'Ljudi će umirati na ulicama': Gaza strahuje od početka zime dok se bolesti šire

Zima brzo dolazi u Gazu. Nevrijeme s kišom i snažni vjetrovi već su zahvatili obalni pojas, raznoseći šatore i natapajući one koji imaju ono malo zaklona u krizi u kojoj je oko 1,8 miliona Palestinaca raseljeno zbog izraelske ofanzive.

A s dolaskom zime, ionako katastrofalna situacija u kojoj je gotovo sva zdravstvena zaštita u Gazi urušena brzo se pogoršava. Žene rađaju u šatorima u nesterilnim uslovima. Dim iz vatre na drva pogoršava respiratorne bolesti. Oni kojima su potrebni lijekovi primorani su ponekad obići i do 10 apoteka u često uzaludnoj potrazi.

„Tako je hladno, a šator je tako mali. Sve što imam je odjeća koju nosim, još uvijek ne znam šta je sljedeće”, kaže je Mahmud Abu Rayan, raseljeni iz sjevernog grada Beit Lahia u Rafah.

“Ovdje nismo vidjeli ništa dobro. Živimo ovdje na velikoj hladnoći. Nema kupatila. Spavamo na pijesku”, dodala je Soad Qarmoot, Palestinka koja je također bila prisiljena napustiti Beit Lahiu. "Ja sam onkološki pacijent", govori Qarmoot dok djeca kruže oko vatre kako bi se ugrijala. “Nema dušeka na kojem bih mogli spavati. Spavamo na pijesku. Smrzavamo se.”

Raseljeni Palestinci koji su proteklih dana govorili iz Rafaha pričaju sličnu priču: olujama koje su donijele hladnije vrijeme, velikim gužvama, nesanitarnin uslovima i nedostatku hrane i odgovarajućeg skloništa.

Zarazne bolesti su u alarmantnom porastu, prema podacima nadzora koje dijeli Svjetska zdravstvena organizacija. Dijareje uz krvarenja, respiratorne infekcije, žutica, hepatitis A i meningitis.

Nedostatak antibiotika dovodi do smrti od postoperativnih infekcija među ranjenima. Hronični bolesnici, koji nemaju pristup njezi i lijekovima, umiru često nezabilježeni kao žrtve rata. Majka Ramzyja S, starog 54 godine, koji je evakuisan iz sjeverne Gaze u Rafah, jedna je od tih slučajeva.

"Moja majka je umrla prošle sedmice", rekao je Ramzy za Guardian. “Imala je visok krvni pritisak i dijabetes. Živimo u lošim uslovima u skloništu UNWRA u Rafahu. U šatorima smo, nedostaju nam najosnovnije stvari, a sve je teško nabaviti. “Stariji ljudi ne mogu trpiti ovakva stanja. U ovakvim slučajevima bolnice nisu u stanju da se izbore sa onim što mi zovemo normalnim bolestima, pune su stotinama povrijeđenih koje i dalje svakodnevno primaju. Čak su i povrijeđeni u dvorištima bolnica jer su svi kreveti puni.

“Nikada nismo očekivali da ćemo sahranjivati naše rođake izvan našeg područja ili grada.” „Uslovi su izuzetno teški“, rekao je Leo Kans iz Ljekara bez granica. “Zbog velikog broja ljudi, nedostaje kvalitetne vode, a ona koja je dostupna je loša. Pošto ljudi štede vodu koju imaju, manje se peru.

“To je savršen recept za zarazne bolesti. A zdravstvena zaštita koja je dostupna najviše je fokusirana na njegu kojom spašavaju živote u bolnicama.”

Usred fokusa na povrede u sukobima, raste i zabrinutost od izbijanja bolesti. Margaret Harris iz Svjetske zdravstvene organizacije rekla je za NPR prošle sedmice: „Već vidimo vrlo, vrlo zabrinjavajuće razmjere epidemije, poput izbijanja žutice, za koju pretpostavljamo da je hepatitis A jer su uslovi za hepatitis A posvuda.

“To je prljava voda, nedostatak kanalizacije, prenaseljenost. Ali nažalost ne možemo izvršiti testove kako bismo saznali je li to hepatitis A jer je laboratorija koju bismo inače koristili u bolnici al-Shifa i trenutno ne radi.

„Stalno ste izloženi tuđim bakterijama i virusima. I vidimo ogroman broj dijareje što inače u ovo vrijeme nije bio slučaj u Gazi.“

Hanin Wishah, projekt menadžer iz Action Aid-a u sada opkoljenoj bolnici al-Awda u sjevernoj Gazi, raseljena je u Rafah početkom rata. Ona opisuje situaciju u Gazi kao katastrofalan povratak u period prije antibiotika, jer zaliha gotovo i da nema.

“Hepatitis se širi među interno raseljenima jer skloništa nisu dizajnirana da prime hiljade ljudi. Ima ih još na hiljade koji spavaju na ulicama bez skloništa. To je apsolutno ludo.” S obzirom da je Izrael najavio nastavak ofanzive do kraja januara, dolazak pune zime alarmira mnoge u ionako očajnoj situaciji.

"O moj Bože, zima", rekao je Hanin. “Ako ljudi ne ginu u bombardovanju, umiraće na ulicama. Svi se molimo da se zima nekim čudom odgodi. Dovoljno je užasno i bez kiše i nevremena. Kad počne kiša ljudi će umrijeti.”

Glasovne poruke osoblja Action Aid-a kolegama izvan Gaze, podijeljene s Guardianom, prikazuju sve očajniju situaciju. "Juče nas je oblila kiša", rekao je Abu koji živi u šatoru u skladištu UN-a.

“Šatori koji su bili oslonjeni na najlonske limove i drveće razbacani su. Postavljeni na najjednostavniji način koji očito nikoga ne može zaštititi. Tako nisu mogli da izdrže  vjetar i kišu. “Drugi problem je sada širenje bolesti, posebno dijareje. Nažalost, i ja sam obolio. Ali srećom, za nekoliko dana mi je bilo bolje. Nešto je bolje za ljude koji žive u montažnim kućama. Na toplom su zaštićeni od vjetra i kiše.

“Ljudi pokušavaju nabaviti lijekove za svoju djecu, ali u apotekama nema lijekova. To je apsolutna katastrofa, nešto što niko ne može ni zamisliti.“

A pitanje komplicira to što su mnogi koji su pobjegli na jug u ranim sedmicama izraelske ofanzive pobjegli samo sa svojom ljetnom odjećom usred neuobičajeno tople jeseni. U nedostatku zimske odjeće, ćebadi, pa čak i dušeka za spavanje, oni su još ranjiviji.

U drugoj glasovnoj poruci, podijeljenoj s Guardianom, Rana koja živi u šatoru sa svojom djecom, opisala je nedavnu oluju.

„Za nas koji živimo u šatorima, situacija koju imamo je period [lošeg] vremena sa kojim se sada suočavamo. Moja djeca su bila tako uplašena zbog oluje koja se dogodila. Šator samo što nije odletio, a mi smo se smrzavali. Djeca su jako drhtala. Ne mogu da nađem ni deke da ih pokrijem. Dali su nam po jednu deku za svaku osobu, ali su one vrlo tanke. Ne griju nas,  beskorisne su.

“Džemperi i zimska odjeća nisu dostupni, ne znamo šta da radimo. Nema dušeka za spavanje. Spavamo na zemlji, a tlo pod nama je prekriveno trnjem.

“Sva moja djeca su mala. Moj muž nije ovdje, sama sam.”

federalna.ba/The Guardian