Mediteran postaje plava grobnica za migrante

Dok se svijet prije svega bavi izbjeglicama iz Ukrajine, na druge izbjeglice se zaboravlja. A milioni ljudi bježe iz čitavog niza zemalja. Vrlo često svoj opasni put okončaju u nekoj šumi, klisuri ili morskim dubimana. Desetine migranata nakon brodoloma utopile su se protekle sedmice u grčkim vodama. Morske rute postaju sve opasnije, a Mediteran plavom grobnicom za hiljade onih koji svoju sudbinu stave u ruke krijumčara ljudi.

Olujna noć u grčkim vodama kod otoka Lezbos i Kythira bila je smrtonosna za najmanje 29 od 50 migranata na dva odvojena plovila. San i nadu o boljem i sigurnijem životu negdje u Evropi za više od 29 migranata razbilo je more o stijene u Diakoftiju, jednako kao i prenatpranu jedrilicu kojom su plovili.

"Išli smo iz Turske za Italiju. Bila je to treća noć kako smo putovali. Kapetan se izgubio, nije znao gdje smo. Vjetar je bio jak, valovi preko šest metara. Odbacili su brod na kamenje. Pokušali smo se spasiti. Nažalost većina naših prijatelja je umrla. Spasioci su došli dva, tri sata kasnije. Za to vrijeme umrle su žene, a zatim mladići i starci. Nismo mogli učiniti ništa za njih. Vidjeli smo kako su umrli", priča jedan od spašenih migranata Abdul Ghafar Amur.

"Brod kojim smo plovili je bio mali, za oko 20-30 pitnika. Nas je bilo više od 95. Ne znam tačno koliko se ljudi te noći utoplio", navodi Ahmad Shoaib, spašeni migrant.

Očajnički povici utopljenika alarmirali su lokalno stanovništvo. Počela je dramatična trka s vremenom i prirodom. Za mnoge neupjela. Nisu svi izvučeni na vrijeme. Neki nisu ni nađeni.

"Istrčali smo iz kuća i vidjeli užasan prizor. Sve te ljude u velikoj opasnosti. Pokušali smo sve da ih izvučemo. Nismo uspjeli", kaže Ioannis, volonter iz Kythire.

"More je brzo razbilo jedrilicu. Satima su odzvanjali njihovi pozivi za pomoć. Pozvali smo obalnu stražu. Trebalo im je dva ili tri sata da stignu, do tada su mještani i lokalni vatrogasci pomagali. Obalna straža mora biti bolje pripremljena i imati bolje resurse", navodi Steven Kastrissios, svjedok brodoloma na Kythiri.

"Pet ili šest dana prije ovoga imali su još jedan incident, prošli mjesec također. Ne znam zašto neko bira ovaj put jer ovdje je more vrlo opasno", istakla je Martha Sthathaki, stanovnica Diaktofija.

Iako je opasniji biraju ga krijumčari ljudima kako bi zaobišli Grčku i krenuli direktno u Italiju pokušavajući izbjeći patrole oko grčkih otoka u blizini turske obale. Krijumčari najviše migranata prebacuju preko centralnog i istočnog Mediterana, a nešto manje preko zapadnomediteranske rute. Bez obzira koja je ruta u pitanju sve su smrtonosne, usprkos smanjenju ukupnog broja ljudi koji pokušavaju doći do Evrope.

"Od januara do septembra bilo je oko 109.000 dolazaka u mediteranske zemlje. Ali broj mrtvih, se povećava. Više od 1200 je poginulo ili nestalo u tom period. Ljudi postaju sve očajniji kada nema sigurnih puteva. Rizikovaće život i dalje, a krijumčari će ih i dalje iskorištavati", kaže Shania Mantoo, glasnogovornica UNHCR-a.

Nedostatka empatije za migrante i izbjeglice u Evropi žestoko je kritizirao papa Franjo.

"Odnos prema migranatima je skandalozan. Ostavljeni su da umru pred našim očima, Mediteran je postao najveće groblje na svijetu. Položaj migranata je odvratna, grešan i zločinački. Ne otvarati vrata onima koji su nevolji. Ne, mi ih isključujemo, šaljemo u lagere, gdje ih iskorištavaju i prodaju kao roblje."

Posljednji brodolomi dostano su na akciju podstakli Grčku, Španiju, Kipar, Maltu i Italiju, mediteranske zemlj4 koje se nalaze na prvoj crti za prihvat migranata.

"Mnogo smo vremena izgubili dajući izjave i upuštajući se u beskonačno upiranje prstom. Stradanja djece i odraslih se nastavlja dok mi ignoriramo slona u sobi. Koliko će nama Evropljanima trebati da priznamo: jedini način spasiti živote znači obraniti se od krijumčarenja ljudi jednom zauvijek. Koliko će vremena trebati nama, vladama evropskih zemalja i evropskim institucijama da shvatimo da ako ne želimo da ljudi umru, ne smijemo dopustiti ta opasna putovanja", naglašava ministar unutarnjih poslova Malte Byron Camilleri.

Predlažu i rješenje: uspostavu centra za podnošenje zahtjeva za azil u susjednim zemljama.

"Krajnje je vrijeme da zemlje koje odluče da ne sarađuju, imaju sankcije. Želimo da Evropska unija bude djelotvornija, u mjerama, čak i u mjerama prevencije, moramo odvojite treće zemlje koje sarađuju i one koje ne sarađuju", smatra Nicos Nouris, ministar unutarnjih poslova Kipra.

"Moramo poslati snažnu poruku da će Evropa biti otvorena i da ćemo uvijek imati vrijednosti koje nas identificiraju i pružiti sigurno utočište ljudima u potrebi. Ali to moramo biti na organiziran, koordiniran i zakonit način i ne dopustiti krijumčarenje. Dakle, saradnja s tranzitnim zemljama na vraćanju ljudi natrag kada ilegalno dođu u Evropsku uniju, ali u isto vrijeme osiguravanje dovoljno legalnih putova trebalo bi biti put naprijed", istakao je ministar za migracije i azile Grčke Notis Mitarachi. 

Brodolomi dodatno pogoršavaju tenzije između Grčke i Turske. Atina prebacuje Ankari da ništa ne čini u spječavanju krijumčara ljudima. Turska negira optužbe i uzvraća Grčkoj da je Egejsko more pretvorila u groblje, osuđujući njihovu praksu ilegalnu praksu vraćanja tražitelja azila u turske vode i uskraćivanja ulaska u Grčku, navodeći da se time krše humanitarne vrijednosti i međunarodno pravo ugrožavanjem života ranjivih migranata, uključujući žene i djecu. Dok vlade prebacuju odgovornost jedna na drugu oni koji su se odlučili na bijeg iz svojih zemalja i dalje se susreću sa nehumanim i nasilnim postupcima. U Evropu najviše migranata pristiže iz Sirije, potom iz Afganistana i Pakistana, a slijede Turska, Alžir i Egipat, Iran, Irak i Indija. U Frontexu napominju da u ovu statistiku nisu uključeni migranti iz Ukrajine, kojih je EU od početka rata ušlo 8,8 miliona, ali se, kako navode veliki dio već vratio kući.

Ovoj je prilog iz magazina Svijet. kompletnu emisiju pogledajte OVDJE.

federalna.ba