Lavić za FR: Dejtonski sporazum zaustavio je rat, ali je zaustavio oslobađanje Bosne od velikosrpskog i velikohrvatskog hegemonijskog djelovanja

Više od mjesec dana svjedočimo teškim zločinima koje Izrael čini nad nedužnim civilima Gaze, djeci, ženama i starijim osobama. Pred očima svjetskih sila, međunarodne zajednice, dešava se genocid, niko ništa ne poduzima, narod Gaze je prepušten sam sebi. Sve to je već viđeno u Bosni i Hercegovini. Agresija, ubijanje, embargo na pomoć i oružje i na kraju genocid. Kada je konačno odlučeno da sve to bude zaustavljeno, dobili smo mirovni sporazum koji je okončao rat, ali uspostavio nepravedan mir čiji smo taoci i danas, 28 godina kasnije. U Republici Srpskoj je neradni dan, praznik kojim slave to što je mirovnim sporazumom Republika Srpska priznata kao entitet unutar države. U Federaciji BiH nema puno razloga za slavlje, jer je davno sazrelo vrijeme da se promijeni Dejtonski ustav i uspostavi funkcionalan sistem. O tome, ali i drugim aktuelnim temama razgovaramo sa profesorom Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Senadinom Lavićem.

Agresija na Bosnu i Hercegovinu zaustavljena je nakon četiri godine, potpisivanjem mirovnog sporazuma, a 28 godina kasnije, kada bismo pitali mnoge da li je morao biti stavljen potpis na taj dokument, rekli bi, da, morao je. Da li je moglo drugačije, da, moglo je, ali nije. Koje su ključne greške i propusti tada potpisanog Dejtonskog mirovnog sporazuma zbog kojih smo mi godinama taoci?

„Jedna velika stvar Dejtonskog sporazuma je što je zaustavio rat i tu vrijednost ne možemo zaboraviti. Oni koji su pripremali Dejtonski sporazum nisu nimalo naivni ljudi, nisu neodgovorni i mi danas, 28 godina poslije, vidimo da je to bio jedan ozbiljan projekat pripremljen u određenim kabinetima i da u taj projekat nakon 30 godina pripada Ukrajina, Bliski Istok i da je to dio jednog pomjeranja iz sfera interesa na širem svjetskom nivou koji nas u lokalnoj zajednici u tom času nije interesirao. Nama je bilo primarno da stane ubijanje u BiH koje je organizirala Srbija i Hrvatska. Svi smo očekivali da će Dejtonski Aneks 4, koji je naš  Ustav, biti privremen, da neće trajati 28 godina te da ćemo ga mi uspjeti nadograditi i prilagoditi ga evropski standardima, odlukama svjetskih sudova, rezolucijama UN-a. Međutim, desila se jedna stvar. Oni koji su 1996. godine, Karadžićeva i Miloševićeva strana, galamili protiv tog ustava, shvatili su da su dobili u njemu 'fantastične' mehanizme za uništavanje Bosne. Oni te mehanizme 'đavolski' koriste. Taj veto, etnocentrizam, legitimno predstavljanje plemena su kategorije koje su nama nametnute i ne postoje ni u jednom ustavu Evrope. Nigdje ne može jedna grupa ili dva-tri čovjeka da obore 55 glasova na nekoj parlamentarnoj skupštini. To je u demokratiji nepojmljivo. Ovdje je vrlo smišljeno organizirano uspostavljanje dejtonskog paketa, naročito Aneksa 4. kojim se onemogućava bilo kakvo razvijanje BiH. Dvadeset osam godina poslije vidimo da je Dejtonski sporazum zaustavio rat, ali je zaustavio oslobađanje Bosne od velikosrpskog i velikohrvatskog hegemonijskog djelovanja.„

Već odavno je sazrelo vrijeme da se Dejtonski mirovni sporazum „raspakuje“ i da se krene u uspostavljanje funkcionalnih institucija, ali odakle krenuti?

„Onaj ko je ovo spakovao, Sjedinjene Američke Države, Evropska unija, Ujedinjene nacije su odgovorni za ovo što se dešava ovdje, oni moraju preuzeti odgovornost. Umro je Holbruk (Richard Holbruck, op.a.), on je znao šta je uradio, javno je priznao da je pogriješio. Nije on slučajno pogriješio, on je bio dio jednog projekta koji je trebao na Balkanu napraviti linije konflikta, trusnog područja, linije nesigurnosti preko kojih će se nosati veliki svjetski igrači. Znamo unazad 15-ak godina da je došlo do stvaranje multipolarnog svijeta, da nemamo više jednog svjetskog policajca i to izaziva strašne poremećaje. Mi u tome, nažalost, i Ukrajina i Jevreji, Izraelci, služimo kao monete za potkurisavanje da bi se veliki igrači preko tih konfliktnih područja dogovarali o svojim interesima. Radi se o pljačkama svijeta, crpljenju resursa drugih naroda i to se nastoji pokazati kao normalno. Mi živimo u Evropi, ovo je Evropa, ovdje je Bosna, ovako tražimo, sve što je u Evropi, Italiji, Njemačkoj, Španiji, Engleskoj, Austriji, politički model kakav je tu hoćemo da bude i ovdje. Zašto ste nam ovdje u Dejtonu nametnuli plemensku podjelu države? Bosna mora biti postavljena u evropski sistem kao i sve ostale države.“

Može li se to učiniti sa snagama koje su na političkoj sceni?

„Aktuelne političke snage služe. Drugog oktobra desio se antiustavni, barbarski, protubosanski čin. Ne možete poništiti Ustav na 24 sata, reći OK, 24 sata radim šta hoću pa ćemo se opet igrati po Ustavu.“

Govorite o nametnutim odlukama visokog predstavnika?

„Da, iz toga proizlazi ova trauma koju živimo sada. Odnosno, ljudi koji su ušli u vlast su izdali sebe, ne možete prihvatiti da vam stranac nametne vlast da biste vi bili u vlasti. To je antipolitika, antibosanska politika. Ne možete reći da niste znali ako ste stupili u partnerski odnos sa Dodikom šta će vam raditi Dodik. Nemojte se sad praviti naivni.“

Ponovo je Evropska komisija dala uvjet političarima da do marta ispune obaveze da bi dala preporuke za otvaranje pregovora sa Evropskom unijom. Koliki ste optimista da će se to desiti u martu?

„Možemo večeras, možemo svakog sekunda dobiti, ako su dobile Rumunija i Bugarska koje nisu ni 100 metara ispred nas, zašto ne bismo dobili. Ali ja ne vjerujem da ćemo dobiti, jer mi trebamo kao konfliktna tačka, kao žarište u ovom dijelu Evrope nekome. Neko na osnovu našeg prostora, naših života, igra svoje igre i svoje politike. Mi možemo služiti kao off shore zona preko koje se može raditi beskonačno mnoštvo prljavih poslova koji nisu dozvoljeni u legalnom poretku Evropske nije. Zašto bi neko nas 'uredio' kad preko nas se mogu raditi razne vrste nelegalnih poslova, a ljudi koji predstavljaju ovdje određene političke opcije mogu biti odani igrači kao što je bio Sanader u Hrvatskoj određenih tokova novca preko klagenfurtske banke gdje je sudjelovao ovaj Kristijan Šmit itd. To su milijarderski tokovi novca.“ 

Da li mislite da će doći neke nove generacije političara, neopterećene nacionalizmom, koje će povući ovu državu u evropsku porodicu?

„Neki ljudi 30 godina se tu petljaju, ne znaju ništa o politici, državi, naciji, vođenju političkih partija, političkom sistemu. Oni nam demonstriraju jedan diletantski feudalni mentalitet, gdje oni misle da su Bogom dati da budu plemenske vođe, da budu predsjednici. Nismo naučili na izbornost, da svake dvije ili četiri godine se mijenja, pokažete šta znate, sklonite se, ako ste dobri, evo vam još četiri godine. Ovdje je taj pojam mandata i izbornost potisnut kod ljudi u vrhovima političkih stranaka, oni se vrte tu po 30 godina, ništa ne nudeći ovim narodima osim razvijanja bogatstva za sebe i svoje porodice. To su najbogatiji ljudi u Evropi, oni kontrolišu kockarnice, kladionice, javna preduzeća, zapošljavaju stotine svojih klijenata. Mi smo to prihvatili, nismo u stanju to promijeniti, kao da smo se pomirili da je to normalno. Mladi ljudi svojim iseljavanjem iz ove zemlje pokazuju sa prezirom i sa gađenjem se odnose prema ovom sistemu i političarima koji vladaju. Oni ne žele da izazivaju konflikte, oni se pokupe i odu u zemlje gdje mogu mirno da rade. Nije prirodno nije demokratski da neko 30 godina bude u politici i to da on odlučuje o kadrovima, Bogu, nauci, univerzitetu, religijama, poslovima, preduzećima, to nije normalno. Ja tvrdim da ne može biti rata ovdje, jer niko od mladih ljudi neće ratovati za privatna dobra tajkuna koji su nas očerupali posljednjih 30 godina.“

Uporedili ste nesreću koja se dešava u Gazi sa nesrećom koja je nas zadesila 90-ih godina. Kakva su Vaša predviđanja kada je u pitanju Gaza, da li će i na koji način biti zaustavljeno krvoproliće?

„Mi imamo iskustvo koje Gaza danas ima. Sarajevo je držano četiri godine pod topovima Karadžićeve vojske, pred očima cijelog svijeta. Svi svjetski mediji su snimali to, gledali ubijanje djece, staraca, žena i niko nije reagovao. Tu hladnoću i to licemjerje sada vidimo da se dešava u Gazi. Taj projekat Netanjahua i njegove vojske da iseli Gazu, da bude čista izraelska zemlja, on to ne krije. Iza toga stoji manijakalni projekat na nekim proročanstvima, na njihovim krivim interpretacijama religije, da naprave veliki Izrael gdje bi oni dočekali drugi dolazak Isusa. Ovdje se teologija, politika, teorija zavjere, proročanstva, sve se smiješalo u glavama ljudi i to vodi katastrofi jednog palestinskog naroda. Šta je za mene najveća katastrofa? Oko palestinskog naroda, njih je oko sedam miliona u Palestini i Izraelu, stoji između 350 i 400 miliona Arapa koji su kompradorska klijentela velikih svjetskih sila, koji ne smiju mrdnuti, ne smiju poteze napraviti bez određenih komandanata iz sjene, moćnih Donalda Ramsfelda, koji im crpe naftu.“  

Mislite li da će eskalirati sukob?

„Sve zavisi koliko se može zaraditi. Jedini ozbiljan biznis za velike sile je rat, biznis koji donosi do 500 milijardi dolara. Ko je napravio Al Kaidu, ko je napravio ISIL? Zašto ISIL razori čitav islamski svijet, a nijedna granata nije pala na Izrael? Zašto ubiše Moamera Gadafija, zašto objesiše Sadama Huseina, ko opljačka stotine milijardi koje je imao u sefovima, poluge zlata, gdje je to otišlo, ko je uzeo? Da li će neko vratiti milijarde koje su ukrali libijskom narodu?“