Latić: Ilahije i kaside su dio naše divanske bh. književnosti 400 godina, sačuvajmo to blago

Ilahije i kaside dio su bosanskohercegovačke divanske književnosti koja je trajala 400 godina. Kako bismo sačuvali to blago, profesor Džemaludin Latić kaže da je neophodno otvoriti institut bosanskih ilahija i kasida. Za to su potrebni ljudi koji su svjesni vrijednosti tog blaga, kao brenda BiH i ovoga naroda. 

Muslimani u BiH prigodnim programom obilježavaju mjesec rođenja posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda a. s. Organiziraju se predavanja, učenja Kur'ana, a neizostavni dio programa su ilahije i kaside, koje veličaju Boga, Božije poslanike, dobre ljude, evlije.

Tokom vjekova, nastajala su velika remek djela ilahija i kasida, a najpoznatija su djela perzijsko-turskih sufija Dželaludina Rumija, Junusa Emrea, šejha Sirri babe iz Bosne. Izvodile su se bez muzičkih instrumenata, eventualno uz def, bendir ili naj, sa suptilnim, milozvučnim glasom učača.

Zahvaljujući pregaocima ilahija i kasida je i do danas sačuvana, ali njena ekspanzija, estradizacija, dovela je do gubitka duhovnosti. Kako je neko već primijetio, danas nose epitet "ilahija" samo zbog toga što tzv. autori upotrebljavaju arabizme, turcizme, rimu tipa "džamija – šamija", a samozvani kompozitori uvode pop-rok instrumente.

Profesor Latić u razgovoru za Fenu podsjeća da u BiH imamo tradiciju učenja ilahija i kasida, "u medresama smo imali muzički odgoj, tu su naše softe izučavale mekame, a naše tekije su bile konzervatoriji, tu su bili veliki pirovi, talenti koji su skladali, uglazbljivali te kajde, najčešće kod Junusa Emrea i izvodili ih".

- Ilahije i kaside su dio naše divanske književnosti koja je trajala u vrijeme naše bošnjačke druge renesanse, koju je Čedomir Veljača nazvao istočnom renesansom – kazao je prof. Latić.

Većina naših književnih djela, pojašnjava Latić, napisana su na turskom jeziku, a najpoznatija pjesnička forma divanske i općenito orijentalno islamske književnosti je gazel. Ona je najzahtjevnija i najteža.

Ono što je sonet u zapadno evropskim književnostima, to je gazel u orijentalno islamskim književnostima. Bošnjaci su koristili sve forme na turskom i perzijskom.

- Po svojim motivima i temama, ilahije i kaside nisu isto. Ilahije su pjesme u slavu Boga, Allaha dž.š. i bez tih ilahija nije počinjao ni jedan divan, posebna pjesnička zbirka koja ima svoju kompoziciju, a u tome rasporedu, munadžat, pjesme u slavu Boga, to su ilahije – pojašnjava Latić.

Kaside su pjesme o svim Božijim poslanicima i evlijama, kao što je kasida o hazreti Merjemi, Hadžeri, Isau a.s., Muhammedu a.s..

Osim profesora Latića, Šaban Gadžo, iako se ne potpisuje, objavio je vrlo uspječe ilahije i kaside 'Ej vatan', 'Kad procvatu behari'.

Međutim, danas je došlo do estradizacije ilahija i kasida, izgubljena je ona divanska forma, izgubljena je duhovnost. Ima puno njih koji pišu, ili pokušavaju da pišu ilahije i kaside, ali ne uspijevaju, jer nema duhovnosti.

- Oni što misle da je lako napisati, nije. Te njihove tvorevine žive vrlo kratko, narod ih ne prihvata. Čak i kada imaju nekakve aranžmane, melodiju koja bi na nešto trebala da liči, ali ne ide. Zato što Bog, rijetko stvara pjesnika – ističe Latić.

Kao primjer, podsjeća na ilahije i kaside, šejha Sirri babe 'Srce je Božija kuća', koja je uvrštena u veliku antologiju jugoslovenske književnosti.

Također tu postoje i aranžmani, jer ne može svaki instrument ići u te aranžmane, i ne može svaki instrument uz svaku ilahiju i kasidu, tu postoji čitava nauka za one koji žele ozbiljno da rade.

- Želim da spasim ilahiju i kasidu na bosanskom jeziku, ali ja to ne mogu sam. Brine me i drugi problem. Mi uopće nemamo kompozitora, onih koji znaju tu muzičku tradiciju, koji znaju da komponuju ilahiju i kasidu. Mi nismo jedini, turci su isto to zaboravili, ali zahvaljujući našoj ilahiji i kasidi, oni su radili na povratku, obnovi ilahija i kasida, jer je u osmanskoj tradiciji pisanje kompozicija. Danas, na konzervatorijima i fakultetima imaju katedre o kompozicijama. Tako vraćaju to svoje blago – navodi Latić.

Inicijativu osnivanja instituta ilahija i kasida predočio je predstavnicima vlasti, ali nije dobio nikakav odgovor. Projekt za osnivanje instituta  predao je i reisu-l-ulemi Husein ef. Kavazoviću i vjeruje da će reisu-l-ulema naći načina da se spasi bosanska ilahija i kasida.

Podsjetio je da bi i sevdalinka bila zaboravljena, a ima ih 400 autentičnih bosanskih sevdalinki, da nije bilo Radio Sarajeva, a „tada je Bog dao i kompozitora koji su skladali i to na temelju postojećih kajdi, melodija“.

Svi najveći srednjeevropski kompozitori, navodi on, bili su religiozni Brahms, Beethoven, bez njih je nezamisliva crkvena umjetnost. Na zagrebačkom sveučilištu studirao je „Izgubljeni raj“ „a to je, kad sabereš, hrišćanski mevlud koji govori o rođenju Isusa krista“.

Ali naši ljudi se stide sami sebe, mišljenja je Latić, jer „ kada je nešto muslimansko, mi bježimo, stidimo se, mislimo da je manje vrijedno i mislimo ako imitiramo drugog  da ćemo tada biti veliki umjetnici. To je budalaština i to je pogrešan put“.

- Da bismo promijenili svijest, trebaju nam ljudi koji će znati da ulažu u tu kulturu, da imaju svijest o našoj, bosanskohercegovačkoj duhovnoj muzici, ne samo muslimanskoj, nego i jevrejskoj, katoličkoj, pravoslavnoj – zaključuje profesor Džemaludin Latić u intervjuu za Fenu.

federalna.ba/Fena