Memnun Idžaković - legendarni šuter britkog pera
Legendarni Memnun Idžaković osim što je bio odličan rukometaš, bio je sjajan novinar. Imalo se svašta, pri brojnim susretima na sarajevskim ulicama i okupljalištima raje, pričati sa Idžakovićem, o starim ali i aktuelnim sportskim događanjima, no ova bh. rukometna legenda nikada nije željela davati zvanični intervju. Diktafon, mikrofon, kamera nikada nisu smjeli biti upaljeni.
„Imam svoje razloge. Vi svoj posao radite, ja to cijenim. Pa dobro znate da i sam to volim raditi, pisati, ali nemojte me, nikada intervjuirati. Al' šta god Vam trebalo, savjet ili bilo šta, tu sam“, za života je govorio Memnun Idžaković, čovjek koji nam je donio prve popularne „Starke“ u bh. prijestolnicu, a njegovi savremenici pričali su da je bio jedan od najvećih koje smo imali.
„Memnun Idžaković je bio veliki igrač, sjajan šuter. Znao sam mu 'skinuti' po tri penala na utakmici, pa mi se znao svetiti četvrtim, gađajući me direkt u glavu", kaže Abas Arslanagić.
„Memnun Idžaković je naš najbolji igrač kojeg smo ikada imali. Na njegovim leđima je nastao i opstao naš rukomet. Meni je bila velika čast i zadovoljstvo što smo zajedno igrali. Nažalost, kod nas kada neko umre, kao da nikada nije postojao“, kaže Gordan Žigić Žiga.
I u pravu je nekadašnji Idžakovićev saigrač Žigić. Jer, Delibašića, Ferhatovića, Idžakovića se sjetimo samo kad su njihove godišnjice smrti... Iako su to naše istinske legende, Sarajeva, Bosne i Hercegovine. Jer, odigrati na hiljade utakmica i postići preko 10.000 golova, tu statistiku nikada ne smijemo zaboraviti. A tu rukometnu historiju je upravo pisao legendarni Memnun Idžaković.
Često smo se susretali i u legendarnom sarajevskom FIS-u, gdje bi svojevremeno sam Idžaković na treningu znao loptom sto puta zaredom pogoditi isto mjesto. Svi njegovi savremenici kažu, Memnun je igrao za raju, volio je zabaviti i publiku i sebe. Duhovitosti mu nikada nije nedostajalo.
U svojoj rukometnoj karijeri nastupao je za Mladu Bosnu i Željezničar. Za reprezentaciju bivše nam države odigrao je svega trideset i devet utakmica. Nažalost, u Münchenu 1972., kada je reprezentacija Jugoslavije osvojila zlatnu medalju, nije ga bilo. Inače, mogao je mnogo više, ali kažu da ga je plahovita narav itekako koštala. Međutim, Idžaković se nije želio mijenjati. To je bio on.
Nakon igračke karijere, postaje vrsno novinarsko pero, bez dlake na jeziku. Novinarsku karijeru započeo je 1974. godine, a nakon tri mjeseca njegovi mentori u „Oslobođenju“ su kazali:
“Treba ga čuvati, njegovati, sjajan je, ima osebujan stil, jezgrovitu rečenicu, zanimljiv način interpretacije sportskih događanja.”
Legendarni Memnun Idžaković umro je u 66. godini života, 25. oktobra 2008. godine, a svojevremeno Rukometni savez BiH je organizirao prijateljske utakmice sa reprezentacijom Crne Gore u Sarajevu. Te dvije utakmice su odigrane u čast preminulih bh. rukometaša: Memnuna Idžakovića, Momira Galića, Jefte Perišića, Rusmira Delahmetović i Gorana Čengića.
federalna.ba/Muhamed Bikić