalno po svim nekim parametrima ovaj sistem je malo usporen. Fali mnogo inovativnih, kreativnih sadržaja, ali ipak i kao takav je u stanju da pruži dosta dobro bazično obrazovanje. Nažalost, pruži nam bazično obrazovanje, nije idealno, koje onda naši ljudi, kad odu negdje na zapad, mogu savršeno biti integrirani u neke poslove. Visoko obrazovanje je fragmentirano, gubitak studenata je očit. Visoko obrazovanje bi trebalo napraviti neke naprednije metode i privući studente, dati neke kul obrazovne sadržaje, da ih usmjeri prema kritičkom mišljenju“.

Prokomentirao je i ko u BiH razdvaja ljude.

„Jedna od dominantnih agendi naših političara je konstantno stvaranje neke vrste neprijatelja. To je jednostavna kognitivna fora. Sve u neki apstraktnim terminologijama govorimo – zločasti Srbin, pokvareni Bošnjak, nazadni Hrvat. Realan život demantira mnoge od ovih političkih umjetno stvorenih narativa. Ljudi sarađuju, neki se vole, neki se mrze. To su normalne interakcije. Politika, čak i ako ne želi promovirati to, ne treba diktirati negativan tempo. Ovo naše ustrojstvo je plod takvih shvaćanja – dijelimo ih u školama, diskotekama, nogometnim terenima – šteta“.

Bh. političari vole viziju BiH koju su sami stvorili, ali to je jedan suženi patriotizam koji je vezan za nešto, pojašnjava Mijović.

„Neko voli svoj entitet, svojih par kantona, neko ideju povezanije BiH. Mislim da jako malo vole realnost BiH i ljudski kapital. Država nije neki apstraktni termin, država su ljudi. Oni bi taj zdravi patriotizam trebali prevesti u neku operativu, da ljudima stvore minimalne pretpostavke za život dostojan čovjeka“.

BiH vole ljudi, koji kad vide staru gospođu u tramvaju – dignu se, koji pomognu majci s kolicima. Patriotizam se mjeri u odnosu prema ljudima, zaključio je Mijović.

federalna.ba