Mare Janakova Grujić: O vrijednostima našeg društva najbolje govore spomenici

Gost u "Pola sata arta" ovog petka je autorica izložbe "Večito" Mare Janakova Grujić.

"Upravo tako kako ste rekli, mi ovim programom danas svečano zatvaramo izložbu koja zapravo predstavlja trinaesto po redu gostovanje pojekta "Večito" na prostoru Balkana odnosno na prostoru jugoslovenskom koji ima za cilj da upravo sruši granice u proučavanju i u jednoj novoj revalorizaciji Bogdana Bogdanovića. Dakle to je naše umjetničko ime koje ne može da se tumači van jugoslavenskog konteksta i zbog toga je i sam projekat zamišljen da u svakom gradu u kome postoji spomenik njegov, dođe i obiđe znači lokalnu zajednicu i lokalne institucije ova izložba. Naravno sa svakim gradom njena postavka postaje sve veća zato što se bogati za jednu postavku koja je rezultat istraživanja spomenika tog grada. Tako je bila obilježena ova godina upravo gostovanjem po gradovima u Bosni i Hercegovini koji baštine Bogdanovićeve spomenike. U tom smislu je Sarajevo izvjesna rekapitulacija cjelogodišnjih naših aktivnosti."

"Tako je. Bogdanović je zaista bio umjetnik koji je najosjetljiviji bio prema takozvanoj kulturi tla. Njegovi spomenici su se dugo gradili ponekada baš zbog toga čak i decenijama. Ponekada baš zbog toga što nije uspijevao godinama da nađe upravo tu polaznu matricu. Znači išao je za sve dubljim i dubljim slojevima upravo u tumačenju slojeva grada. I onoga što je prije nas bilo prije recimo jednologije dakle obraćao se i arheologiji, da bi došao do koda koji je svima nama u toj takozvanoj javnoj, kolektivnoj memoriji prepoznatljiv. Tako da je kako da vam kažem suština njegove umjetnosti i tog rada zapravo da se otkrije ona bit koja je ostala prepoznatljiva lokalnom stanovništvu. U ova tri spomenika u ova tri grada znači u Mostaru u Travniku i u Bihaću je upravo to vrlo izraženo, izraženije no u nekim drugim spomenicima. Tako da možemo reći da je njegov boravak u Bosni i Hercegovini tokom projektovanja i izgradnje ovih spomenika zaista išao u tom smjeru izrazitije no ikada."

"On je često pričao da piše da bi gradio i gradi da bi pisao. Ta njegova renesansne ličnost koju pominjete, zaista svestrana ličnost, erudicija. Ali i sposobnost da komunicira sa kako da kažem najobičnijim slojevima stanovništva mislim i na majstore, pomoćne radnike koji su učestvovali u tom proces gradnje i na lokalno stanovništvo, znači na komšije koje žive u okolini tog spomenika koji se podizao. To je zaista impresioniralo ljude. Kakav je imao dar da prosto priđe čovjeku kao čovjeku i da iz njega prosto sazna neke dragocjene informacije koje je onda utkao u njegov spomenik. Lijepo ste rekli da prosto to jeste neka prepoznatljivost njega kao ličnosti. On je zaista bio neodvojiv od pisanja. Znate da potiče iz izuzetno poznate književne porodice, to ga je pratilo cijelog života. Crtanje, pisanje čak i kada je prestao da gradi zvanično početkom 80 godina on je do kraja života pisao. Plodovi toga što je pisao jesu da mi danas imamo jednu potpuno formulu recimo kako treba brinuti odnosno kako treba konzervirati njegove spomenike. Znači on nam je ostavio u tim svojim pisanim djelima kako recimo treba u nekoj budućnosti, a jeste i mi smo u budućnosti je li ovaj trenutak je, pristupiti konzervaciji njegovih spomenika. Kako ih treba čuvati kako ih treba, na kraju kako treba sagledavati njihovo starenje. Da li je starenje prirodan proces koji je on priželjkivao, a jeste. On ga je zaista očekivao i bio bi vrlo sretan kada bi spomenik dobio patinu, ili ga treba pomlađivati  i tako dalje. Tako da mislim da se on pobrinuo upravo u tom pisanom fondu da nam ostavi nešto što će nam biti nedvosmislena uputstva znači kako sa Bogdanovićevim spomenicima u novom vijeku i u svakoj sljedećem dobu koje nas očekuje."

federalna.ba