Medić: 30. godišnjica zločina nad Bošnjacima i Hrvatima Prijedora - krajnje vrijeme izaći iz pozicije žrtve

30. godišnjica zločina nad Bošnjacima i Hrvatima Prijedora je neka prekretnica. Naravno da se treba govoriti o zločinima, ali mislim da je krajnje vrijeme da se izađe iz te pozicije, isključivo žrtve. Zato što s druge strane nemamo sagovornike i nismo ih imali proteklih 30 godina. Još tragamo za više od 550 prijedorskih Bošnjaka i Hrvata. Prijedorski Srbi, uz časne izuzetke, nisu željeli da otkriju lokacije na kojima se nalaze posmrtni ostaci ubijenih Prijedorčana. Nemamo ni na pomolu bilo kakvu vrstu katarze, nikakav ozbiljniji pristup suočavanju s prošlošću. Genocid u BiH je počeo 1992, a u Srebrenici, u julu 1995. godine je kulminirao. Svi elementi genocida mogu se prepoznati u zločinima počinjenim u Prijedoru. Često se postavlja pitanje, zašto nemamo nijednu presudu, izuzev međupresude Slobodanu Miloševiću, iz 2004. godine.

3.176 je ubijenih, među kojima 103 djece i 263 žene. Ni iz jedne općine, na području RS-a nije protjerano toliko ljudi kao iz Prijedora, više od 50 hiljada. U potpunosti je promijenjena demografska, odnosno, etnička slika. Prema brojnim naučnim istraživanjima i objavljenim publikacijama u Evropi i SAD-u, sve što se dešavalo u Prijedoru, nesumnjivo, bilo je genocid. Prijedor je ipak teret Republici Srpskoj. 61 osoba procesuirana je za zločine na području Prijedora i to nije konačan broj. Mnogi prijedorski Srbi, koji su bili involvirani u zločine, da mogu vratiti vrijeme, sigurno bi neke stvari drugačije napravili. Umjesto suočavanju s prošlošću, mnogi danas idu suprotno, negiraju zločine, negiraju i bijele trake. Na nama je da i dalje dokumentiramo sve što se dešavalo u Prijedoru. Prijedor je prije

20-tak godina bio opština, broj jedan po broju povratnika Bošnjaka i Hrvata, posebno Bošnjaka. Izostala je pomoć nadležnih institucija, pomoć Federacije i kantona, među ostalim, i zbog toga brojni povratnici napuštaju ponovo Prijedor. To su ljudi koji su, kada su 1992. protjerani, živjeli u izbjeglištvu s nadom da će se vratiti. Ovaj put je to definitivno odlazak bez povratka. Prema tome, htjeli mi to prihvatiti ili ne, zacrtani velikosrpski strateški ciljevi se svih ovih godina provode u djelo. Isto tako, činjenica je da smo jedno duboko podijeljeno društvo, i da će Prijedor, ako se nastavi iseljavanje i problemi s kojima se povratnici suočavaju, ostati jedna isključivo srpska sredina, što je bio velikosrpski cilj, a odgovornost za to snosi i Federacija koja nije marila za povratnike u Prijedor i RS-u. Prijedor je mjesto s najviše ubijenih hrvatskih civila u BiH. Nažalost, to se u javnosti rijetko spominje, jer to nije interes zvanične politike predstavnika hrvatskog naroda u BiH. U prijedorskom selu Briševo i susjednom zaseoku Stara Rijeka, za dan je ubijeno 73 hrvatskih civila, u julu 1992. U Briševu nema povratka, obnovljeno je nekoliko kuća, godišnjica zločina se obilježi. Preživjeli kažu da mnogo više razumijevanja i podrške imaju od političara lijeve orijentacije, a ne od onih koji se pozivaju na nacionalni interes. Briševo je pokazatelj kako je efektivno izvršen zločin, zato što je to selo doslovno izbrisano sa lica zemlje i tamo više teško da će biti života. Prije rata u Briševu je živjelo nešto više od 400 stanovnika.